SARAJEVO – Centralna izborna komisija objavila je finansijske izvještaje političkih stranaka za 2019. godinu, iz kojih je vidljivo da su svi nivoi vlasti u BIH tokom prošle godine izdvojili iz budžeta oko 18 miliona i 400 hiljada maraka za finansiranje političkih stranaka, a od tog iznosa polovinu je dobilo 5 najvećih partija (SDA, SNSD, HDZ, SDP i SDS).
Osim poreskih obveznika manji dio stranačke kase 112 stranaka napunjen je od članarina, dobrovoljnih priloga i ostalih donacija koje iznose ukupno 4,3 miliona.
Međutim, u odnosu na prethodne godine, indikativno je da su stranke u velikoj mjeri prestale prijavljivati donacije pravnih lica, koje su se značajno smanjile. Prethodnih godina, stranke su sankcionisane od strane CIK zbog primanja donacija od pravnih lica koje su sklapale ugovore sa organima izvršne vlasti, te su stranke sada jednostavno prestale da prijavljuju ove donacije.
Kada su u pitanju rashodi političkih stranaka, iz izvještaja o iskazanim obavezama je vidljivo da partije imaju dugove od preko 8 miliona maraka, od čega se dobar dio odnosi na poreze, doprinose i dugove javnim preduzećima, ali i firme koje sklapaju milionske poslove sa državom.
Stranke u BIH duguju 8,4 miliona KM
Najveće obaveze na kraju prošle godine iskazali su SDA i SDP BiH (po 1,6 miliona KM), a među povjeriocima SDA prednjače organi izvršne vlasti i brojna javna preduzeća, poput BH Pošte, kojoj Cazinski odbor duguje oko 78 000 KM od početka 2018.
Među obavezama SDP-a našlo se oko 230.000 KM duga prema Analytics Expert, a upravo je ova firma u središtu istrage USKOK-a u Hrvatskoj, jer se dovodi u vezu sa finansijskim prevarama i pranjem novca, odnosno izdavanjem fiktivnih faktura. Rukovodstvo SDP-a tvrdi da je firma iz Hrvatske otkupila ovaj dug, ne navodeći od koga, a iz izvještaja nije moguće utvrditi po kom osnovu je dug nastao. Međutim, indikativno je da je SDP u izvještaju za 2018. godinu iskazao obaveze u približno istom iznosu (oko 198 hiljada KM) prema firmi Promotiv d.o.o. iz Širokog Brijega koja je osnovana u julu 2018. godine, dakle pred samu izbornu kampanju, kao agencija za promociju i propagandu. Danas se na web stranici ove kompanije navodi da se bavi iznajmljivanjem mobilnih dizalica. Nije jasno koju je uslugu ova firma izvršila za SDP, jer je te godine imala ukupne prihode od oko 214 hiljada i oni su približni obavezama SDP-a koje su tada nastale. Zbog svega je ovaj slučaj Transparency international u BIH uputio Centralnoj izbornoj komisiji sa zahtjevom da se utvrdi porijeklo ovih potraživanja.
Od ukupno 473 hiljade maraka iskazanih obaveza, SNSD najviše duguje firmi Integral inženjering (oko 250 000) i to za izgradnju zgrade u Banjaluci, a radi se o preduzeću koje često pobjeđuje na tenderima za najvažnije infrastrukturne projekte u Republici Srpskoj. U izvještaju za 2018., SNSD je prema Integralu za izgradnju zgrade iskazao obavezu od oko 571.000 КМ, a iz javno objavljenih izvještaja ne može se utvrditi koliko je ovaj projekat ukupno koštao. SNSD je tvrdio da će zgrada koštati 1,28 miliona,[1] a TIBIH je tražio od CIK-a da utvrdi koliko je SNSD zaista isplatio dobavljačima.
Zanimljivo je da Nezavisni blok duguje firmi Divel d.o.o. u suvlasništvu Elmedina Volodera, zastupnika te stranke u Parlamentu FbiH, 50 hiljada KM. Ova firma dobila je tokom prošle godine preko 7,3 miliona KM vrijedne ugovore na javnim nabavkama koji se odnose uglavnom na preduzeća Autoceste FBIH i Ceste FBIH. Inače, zakon o sukobu interesa zabranjuje izabranim dužnosnicima da za vrijeme trajanja mandata budu dio uprave bilo kojeg privatnog preduzeća koje sklapa ugovore veće od 5.000,00 KM godišnje, sa organima koji se finansiraju iz budžeta na bilo kojem nivou vlasti. Kako se Zakon o sukobu interesa FBIH ne primjenjuje još od 2013. godine, ovaj slučaj nije ni moguće prijaviti.
Iz izvještaja SBB-a vidi se da stranka duguje oko 281 000 maraka i da je vratila pozajmicu predsjedniku Fahrudinu Radončiću koji je 2018. posudio stranci 150.000 maraka. Međutim, SBB i dalje iskazuje obaveze prema firmama u sklopu Avaz grupacije, odnosno u direktnom ili indirektnom vlasništvu samog predsjednika SBB.
Jedno od najvećih dugovanja jednom dobavljaču ima Demokratska fronta, koja je 2018. dugovala je preko 900.000 KM firmi Direct Media, koju je u međuvremenu preuzela Ascanius Media d.o.o. pa sada toj kompaniji DF duguje skoro 700.000 KM. Kompanija je u vlasništvu Ascanius Netherlands B.V. iz Brede.
SDS je dužan preko 700.000 KM, a PDP 293.000, od čega nije riješio dugovanja prema gradu Doboju koja se pominju i u ranijim izvještajima, a iznose preko 120 000 KM.
Stranke ne prikazuju donacije privatnih kompanija
Od 20 parlamentarnih stranaka u Bosni i Hercegovini, njih 16 nije prikazalo nijednu marku donacija privatnih kompanija. SNSD, SDS, SBB, DF, DNS, PDP, Naša Stranka, SP, ASDA, HDZ1990, NDP, Ujedinjena Srpska, Nezavisni blok, Narod i pravda, Stranka za BIH i Laburistička stranka u svojim izvještajima tvrde da ih niko ne finansira i da su im prihodi iz budžeta i prilozi članova partije jedini izvor finansiranja. Ipak, sporno je to što troškovi izborne kampanje drastično premašuju iznose koje stranke prikazuju u izvještajima. Zakon zabranjuje firmama koje dobijaju poslove od države da finansiraju političke partije, a nakon što su revizori proteklih godina utvrdili da su brojni stranački donatori dobijali milionske poslove, većina partija prestala je prikazivati donacije.
Samo četiri veće parlamentarne stranke prikazale su prošle godine manje iznose donacija, a najviše prihoda iskazala je SDA i to ukupno 49 510 maraka. Od toga osam donacija primljeno je iz zabranjenih izvora, odnosno od firmi koje su dobijale tendere, pa je Transparency international u BIH ove slučajeve prijavio Centralnoj izbornoj komisiji BIH. Samo je firma MGM Farm koja se nalazi među finansijerima SDA, tokom prošle godine na tenderima dobila 48,9 miliona KM bez PDV-a i to uglavnom u sektoru zdravstva, od brojnih ustanova kojima upravljaju upravo kadrovi SDA. Zabranjene donacije SDA davale su i firme Ibra doo koja je na tenderima dobila oko 1,4 miliona i firma VLAŠIĆ-GRADNJA koja je tokom prošle godine sakupila ugovore vrijedne 1,3 miliona, među kojima se u više navrata pominje Općina Travnik.
Ipak, Zakon zabranjuje strankama da primaju donacije samo od firmi koje dobijaju tendere organa izvršne vlasti, dok se to isto ne odnosi na tendere javnih preduzeća, gdje se rukovodeće pozicije takođe dijele po stranačkoj liniji. Tako je Pokret Demokratske Akcije primio donacije od firme VERENSTAN iz Živinica, a upravo ta firma dobila je od RMU Banovići posao vrijedan oko 180.000 KM. Posao je sklopljen u trenutku dok su ovim javnim preduzećiem upravljali kadrovi PDA[2]. Takođe, ova stranka je primila i donaciju od firme REISCH SECURITY koja je dobila posao vrijedan oko 993.000 KM od Rudnika Kreka Tuzla.
Prijavom koju je TIBIH uputio CIK-u obuhvaćena je i stranka Platforma za progres Mirsad Hadžikadić koja je među finansijerima navela firmu koja je u prošloj godini sklopila ukupno 48 ugovora sa organima vlasti. Ova stranka je prijavljena i zbog toga što je njen predsjednik Mirsad Kadić u više navrata stranci donirao ukupno 33.639 KM, a zakon zabranjuje članovima stranke da u jednoj godini uplate više od 15.000 maraka.
Zbog toga je zanimljivo to da je od svih odbora SNSD-a samo Gradski odbor u Bijeljini iskazao donacije fizičkih lica koje iznose 161 hiljadu maraka. Nijedan drugi odbor nije prikazao imena i prezimena fizičkih lica koje su stranci dali donacije, a sa druge strane ova partija prijavila je 629 hiljada maraka članarine, što je znatno više od ostalih. SNSD već godinama prikazuje sve veće prihode od članarina, dok uglavnom nema donacije pravnih i fizičkih lica. Na taj način SNSD ne prijavljuje pojedinačna imena lica koja su donirala stranku, jer se iznos za članarine objavljuje samo zbirno, dok nema obaveze objavljivanja imena pojedinih članova i iznose koje su isplatili.
Većina ostalih stranaka prijavila je male iznose donacija, ali tačnost ovih podataka nije zagarantovana, jer Zakon o finansiranju političkih partija ostavlja velike mogućnosti političkim subjektima da ne prijavljuju sva sredstva kojima raspolažu, kao ni njihove prave izvore. Naime, Zakon još uvijek ne postavlja obavezu korišćenja jedinstvenih bankovnih računa, te se ostavlja mogućnost i poslovanja u gotovini, što strankama ostavlja prostor da ne prijavljuju sva sredstva.
Dodatna manjkavost, kao što je vidljivo iz prethodno navedenih primjera, je što ne postoji obaveza objavljivanja cjelovitih izvještaja stranaka, koji bi uključili sve pojedinačne troškove stranaka i njihovu svrhu, kako bi se moglo utvrditi na koji način stranke troše sredstva koja, prema njihovim izvještajima, većinom dolaze iz budžeta. Zbog ovoga, javnost može imati samo djelimične informacije o finansiranju i poslovanju stranaka.
TI BiH