JAJCE – Akumulacija Jajce 2 je 60 do 70 posto zatrpana muljem, u jezero Modrac svakog dana dođe i 1.000 kubnih metara mulja, a u hidroakumulaciji Mali Zvornik se na površini vide nanosi… Cijena čišćenja može da dostigne milionski iznos – najniža je jedan euro za kubni metar mulja.
U BiH pojedini zakoni o koncesijama predviđaju i odmuljivanje kao predmet koncesije, ali nema informacija o tome da su one i dodijeljene. Ovaj mulj je moguće, ukoliko nije kontaminiran, pretvoriti u građevinski materijal ili spaliti, ali i deponovati. Cijena ugljene prašine koje najviše ima u Modracu je 60 do 70 KM za tonu.
Više hidroakumulacija u BiH je ugroženo gomilanjem mulja na dnu koji, osim što smanjuje njihovu energetsku efikasnost jer smanjuje količinu raspoložive vode, te akumulacije pretvara u nevidljive deponije pokrivene vodom koje mogu biti opasne za okolno stanovništvo, ali i za rijeke u koje taj materijal može dospjeti. Prema dostupnim informacijama u BiH su najugroženije akumulacije Jajce 2 i Mali Zvornik, ali i jezero Modrac. Cijena čišćenja akumulacije može da dostigne milionski iznos – najniža cijena je jedan euro za kubni metar mulja. U BiH pojedini zakoni o koncesijama predviđaju i odmuljivanje kao predmet koncesije, ali nema informacija o tome da su one i dodijeljene.
„Akumulacija Jajce 2 je, prema podacima koje imamo, 60 do 70 posto zatrpana muljem i sama akumulacija nije ugrožena, ali se vremenom smanjuje, mi pratimo situaciju, imamo plan da čistimo, ali je to dosta skupo, a procedure su spore, ali je problem i zbrinjavanje više od milion kubika mulja koji prvo treba analizirati i onda negdje skloniti“, pojašnjava Jozo Crnoja, rukovodilac Sliva Vrbas u Elektroprivredi HZ HB.
Zatrpane akumulacije stvaraju određeni rizik za stanovništvo, pogotovo ako služi za snabdjevanje vodom, pojašnjava Viktor Bjelić iz Centra za životnu sredinu.
„Akumulacija hidroelektrane Jajce 2 je u velikoj mjeri zatrpana muljem i osim što joj je smanjena efikasnost, ona takođe predstavlja i opasnost za ljude i prirodu, slično kao i zvornička akumulacija koju je potrebno očistiti“, kaže Bjelić i pojašnjava da postoje metode i načini kako se ovaj mulj može očistiti i koristiti, ako nije kontaminiran štetnim tvarima, te je obaveza korisnika ovih akumulacija da pronađe najefikasniji način zbrinjavanja mulja s aspekta životne sredine i isplativosti.
Elektroprivreda BiH i Elektroprivreda RS koje koriste najveći broj akumulacija u BiH nemaju podataka o ugroženosti.
“Stanje zatrpanosti nanosnim materijalima provjeravamo prema procjeni, a najugroženije je jezero i brana Bogatići. Međutim, stanje nije kritično. Na pritokama u slivu rijeke Neretve su izgrađene bujične pregrade koje se godišnje redovno čiste i koji imaju značajan uticaj na smanjenje zatrpanosti jezera u ovome slivu. U proteklom periodu nije provođeno čišćenje jezera u našem vlasništvu”, stoji u pisanim odgovorima iz EP BiH. Pojašnjavaju da kontrolu vrše tako što uglavnom rade kontrolna snimanja.
“Posljednje snimanje jezera na slivu rijeke Neretve je provedeno 2011. godine. Iz rezultata provedenih mjerenja nanosa u akumulaciji HE Jablanica je procijenjeno da je došlo do usporavanja zapunjavanja akumulacije kao cjeline. Stepen zapunjenosti za period od 1954. do 1988. godine iznosio je 7,41 % , a u periodu od 1988. do 2011. – 4,04 %“, stoji u odgovorima iz EP BiH.
U MH Elektroprivreda RS kažu da je akumulaciju za MHE Mesići već čistila građevinska firma, a da su za HE Višegrad nabavili opremu za mjerenje morfologije dna i količine nasipa u akumulaciji.
„Pojedine hidroelektrane imaju automacki sistem za čišćenje na ulaznoj građevini, a u pojedinim slučajevima angažujemo ronioce da rješavaju problem nagomilanog materijala dok tamo gdje je moguće otvaramo temeljne ispuste da bi propustili nanos“, stoji u pisanim odgovorima iz MH EP RS. Upozoravaju da je posljednjih godina intenzivirano zagađenje vodotoka usljed čega otpad zatvara evakuacione otvore na branama hidroakumulacija zbog čega može doći i do pucanja ili rušenja brana.
Stručnjak za čišćenje akumulacija Rešad Mašić naglašava da akumulacija stara 70 godina ima zapreminu smanjenu najvjerovatnije za 50 posto.
“Lako je za akumulacije koje puni Neretva jer je ona brza rijeka i nosi sve pred sobom, ali su problem sporije vode gdje je slaganje mnogo brže. Godišnje smanjenje akumulacije i za jedan posto, ako se ne čisti barem djelimično, s godinama predstavlja rizik. Naša elektroprivredna preduzeća ne razumiju problem, intervenišu samo kada je to neophodno, a generalno gledano – smanjenje zapremine akumulacije ne obračunavaju kao amortizaciju jer bi morali prikazati gubitak”, cijeni Mašić. Upozorava da u BiH nigdje nije uspostavljen održiv sistem čišćenja, a ukoliko se to ne radi redovno – čišćenje postaje ekonomski neisplativo.
„U Zvorniku je toliko zatrpano da se već na površini vide vrhovi nasipa, u Modrac dnevno dolazi 1.000 kubnih metara novog materijala što je za godinu dana više od 300.000 i ako je zapremina 150 miliona kubika – procjene su da je tamo nakupljeno već 15 miliona ili 10 posto jezera zatrpano, Jablaničko jezero je takođe dosta zamuljeno, a najveće otrovne deponije nastaju na obalama tih jezera. Ponekad se svi uznemirimo kada vidimo na Drini stabla koja plivaju po površini, a ispod vode je problem veći 100 puta, ali se ne vidi, pa ga kao nema“, upozorava Mašić.
Ministar za prostorno uređenje i zaštitu okoliša u Vladi kantona Tuzla Zvjezdan Karadžin priča da su u toku istraživanja za mogućnosti čišćenja jezera Modrac. Evropska banka za obnovu i razvoj je 2015. godine napravila studiju o mogućem čišćenju tog jezera i procijenjeni troškovi su oko 250 miliona eura. Ovo jezero je izgrađeno 1964. godine i dijelom služi kao izvor vode za piće za Tuzlu, Lukavac i Živinice, ali sve manje jer je postupak prečišćavanja te vode skup, ali i za industriju u tom kantonu.
„Količina vode u jezeru jeste smanjena s obzirom na to da tamo svake godine dolazi oko 300.000 kubnih metara mulja ili smeća, jezero je skraćeno za 200 metara. Ovo jeste problem jer je jezero Modrac izvor vode za Tuzlu, Lukavac i Živinice, za industriju, prvenstveno za Koksaru i Cementaru i termoelektranu, a osim toga zagađenje iz jezera može otići u rijeku Spreču, pa je jedan od najvažnijih prioriteta sprječavanje daljeg zagađenja rijeke“, pojašnjava je Karadžin naglašavajući da postoji procjena da je jedna trećina nanosa ugljena prašina koja ima toplotnu moć.
„Ti nanosi se mogu koristiti kao energetski materijal, a, ukoliko nisu kontaminirani teškim metalima, i kao đubrivo. Jedna kompanija iz Lukavca je podnijela zahtjev za koncesiju za vađenje mulja iz jezera Modrac jer bi oni koristili tu ugljenu prašinu. Procjena je da tamo ima oko 7 miliona tona te prašine koja ima cijenu 50 do 60 KM po toni“, kaže Karadžin.
Objašnjava da je Modrac moguće čistiti na tri načina: čišćenjem ušća rijeke Spreče jer je tamo najveća koncentracija mulja, skupljajući mulj koji već postoji na obalama ili pontonskim bagerima očistiti dno.
„Potpuno je nejasno zašto je bila ovolika nebriga o jezeru jer mi imamo i zakon o zaštiti jezera Modrac, postoji preduzeće koja njime upravlja i koja ima timove za, između ostalog, kontrolu zamuljenosti, ali sada se svelo samo na trgovanje vodom“, pojasnio je Karadžin i napominje da postoji mogućnost da sredstva za čišćenje dobiju dijelom iz Fonda za zaštitu okoliša u FBiH, ali i da on planira okupiti sve one koji koriste jezero da traže zajedničko rješenje.
Zastupnica u Parlamentu FBiH i članica parlamentarne Komisije za energetiku Sanela Klarić kaže da nema informacija o zamuljenosti akumulacija, ali da iz razgovora s roniocima zna da tamo ima svega.
Zatrpavanje akumulacija muljem je prirodna pojava koja postoji svuda u svijetu. Zapremine svih hidroakumulacija u svijetu se godišnje smanjuju za jedan posto, pa je to prema nekim procjenama 20 do 30 hidroelektrana godišnje i događa se da pojedine, usljed neodržavanja, budu ugašene. Interview.ba