BANJALUKA – Proizvodni kapaciteti u Republici Srpskoj u sektoru drvoprerade su veći od godišnjeg etata (plana sječe), koji je ograničen prirodnim mogućnostima i priraštajem, zbog čega nije realno da se poveća, kaže u intervjuu za “Nezavisne” Goran Zubić, pomoćnik ministra poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS.
Prema njegovim riječima, objekti su stihijski otvarani, a da pri tome nisu pratili mogućnost šuma RS.
“Drvoprerađivači treba da idu ka višem stepenu finalizacije kako bi se sirovini dala veća vrijednost i kako bi je što bolje iskoristili”, kaže Zubić.
NN: Sa strateškim drvoprerađivačima su potpisani višegodišnji ugovori sa zagarantovanim količinama sirovine. Ko je garant ovih ugovora i ko će biti odgovoran ako se oni ne budu poštovali?
ZUBIĆ: Ugovori su potpisani između javnog preduzeća šumarstva i drvoprerađivača, što znači kako je za realizaciju tih ugovora prvenstveno odgovorno javno preduzeće kao potpisnik. Vlada je organizovala potpisivanje ugovora i dodatni je garant za realizaciju ugovora.
NN: Na koji način će se pratiti realizacija?
ZUBIĆ: Vlada je obavezala javno preduzeće da periodično izvještava o realizaciji kako godišnjih, tako i petogodišnjih ugovora. Na one koji ga ne budu sprovodili u skladu s propisanom dinamikom će se primjenjivati mjere, prvenstveno prema rukovodstvu javnog preduzeća, kako na nivou organizacionih dijelova, tako i na nivou uprave.
NN: Koliko se ugovori o isporuci sirovine poštuju kada je 2019. godina u pitanju?
ZUBIĆ: Krajem prvog kvartala ove godine uradili smo presjek stanja i zasad je realizacija vrlo raznolika. Kod pojedinih drvoprerađivača ugovori su ispunjeni deset odsto, a kod drugih 100. Na to je uticalo više faktora. Određeni drvoprerađivači ne plaćaju svoje obaveze za preuzete šumske drvne sortimente, ali isto tako primijetili smo da ima favorizovanja određenih drvoprerađivača od strane javnog preduzeća šumarstva. Uprava i nadzorni odbor su svim šumskim gazdinstvima dali zadatak da učine dodatne napore kako bi realizacija na nivou pola godine bila što ravnomjernija.
NN: Kažete da pojedini drvoprerađivači ne plaćaju svoje obaveze na vrijeme. Meni su se pojedini žalili da im šumska gazdinstva duguju milione maraka po osnovu izvedenih radova i da do svog novca dolaze utuživanjem, dok im se sa druge strane traži avansno plaćanje. Da li je to, po Vama, dobra praksa?
ZUBIĆ: To sigurno nije korektno. Javno preduzeće šumarstva je u stanju loše opšte likvidnosti i ne može efikasno pratiti obaveze onako kako one dolaze na naplatu. Sticajem okolnosti, utvrđen je prioritet u plaćanju i to su prvenstveno plate radnicima, zatim obaveze prema lokalnim zajednicama, koje su takođe značajne, a izvođači radova dolaze kao kasni prioritet i njima se redovno kasni. Oni su i drvoprerađivaći, a prema propisanim pravilima, oni moraju avansno plaćati sirovinu, tako da imamo raskorak. Ključ rješenja je u popravljanju likvidnosti javnog preduzeća, nakon čega bi ono moglo redovno da izmiruje svoje obaveze.
NN: Zašto još na nivou BiH nema taksi na izvoz ogreva i rezane građe. Sve je već davno dogovoreno?
ZUBIĆ: Inicijativu su pokrenule obje vlade i proslijeđena je Ministarstvu spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH. Nedavno smo imali sastanak u tom ministarstvu, gdje smo tražili način na koji bi se realizovale dogovorene mjere. Vidjeli smo da postoje određena ograničenja po pitanju međunarodnih trgovinskih sporazuma, poput CEFTA i SSP-a, koji zabranjuju takva ograničenja, ali postoje i izuzeća u slučaju nestašice sirovine za domaće tržište. Još se traži način da se u skladu s međunarodnim sporazumima ta mjera uvede i da se zaštiti domaće tržište.
NN: U kojoj mjeri će to popraviti stanje na domaćem tržištu?
ZUBIĆ: Svjesni smo činjenice da su drvoprerađivački kapaciteti na nivou RS veći od raspoloživog šumskog etata i bilo kakva zaštita će uticati na poboljšanje stanja u domaćoj drvoprerađivačkoj industriji. Pored ove mjere, vrše se izmjene i dopune Zakona o šumama, gdje ćemo onemogućiti dodatni transport trupaca. Sadašnjim zakonom je propisano da javno preduzeće daje otpremni iskaz drvoprerađivaču, a on nakon otpreme trupaca na svoje stovarište može pisati otpremnicu za dodatni transport, što znači da mogu na svoje otpremne iskaze izvoziti trupce. Sada ćemo to ukinuti i jedino će javno preduzeće imati pravo da piše otpremne iskaze od mjesta utovara do krajnjeg kupca, a to mora biti neka firma u Republici Srpskoj.
NN: Rekli ste da su proizvodni kapaciteti veći od godišnjeg etata. Da li je realnije da se etat u narednom periodu poveća ili da se kapaciteti smanjuju?
ZUBIĆ: Nije realno da se etat šuma Republike Srpske može značajno povećati. On je ograničen prirodnim mogućnostima i prirodnim priraštajem. U šumarskoj praksi koristimo do 80 odsto od godišnjeg prirasta da ne bismo ugrozili zalihe šuma. Etat se u maloj mjeri može povećati uzgojnim mjerama, određenim otvaranjem pojedinih šumskih kompleksa i puteva, ali to ne može biti ni približno dovoljno u odnosu na zahtjeve prerađivačkog sektora. Oni su stihijski otvarani i nisu pratili mogućnost šuma RS. Drvoprerađivači treba da idu ka višem stepenu finalizacije kako bi se sirovini dala veća vrijednost i kako bi je što bolje iskoristili.
NN: Gazdujemo li domaćinski našim šumama?
ZUBIĆ: Naše šume su u prilično očuvanom stanju u odnosu na šume u susjednim zemljama, gdje se vrši sječa “na golo” i na većim površinama. Ipak, ne možemo reći da smo u potpunosti zadovoljni. Pošumljavanje se izvršava u obimu od 80 do 100 odsto u odnosu na plan, ali prijem sadnica nije dovoljno efikasan i one često propadaju. Iz tog razloga smo pokrenuli inicijativu i nabavili mehanizovanu liniju za proizvodnju sadnog materijala za proizvodnju sadnica s obloženim korijenovim sistemom i ta linija je instalirana u sjemensko-rasadničkom centru u Doboju. Te sadnice imaju daleko bolji procenat uspjeha u sadnji. Nezavisne novine
