Zašto bankari nisu kažnjeni za globalnu krizu?

NJUJORK, Opljačkajte banku i završićete u zatvoru.

Bavite se sumnjivim bankarskim poslovima koji dovedu do globalnog privrednog kolapsa i ništa vam se neće dogoditi.

Naprotiv, mogli biste čak biti bogato nagrađeni.
Šta se to događa? Da li nas je iznevjerio duboko usađeni moral koji smo razvijali desetinama hiljada godina?
Evolucijski antropolog Kristofer Bem, autor knjige o evoluciji vrlina, altruizma i stida “Moral Origins”, profesor na University of Southern California, smatra da uzroke ovog paradoksa treba potražiti u činjenici da se naši moralni instinkti nisu razvili za ovakve složene situacije pa je logično da se ne znamo sa njima nositi.
Velike i opasne greške koje je napravila finansijska industrija nesumnjivo su nanijele teške štete američkoj, evropskoj i svjetskoj privredi. Svakodnevno se razotkrivaju novi skandali, pranje novca, namještanje cijena, promašene investicije, a bankari i dalje sebi dijele izdašne bonuse. Bijes ljudi prema njima samo raste, začudo, najodgovorniji za probleme izbjegli su kazne u tradicionalnom pravosudnom smislu.
Kako se razvijao moral?
Naša želja da krivci za privrednu krizu budu kažnjeni ima korijene u drevnim oblicima društvene kontrole koja je dovela do savremenog osjećanja moralnosti.
Bem smatra da je sistem kažnjavanja za zločine star desetinama hiljada godina. Njegov razvoj počeo je u društvima sakupljača-lovaca. Za zahtjevne poslove zajedničkog lova bilo je neophodno razviti osjećaj pravedne raspodjele plijena. U takvoj situaciji pokušaji alfa mužjaka da prisvoje veći dio ulova nisu mogli biti produktivni – ostali bi gladovali i oslabili – pa su oni bili kažnjavani.
Da bi bili uspješni, ljudi su se morali naučiti samokontroli. Bem procjenjuje da je moralna društvena kontrola kakvu danas imamo prisutna najmanje 45.000 godina, a vjerovatno i duže.
Prije 12.000 godina razvilo se glomaznije sjedilačko društvo sa većom potrebom za centralizovanom kontrolom nasilnika koji su svoje sebične ciljeve pretpostavljali zajedničkim. Konačno su grupe plemena stvorile autoritativan sistem vladanja.
Nakon toga došle su rane civilizacije koje su imale snažne moralne sisteme koji su propisivani i provođeni centralizovano. Njima i savremenim moralnim sistemima utemeljenim u državi zajednička je jedna stvar – ljudski kapacitet za moralnu osudu.
On je i danas vrlo snažan pa je logično da su ljudi bijesni kada vide da su se bankari izvukli bez kazne. Ipak, čini se da u ovom slučaju ipak postoje faktori koji cijelu stvar komplikuju i podrivaju naš moralni instinkt. Koji su to faktori?
Zbrka u moralnom sistemu
Cilj opšte moralnosti od drevnih vremena bila je zaštita interesa pojedinaca od društvenih predatora. Imajući to na umu, pokušajmo shvatiti šta se događa kada se kršenje zakona odvija u velikim, teško razumljivim privrednim sistemima, a štetne posljedice su difuzne i institucionalne, a ne direktne i lične.
Postoji očigledna nepovezanost između onog što se dešava u maloj grupi, u kojoj moralni prekršaji završavaju bolnim kaznama koje odgovaraju zločinima, i vrlo velikih sistema međunarodnih finansija, u kojima su negativne posljedice mnogo manje direktne, a sposobnost njihovog sprečavanja i kažnjavanja gubi se u procesu.
Ovome treba dodati činjenicu da su demokratski sistemi kompromitovani lobiranjem koje se nerijetko ne razlikuje od institucionalizovane korupcije.
Reformu u tom sistemu teško je očekivati jer lobirani političari koje biramo istovremeno kontrolišu i birački i pravosudni sistem. Rezultat je da lobisti često gaze ono što nazivamo voljom naroda, sve dok mogu izbjeći moralnu osudu koja bi se mogla ozbiljno odraziti na izborni uspjeh.
Bankari su veoma uticajni lobisti. Izvještaj Međunarodnog monetarnog fonda iz 2009. pokazao je da su upravo banke koje su najviše lobirale ulazile u najrizičnije poslove.
Kada uz sve to u obzir uzmemo još i dugu tradiciju gledanja kroz prste prekršiocima u činovničkim redovima, čija nedjela naizgled štete samo korporacijama, te veliku složenost prosuđivanja privrednih posljedica pogrešnih postupaka, postaje jasnije zašto su kazne za bankare izostale.
Složene okolnosti traže nova moralna rješenja
Ekonomisti razvijenih zemalja zapada poput SAD-a naučili su na primjeru Rusije i Kine da pretjerana državna kontrola i regulacija vodi u tešku privrednu nedjelotvornost.
Većina ljudi u kapitalističkim zemljama stoga vjeruje u razumno, ali ipak minimalno regulisanu ekonomiju koja se uglavnom sama organizuje. Ona bi trebala stvoriti uređenje koje će osigurati ličnu autonomiju, ali i dovoljnu centralizovanu kontrolu kako bi se velikim sistemom moglo upravljati.
Međutim, savremeno društvo u kombinaciji s internacionalizacijom poslovanja stvorili su kognitivne izazove na koje, u vrijeme sve veće manipulacije lobista, treba pronaći nove odgovore, a njegovu moralnu regulaciju prilagoditi i približiti potrebama običnih glasača.
Pojednostavnjena rješenja poput kriminalizacije kršenja finansijskih pravila koja uzrokuju društvenu štetu pokrenula bi prevelike polemike. Dakle, zaključuje Bem, naš drevni pristup provođenju pravde radi opšteg dobra u slučaju velikih korporativnih zločina teško je primijeniti pa je neophodno što prije pronaći nove etičke odgovore za nova vremena, prenose agencije.