BEOGRAD, Srbija, na samom početku ovog ljeta, uvozi bijeli i crni luk, jabuke, lubenice i drugo povrće i voće, ne samo iz susjedne Makedonije i Albanije, već i iz jako udaljenih zemalja poput Argentine i Novog Zelanda, a stručnjaci kažu da je to posljedica “nesređenog stanja u domaćoj proizvodnji i ponudi” te robe.
Podaci koje je saopštila Evica Mihaljević iz Asocijacije “Plodovi Srbije” pokazuju da je Srbija u periodu januar-maj ove godine uvezla oko 30.000 tona svježeg povrća, a od stranih dobavljača kupovan je svjež kupus, paradajz, krastavac, paprika, crni luk, kelj.
Mihaljević je rekla da je u navedenom periodu srpski izvoz svježeg povrća bio skroman, ali je povoljna vijest da je ove godine Srbija isporučila na rusko tržište 3.200 tona mladog krompira, sa izgledima da se u budućnosti taj eksport znatno uveća.
Ona kaže da su nakon masovnog izvoza jabuka, u drugoj polovini prošle i početkom ove godine, pogotovu na tržište Rusije gdje je plasirano oko 35.000 tona tog voća, domaće zalihe praktično iscrpljene, pa je jasno zbog čega su trgovci bili prinuđeni da uvoze jabuke.
Kada bi se u Srbiji koristili raspoloživi izvori termalne vode i na odgovarajući način podsticala proizvodnja svježeg voća i povrća u staklenicima i plastenicima, Srbija bi isporukom tih proizvoda mogla da zaradi osjetno više nego sada i u potpunosti da podmiri domaću tražnju, tvrdi direktor Instituta za ekonomisku poljoprivrede dr Drago Cvijanović.
Ljudi koji se bave proizvodnjom voća i povrća u staklenicima i plastenicima kažu da je taj posao još uvijek nedovoljno stimulisan od strane države i da su, uglavnom, prinuđeni da čitav rizik preuzmu sami.
Cvijanović takođe smatra da bi država trebalo odlučnije da se “umješa” i odgovarajućim mjerama podstakne naglo ekspanziju domaće proizvodnje voća i povrća u plastenicima i staklenicima.
“Sušina je da se mjerama i ekonomske i agrarne politike stimuliše da blizu vecih gradova, gdje imamo vrlo povoljne uslove, na primjer u Mačvi, Stigu, u Vojvodini i dijelovima južne Srbije, iskoristimo izvore tople vode i podignemo velike staklenike i plastenike za uzgoj ranog voća i povrća”, objašnjava dr Cvijanović.
Ekspert ukazuje da u tom slučaju Srbija ne bi bila prinuđena da uvozi rano povrće, već da bi imala i znatne količine te robe za izvoz na sve lukrativnije tržište Rusije, ali i zemalja EU.
Savjetnik za poljoprivredu predsjednika Privredne komore Srbije Vojislav Stanković navodi da su domaći eksporteri voća i povrća u prva četiri ovogodišnja mjeseca zaradili isporukom te robe na strano tržište 295 miliona dolara, dok je za uvoz utrošeno znatno manje – svega 34 miliona dolara.
Riječ je o neto izvozničkoj djelatnosti u poljoprivredi, ističe Stanković, uz opasku da je, “povremeno, van sezone, neophodan, radi dopune asortimana proizvoda koji su traženi, uvoz voća i povrća za koji postoji realna kupovna moć stanovništva”.
Te navode Stankovića potvrđuju i predstavnici velikih trgovinskih lanaca, a stručnjak PKS ukazuje da uvozno voće i povrće kupuje, zbog visokih cijena, najviše 15 do 20 odsto domaćih potrošača, dok ostali usljed jako niskog standarda to ne mogu sebi da priušte.
Pojavljuju se, kako ističe Stanković, neki proizvodi, koji se uvoze i u sezoni, kada pristiže rod i to je problem, jer veliki megamarketi, zbog specifičnosti proizvodnje na domaćem tržištu, ne žele da učestvuju u procesu otkupa i pripreme za promet voća i povrća.
Lani je, na primjer, Srbija dala više od 30 miliona dolara za uvoz crnog i bijelog luka, paradajza, kupusa, krastavaca, pasulja i drugih povrtarskih kultura koje se masovno gaje u Srbiji.
Ove godine takođe će se za te namjene, kako potvrđuju predstavnici trgovinskih organizacija, utrošiti milioni dolara, dok eksperti smatraju da bi taj uvoz bio minimalan ili sasvim eliminisan kada bi se bolje organizovali domaći proizvođači, prije svega kroz sistem zadrugarstva.
Taj sistem organizovanja proizvodnje i prometa voća i povrća je najbolji jer omogućuje da se čitav proces od uzgajanja, do ubiranja plodova, a zatim njihovog pakovanja i po potrebi čuvanja u hladanjačama, a kasnije i distribucije do potrošača, odvija u skladu sa interesima svih učesnika, tvrdi Stanković. Tanjug