BANJALUKA, “Israeli Investment Group Balkan” je spremna za preuzimanje Rudnika željezne rude (RŽR) Ljubija Prijedor, ali i da bankarskom garancijom garantuje za svako radno mjesto i platu svakog radnika u tom preduzeću u naredne tri godine, rekao je to Evgenij Zotov, direktor “Israeli Investment Group Balkan”, u intervjuu za “Nezavisne”.
On je upozorio da je ova kompanija već tri puta dala bolju ponudu na tenderu za kupovinu akcija državnog kapitala RŽR Ljubija, ali da ni do dana današnjeg te ponude nisu prihvaćene, dok “Mittal” nakon tendera povećava svoju zadnju ponudu.
Prema njegovim riječima, “Israeli Investment” je otvoren za saradnju s kompanijom “ArcelorMittal”, kroz zajedničko preduzeće koje “Mittal” ima sa RŽR, ali uz nešto drugačiju raspodjelu udjela u tom zajedničkom preduzeću.
NN: “Israeli Investment Group” je zainteresovan za preuzimanje RŽR. Postoje prijetnje da bi se “Mittal” povukao ako uđete u tu priču. Šta biste preduzeli u tom trenutku?
Zotov: Mi smo takođe dobili informacije da postoji mogućnost da “ArcelorMittal” u tom slučaju zaustavi proizvodnju u Omarskoj. U tom smislu, mogu reći da smo spremni odmah krenuti s proizvodnjom. Kao garanciju za to možemo otvoriti bankarsku garanciju za plate radnika u naredne tri godine i to za svako radno mjesto, slično kao što ćemo dati bankarsku garanciju na investiciju od 60 miliona maraka. Dakle, u svakom slučaju radnici će biti zaposleni, s “ArcelorMittalom” ili bez njega.
NN: Da li ste pokušali da dogovorite saradnju s “ArcelorMittalom”?
Zotov: Mi smo otvoreni za saradnju s “ArcelorMittalom”, imali smo sastanke i u Prijedoru i u Beču i razgovarali smo u vezi s mogućnostima saradnje. Međutim, ako oni ne žele… Oni vjerovatno žele da ostane ovaj monopol, koji su imali 12 godina. Tri puta su izgubili tender i preko gospodina Marka Pavića, bivšeg gradonačelnika Prijedora, napravili politizaciju tendera.
NN: “ArcelorMittal” često kao argument koristi to da oni jedini mogu prodati rudu koja se kopa u Ljubiji. Da li mislite da je to tako i da li postoje druga tržišta za tu rudu, osim željezare u Zenici?
Zotov: Naravno da postoje. Ruda iz regije Prijedor može biti isporučena u smederevsku “Železaru” u Srbiji i u Mađarsku. Mi smo već imali preliminarne razgovore sa “Železarom” Smederevo u vezi s mogućnostima dugoročne saradnje. Razgovarali s akcionarom “Dunafera”, kompanijom ISD-a, čiji je vlasnik Vnešekonom Bank. Tu je moguća saradnja u dugoročnom smislu.
NN: U Srbiji je na tržište čelika došla kineska kompanija koja je ozbiljno povećala proizvodnju. Da li to vama u cijeloj priči ide u prilog?
Zotov: To je, naravno, vrlo dobra prilika za saradnju. U prethodnih nekoliko dana rekli su da su spremni uložiti 120 miliona evra u proizvodnju čelika. I mi smo spremni uložiti u proizvodnju rude u Prijedoru. Takođe, imamo još mnogo ideja, među kojima je proizvodnja peleta. Postoji stari jugoslovenski procenat za takvu mogućnost i mi smo spremni i zainteresovani uložiti sredstva u istraživanje i studiju za proizvodnju peleta. NN: Zadnjih godina cijena željezne rude dosta pada na svjetskim tržištima. Vi ste se odlučili u takvom trenutku investirati u taj sektor. Da li trenutna cijena željezne rude vama odgovara za projekte koje planirate realizovati ovdje?
Zotov: Nivo cijene danas je 80 dolara za tonu i to predstavlja dobru priliku za ulaganje. Recimo, šest-sedam mjeseci prije cijena je bila 40 dolara. I s ovom cijenom se može planirati ulaganje, samo će period povrata ulaganja biti duži. Recimo, 80-70 dolara je dobar nivo za razvoj investicijskih projekata. A ako cijena ide više, ova formula povrata ulaganja će biti skraćena, a ako cijena ide niže, povrat ulagaja će biti duži.
NN: Poznato je da kvalitet rude iz ljubijskih rudnika nije baš na nekom zavidnom nivou. Šta je tu moguće učiniti?
Zotov: Tačno je, kvalitet rude u regiji Prijedor, odnosno u Omarskoj i Ljubiji, je nizak. Koncentracija je između 52 i 55 odsto željeza, a standardi kvaliteta su 62 odsto. Recimo 58-59 procenata bi bio dobar nivo, ali to treba istražiti i uložiti u proizvodnju i preradu. Biznis koji mi vidimo i procjenjujemo kao dobro ulaganje je prerada i povećanje kvaliteta koncentracije željezne rude. Kako sam već rekao, druga mogućnost je proizvodnja peleta.
NN: Za narednu sjednicu Skupštine akcionara RŽR-a je predloženo usvajanje odluke o izdvajanju i osnivanju posebnog preduzeća iz RŽR-a. Kako to komentarišete i koliko to izdvajanje posebnog preduzeća može uticati na vašu odluku u vezi s kupovinom i samom cijenom?
Zotov: Imamo te informacije. Mi smo napravili analizu RŽR-a i zajedničkog preduzeća “ArcelorMittal Prijedor” još 2013. godine. Dakle, imamo finansijske podatke, bilanse stanja i uspjeha. Ako se budemo bavili rudarstvom željezne rude, a preduzeće koje bude izdvojeno bude dodatni element u RŽR-u i ne bude imalo direktan uticaj na biznis rude, mi tu ne vidimo problem. Suština je u tome da se vidi kako će biti izmijenjen bilans stanja poslije tog izdvajanja.
NN: Tu ima dosta objekata koji se vode na RŽR-u, poput stadiona, te drugih zemljišta i objekata u Prijedoru?
Zotov: Imali smo razgovor sa gospodinom Pavićem, kada je bio gradonačelnik. Tada smo rekli da je naša vizija da socijalni objekti mogu biti preneseni na grad.
NN: Da li mislite da je čitava priča u vezi s prodajom državnog kapitala u RŽR-u mogla biti ranije završena i šta je po Vama dovelo do toga da se ona toliko rastegne?
Zotov: Mi smo bili spremni krenuti s investicijama i proizvodnjom još 2013. godine, kada smo završili analizu preduzeća i napravili prve korake. Međutim, došlo je do određenih manipulacija i situacije da oponent “ArcelorMittal” ne želi imati partnera, već da želi monopol. Već tri puta su bili tenderi, a rezultati još nisu prihvaćeni. Ako bi naš konkurent zaustavio manipulacije, ako bi otvoreno pričali o saradnji i prihvatili demokratske rezultate, bilo bi sve drugačije, i kada su u pitanju prihodi, zaposleni, porezi za RS i regiju Prijedor. Lopta je sad na toj strani. Kod nas je sve spremno, spremni smo otvoriti bankarsku garanciju i dati je Vladi RS kojom ćemo garantovati da će svi ljudi biti zaposleni u svakom slučaju.
NN: A u kom periodu biste otvorili tu garanciju?
Zotov: Odmah u paketu bismo otvorili tu garanciju. Sličnu garanciju imamo za ponudu za investiciju od 60 miliona maraka. Ovo će biti slična garancija za zaposlene.
NN: Ako bi “Mittal” ostao, i u zajedničkom preduzeću budu imali i dalje 51 odsto, a vi 49 odsto kapitala, kako bi to funkcionisalo?
Zotov: Mi smo otvoreni za saradnju, a princip mora biti transparentnost i paritet. Recimo, kada smo se sastali s “ArcelorMittalom” u Beču ponudili smo model saradnje. Rekli smo, ako želite, možemo raditi u Ljubiji zajedno, u modelu 49 odsto vi, 49 odsto mi, a dva odsto ide u neku veliku svjetsku kuću koja će pratiti transparentnost ovog biznisa. Kada bi oni imali 51 odsto u zajedničkom preduzeća, to bi bio monopol. U svakom slučaju, Zajedničko preduzeće “ArcelorMittal Prijedor” je u Omarskoj, a dva ležišta, Ljubija i Tomašica, ostaju na bilansu RŽR-a.
NN: Šta pokazuju istraživanja, koliko na ta dva kopa u Ljubiji i Tomašici ima zaliha željezne rude?
Zotov: Kada smo završili analizu RŽR-a, dobili smo podatke da je procijenjeno oko 300 miliona tona željezne rude. Ako su to stari podaci, spremni smo uložiti u istraživanje i dobiti svježe podatke. Nezavisne novine