ZAGREB, Zašto njemački proizvođač automobila neće otvoriti fabriku u Hrvatskoj, iako je takva mogućnost najavljena. Hrvatska ima daleko najmanje podsticaje, cijena rada je visoka s obzirom na znanje, a iskustvo gotovo nikakvo, zaključuje Jutarnji list.
Prvi april je ove godine došao ranije. Sa hrvatskim građanima našali se već je 21. marta Ian Robertson, član uprave BMW-a, kada je, govoreći za jedne slovačke poslovne novine o mogućem širenju na istok Evrope i nabrajajući zemlje u kojima će se možda graditi fabriku, naveo i Hrvatsku.
Doduše, spomenuo je Hrvatsku tek na kraju podužeg nabrajanja, poslije Slovačke, Češke, Mađarske i Slovenije. No, i to je bilo sasvim dovoljno da zagolica maštu, a neki su otišli i korak dalje – ne samo da su informaciju uzeli zdravo za gotovo, nego su i predvidjeli kako je riječ o ulaganju od milijardu evra, koje će zaposliti hiljade.
A onda je uslijedio hladan tuš. Primijetivši da je priča otišla predaleko, PR služba njemačke kompanije sastavila je 30. marta dopis u kojem je napisala da BMW nema namjeru da gradi bilo kakvu fabriku u istočnoj Evropi.
Barem ne zasad… Ali, i prije nego što se BMW službeno oglasio, svako razuman mogao je shvatiti da od posla neće biti ništa, barem ne u Hrvatskoj, navodi Jutarnji.
Dovoljno je iz riječi Iana Robertsona bilo vidjeti ko nam je, barem u teoriji, konkurencija. Za početak, Slovačka – država koja je, ne bez vraga, u 2012. bila prva u svijetu po proizvodnji automobila na 1.000 stanovnika. Naime, Slovačka je 5,4 miliona, a lani su proizveli čak 925.000 automobila. Zašto su tako uspješni? Do preporoda je došlo krajem 2006, kada je Kia počela proizvodnju u Žilini, u pogonima u koje je uložila milijardu evra.
I već u prvom naletu zaposlila 10.000 ljudi u tom planinskom kraju. No, da bi sve to bilo moguće, Slovačka se obvezala osigurati potrebno zemljište, a riječ je bila o čak 166 hektara, što je zahtijevalo razvlašćivanje hiljade vlasnika.
Slovačka vlada, predvođena tadašnjim premijerom Robertom Ficom, taj je posao napravila brzopotezno, osiguravši pritom i svu potrebnu infrastrukturu. A da bi Ceed i Sportage što brže stizali u prodajne salone, čak je dovukla i željezničku prugu u krug fabrike.
Osim toga, još 225 miliona evra Slovačka je osigurala Korejcima kroz razne porazne olakšice, a 135 miliona evra dodala je kako bi Kia zaposlila 700 radnika više (ugovorom iz 2004. planirano je zapošljavanje samo 2.400 ljudi). Ne čudi stoga što su Robert Fico i Mong-koo Chung, prvi čovjek Kije, zajedno proslavljali kad je fabrika otvorena, a i danas su kućni prijatelji…
No, zašto je to toliko važno za priču? Pa, dovoljno se prisjetiti havarije koju je IKEA prošla pošto je vlastitim novcem kupila zemljište u Rugvici, istočno od Zagreba. Samo građevinsku dozvolu čekali su dvije godine, a još nije završen ni izmeštaj naplatnih kućica na autoputu Zagreb – Lipovac, posao vrijedan 110 milona kuna (oko 15 miliona evra) koji prema ugovoru treba obaviti HAC. Premda se zna da će se zaposliti 250 ljudi, a biće posla i za domaću industriju…
A što je s Mađarskom? Hrvatski sjeverni komšija takođe odlično privlači ulaganja, a kad govorimo o autoindustriji, teško s njima mogu biti u istoj grupi. Posljednji slučaj koji govori tome je fabrika Mercedesa u Kečkemetu, svečano otvorena nedavno, 29. marta 2013. Ukupno je uloženo 800 miliona evra, posao je dobilo 2.500 radnika i 10.000 dobavljača, a proizvodiće 120.000 automobila godišnje, uglavnom A i B klasu.
Problem je u tragičnoj impotenciji kad treba privući ulagače, samo je Audi u Mađarsku uložio više od četiri milijarde evra otkako je 1993. otvoren pogon u Gjoru, a bolje sutra ne vidi se ni kad se počnete igrati s kalkulatorom za državne podsticaje na stranici Agencije za investicije i konkurentnost, zaključuje Jutarnji.