BANJALUKA – Bosna i Hercegovina uvezla je prošle godine odjeću vrijednu više od pola milijarde maraka (524 miliona KM), od čega je gotovo 50 odsto došlo iz Turske i Kine, pokazuju podaci Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH.
Iz Turske je uvezeno više od devet milijardi kilograma odjevnih predmeta vrijednih 147,7 miliona maraka, a iz Kine 5,3 miliona kilograma odjeće, čija vrijednost iznosi 100,8 miliona KM. Na trećem mjestu je Bangladeš s uvozom od 46 miliona KM, iza nje Srbija, koja je uvezla 40,9 miliona KM odjeće, i Italija s uvozom od 38,5 miliona KM. U prvih deset uvoznika su i Njemačka, Austrija, Kambodža, Vijetnam i Maroko.
Bosiljka Dejanović, direktor preduzeća ” Sana Linea” iz Kostajnice, kaže kako je kvalitet jedino oružje kojim se domaća proizvodnja može boriti protiv uvoza.
“To je roba koja se prodaje na pijacama i u pitanju su velike količine koje se rade u velikim serijama i tu ne možemo parirati. Mi pravimo male količine, a one su puno skuplje i po pitanju rada i materijala. Zbog toga nastojimo da budemo drugačiji. Težimo kvalitetu i gledamo da odjeća bude iz prirodnih vlakana i kvalitetno sašivena i zastupljena u dosta veličina”, kaže ona.
Slično razmišljaju i u Udruženju tekstila, kože i obuće pri Privrednoj komori RS, gdje kažu da proizvođači imaju velike izazove da se održe i opstanu na tržištu jer je konkurencija oštra, a nadzora nad tržištem u smislu nekontrolisanog uvoza robe, posebno iz Kine, gotovo da nema.
“Naše kompanije su male, s malim obimom proizvodnje i malim serijama, tako da su troškovi ulaganja u sam proizvod mnogo veći, nego kad se proizvodi u velikim serijama, što je slučaj s velikim brendovima. Pokretanje vlastite proizvodnje u tekstilnoj industriji je veliki izazov i zaista iziskuje ulaganja u razvoj proizvoda, unapređenje tehnologije, modernizaciju procesa proizvodnje, iznalaska tržišta, a pored svega toga modna industrija podložna je brzim promjenama trendova, te je životni vijek proizvoda kratak”, kaže Aleksandra Mihajlović-Bijelić, sekretar Udruženja.
Dodaje kako, uprkos svemu, proizvođači u RS uspijevaju da se održe na trzištu, a pojedina preduzeća uspijevaju i da izvoze jer su se dokazali, kako kvalitetom, tako i dizajnom proizvoda.
“Važno je da preduzeća pronađu svoju tržišnu nišu, gdje mogu da se izbore s konkurencijom. Međutim, to je i dalje mali broj preduzeća i većina njih se odlučuje da radi tzv. lon poslove, jer ne mogu da se izbore s konkurencijom i krenu ka proizvodnji vlastitih proizvoda. Kvalitet proizvoda i izrade nije upitan, međutim svi drugi faktori utiču na konkurentnost naših kompanija, a jedan od njih je upravo nedostatak nadzora nad tržištem”, zaključila je ona.
Sa druge strane, podaci kojima raspolažemo pokazuju kako je došlo i do povećanog uvoza polovne odjeće. Prošle godine u BiH je uvezeno gotovo 3.500 tona u vrijednosti od 6,7 miliona, najviše u posljednje tri godine. Dominira uvoz iz Njemačke, koji iznosi 2,69 miliona maraka.
Murisa Marić, izvršni direktor Udruženja građana “Don” Prijedor, koje se bavi zaštitom potrošača, kaže kako se ono što je na Zapadu davno iznošeno i što je išlo u humanitarne svrhe danas pere, pakuje i dezinfikuje i dolazi na naše tržište.
“To je roba koja i dalje ima određeni kvalitet, pogotovo ako dolazi sa Zapada. Znatno je jeftinija i pogoduje građanima jer im je kupovna moć oslabljena”, kaže ona.
I oni su, baš kao i Dejanovićeva, primijetili da se sve više potrošača okreće domaćim robnim markama, pogotovo kada su u pitanju donji veš, košulje, odijela i kaputi.
“Međutim, bez obzira na to koliko je to dobro i kvalitetno, cijena je ta koja diktira sve”, zaključila je Marićeva. Nezavisne novine