SARAJEVO – U Bosni i Hercegovini 33,6 posto nezaposlenih građana na posao čeka više od pet godina.
Rezultati su ovo ankete o radnoj snazi u 2018. godini Agencije za statistiku BiH, koja je po 13. put sprovedena u aprilu i prema njoj 34,6 posto građana na radno mjesto čeka od dvije do pet godina, 13,8 posto od godinu do 23 mjeseca, 8,4, odnosno 8,8 posto na posao čeka od šest do 11 mjeseci, odnosno pet i manje mjeseci, dok ima i onih koji su posao našli, ali još ne rade, i njih je 0,8 posto.
Anketa je urađena na uzorku od 10.647 domaćinstava, od čega je u Federaciji BiH izabrano 5.969, u Republici Srpskoj 3.613 i u Brčkom 1.065. Anketirane su sve osobe u uzorkom izabranim domaćinstvima koje su pristale na anketiranje. Stopa neodziva bila je 27,5 posto i tako su prikupljeni podaci o ekonomskoj aktivnosti i ostalim karakteristikama stanovništva za 7.722 domaćinstava. Prema ovim podacima, radnu snagu u BiH (ekonomski aktivno stanovništvo) čine 1.007.902 osobe, dok je broj neaktivnih 1.387.837. U okviru radne snage bilo je 822.446 zaposlenih i 185.465 nezaposlenih osoba. Od zaposlenih osoba bilo je 30.702 neplaćenih pomažućih članova domaćinstva. U 2018. stopa nezaposlenosti, prema anketi, iznosila je 18,4 posto, dok je u istom periodu 2017. bila 20,5 posto. Stopa nezaposlenosti bila je najviša među mladim osobama od 15 do 24 godine i iznosila je 38,8 posto.
U entitetskim udruženjima poslodavaca tvrde da je broj osoba koje traže posao daleko manji od onog iz ankete i da veliki broj građana koristi benefite zavoda za zapošljavanje, te da rade na crno u BiH ili van zemlje. Tako Adnan Smailbegović, predsjednik Udruženja poslodavaca FBiH, kaže za “Nezavisne” da statistički podaci o nezaposlenosti i višemjesečnom traženju posla ne odgovaraju stanju na terenu.
“Odgovorno tvrdim da u FBiH više mjeseci posao traži možda nešto više od devet posto osoba. Postoji više razloga zbog čega statistički podaci govore jedno, a u stvarnosti je drugo. Prvi razlog je što veliki broj građana ne želi da se odjavi sa biroa za zapošljavanje zbog zdravstvenog i drugih benefita. Drugi je što veliki broj građana koji su zvanično nezaposleni rade na crno, a veliki broj je i onih koji su na birou, a rade u inostranstvu”, kaže Smailbegović. Ističe da će biti još više prijavljenih na birou kada na snagu stupi Zakon o pravima demobilisanih boraca u FBiH, jer će borci primati dodatak pa će onda moći raditi na crno.
“Prije dvije godine kada bismo objavili oglas da tražimo 100 radnika, prijavilo bi se njih 300, a danas kada raspišemo oglas da nam treba 100 radnika, prijavi se njih 15”, ističe Smailbegović.
Smatra da će za nekoliko godina BiH morati otvoriti “zeleni karton” za uvoz radnika iz inostranstva jer neće biti dovoljno radne snage za neke prostije poslove, posebno fizičke, jer građani BiH neće htjeti da rade te poslove.
Dragutin Škrebić, predsjednik Unije poslodavaca RS, ističe da ne može govoriti o postocima, ali da je najveći problem u obrazovanju to što se proizvode kadrovi koji privredi u ovom momentu ne trebaju.
“Znam da svako ima pravo da studira šta želi, ali smatram da one kadrove koji ne trebaju bh. privrednicima i poslodavcima ne bi trebalo školovati na teret države. Znam da neki dobivaju i stipendije, a veliki broj tih kadrova ne može naći zanimanje u svojoj struci, već su godinama na spisku zavoda za zapošljavanje”, kaže Škrebić.
Upozorava da je drugi problem to što na spisku zavoda za zapošljavanje postoje pasivni i aktivni, te da Unija prati šta se dešava u zavodu i da insistiraju da se ti koji su pasivno na spisku zbog zdravstvenog osiguranja, a ne žele poslove, skidaju sa spiska.
“Želimo da su tu oni građani koji su spremni da rade, a ne da odbijaju poslove. Ima građana koji traže posao preko zavoda, a ima i onih koji su fiktivno na spisku, a rade negdje vani. I kad dobiju neki posao, pozovu ih iz zavoda i oni odbiju te mole da im daju potvrdu da nemaju posao”, kaže Škrebić.
Dodaje da još na neki način ima viška radne snage, međutim polako BiH gubi prednost koju je imala kada je riječ o zdravoj, obrazovanoj i sposobnoj radnoj snazi.
Faruk Hadžić, ekonomski analitičar, ističe za “Nezavisne” da je činjenica da puno ljudi radi na crno te da su na birou iz raznih razloga i zbog privilegija. Međutim, problem je što BiH do sada nikad nije radila aktivno na radnom zakonodavstvu.
“Nismo napravili reforme koje bi poslodavcu omogućile da mu se isplati da zaposli radnika i da on bude dio sistema, da ga skine sa biroa. Došli smo u takvu situaciju da određena zanimanja koja su nam potrebna – nemamo, jer ti radnici su u potrazi za boljim poslom i životom otišli van BiH. Imamo veliku stopu nezaposlenosti, a bićemo prinuđeni da uvozimo radnu snagu. Takav poslovni ambijent je definitivno destimulativan za privredu u BiH i ako se zaista nešto hitno ne desi, mi ćemo za nekoliko godina biti prinuđeni da uvozimo radnu snagu, a imaćemo ovako visoku stopu nezaposlenosti”, kaže Hadžić.
Dužina čekanja posla
- 33,6 odsto više od pet godina
- 34,6 odsto od dvije do pet godina
- 13,8 odsto od godinu do 23 mjeseca
- 8,4 odsto od šest do 11 mjeseci
- 8,8 odsto pet i manje mjeseci
- 0,8 odsto našli posao, ali još ne rade
Nezavisne novine