“Nadležni ništa ne rade na rješavanju ovog problema. Postoji velika opasnost da budu zahvaćene i zdrave sadnice tako da bi i sami proizvođači trebali povesti računa kada kupuju da kupuju isključivo one sadnice sa certifikatima o zdravstvenoj ispravnosti materijala. Dolazi i do genotipskih i do fenotipskih promjena na jagodama. Narodski rečeno, izrode se. Jedna te ista biljka daje plod pet ili deset godina, zatim se izrodi, a onda pada kvalitet i ne možemo ih izvoziti vani. Dobijamo sitnije i neujednačenije plodove, a tu su i opasnosti od bolesti”, govori Terzić.
On kaže kako ljudi koriste svakakve pesticide i herbicide te ističe da se gotovo i ne provode analize. Ističe kako u najgorem slučaju može doći do potpune ugroženosti proizvodnje jagoda.
“Tih problema je bilo i bit će ih sve dok se država sistemski ne uključi u rješavanje problema i dok se ne alarmiraju sve inspekcije. Međutim, opet će biti teško riješiti ovu vrstu problema. Nije rijetka situacija da poljoprivrednici čiste svoje rasadnike i da im dođu pojedinci koji ih mole da im daju nekoliko jagoda, a nakon što im daju, oni odu i posade ih. Još je specifičnija situacija kada poljoprivrednici kupe stotinjak certificiranih sadnica jagoda koje koštaju oko 2 KM, ali kupe dodatnih 1.000 necertificiranih po pola marke na crnom tržištu koje posade sa certificiranim. Znači, rješenje je striktna kontrola zasada, tj. da dođe inspekcija, utvrdi broj zasada i da traži certifikat za svaku sadnicu”, kazao je Nedžad Bićo, predsjednik Udruženja poljoprivrednika BiH.