BANJALUKA – U posljednje vrijeme u Republici Srpskoj se intenzivno diskutuje o novom zakonu o nevladinim organizacijama, koji je predstavljen kao kopija američkog zakona, ali u suštini ima mnogo sličnosti sa represivnim ruskim zakonodavstvom.
Zakon o nevladinim organizacijama, tačnije Zakon o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija, vladajući u Republici Srpskoj od početka predstavljaju kao kopiju američkog zakona kako bi se stvorila impresija legitimnosti. Međutim, stvarne odredbe zakona i način njegove primjene više podsjećaju na ruski zakon, koji je poznat po svojoj represivnosti prema civilnom društvu.
Cilj ovakvih zakonskih mjera je kontrola i suzbijanje nevladinih organizacija, što SNSD, kao vodeća stranka u vladajućoj koaliciji u Republici Srpskoj, opravdava retorikom o zaštiti nacionalnih interesa i suvereniteta, dok se u stvarnosti radi o gušenju kritičkih glasova i ograničavanju građanskog aktivizma.
Tvrdnje vlasti u Republici Srpskoj da su strane nevladine organizacije u Sjedinjenim Američkim Državama tretirane kao strani agenti nisu istinite. Naime, U SAD postoji zakon o registraciji stranih agenata (FARA), ali on se odnosi na subjekte koji djeluju u ime stranih vlada, a ne na nevladine organizacije.
Prema zakonima SAD postoji vrlo malo ograničenja na slobodu izražavanja i udruživanja nevladinih organizacija. Američka vlada ne sprečava nevladine organizacije da se zalažu za politička pitanja ili kritikuju vladu. To važi i za strane nevladine organizacije koje djeluju u SAD-u, čak i kada su u potpunosti finansirane od strane stranih vlada.
Što se Zakona o registraciji stranih agenata (FARA) tiče, na kojeg se pozivaju vladajući Republici Srpskoj, njime je jasno definisano ko se smatra stranim agentom u SAD.
Agent stranog principala je svaka osoba koja djeluje unutar Sjedinjenih Država „kao agent, predstavnik, zaposlenik ili sluga, ili bilo koja osoba koja djeluje u bilo kojem drugom svojstvu po nalogu, zahtjevu ili pod vodstvom ili kontrolom nekog stranog principala ili osobe čije aktivnosti direktno ili indirektno nadzire, usmjerava, kontroliše, finansira ili u cijelosti ili većim dijelom subvencionira strani principal” i koje se bavi određenim političkim ili kvazipolitičkim aktivnostima.
Neke vlade su pogrešno tvrdile da Zakon o registraciji stranih agenata ograničava političke slobode u Sjedinjenim Državama. Stejt Department naglašava da ovaj zakon ne sprečava slobodu izražavanja, ne reguliše sadržaj informacija koje se šire, ne postavlja nikakva ograničenja na lobiranje ili objavljivanje informativnih ili zagovaračkih materijala i neutralan je u svom tretmanu prema svim zemljama.
Suština je da Zakon o registraciji stranih agenata zahtjeva da se subjekti koji djeluju kao agenti stranih vlada registruju i redovno prijavljuju svoje aktivnosti Ministarstvu pravde. Ovo uključuje aktivnosti kao što su lobiranje ili propaganda u ime strane vlade. Nevladine organizacije koje primaju finansijsku podršku iz inostranstva, ali ne djeluju direktno za strane vlade, nisu obuhvaćene ovim zakonom.
Predstavljanje zakona kao zaštitne mjere protiv stranog miješanja
SNSD koristi retoriku o zaštiti suvereniteta i nacionalnih interesa kako bi opravdao restriktivne mjere prema nevladinim organizacijama. Ovo uključuje konstantne izjave o stranom miješanju i opasnosti koju predstavljaju strane nevladine organizacije. Ova strategija stvara atmosferu straha i nepovjerenja prema nevladinim organizacijama koje primaju sredstva iz inostranstva.
Iako SNSD tvrdi da je zakon zasnovan na američkom modelu, stvarne odredbe zakona su mnogo sličnije ruskom zakonu o „stranim agentima“. Ruski zakon je poznat po svojoj represivnoj prirodi i koristi se za kontrolu i suzbijanje civilnog društva. Ova sličnost ukazuje na stvarnu namjeru zakona da ograniči rad nevladinih organizacija.
Uvođenje ovakvog zakona ima za cilj da stvori neprijateljsko okruženje za nevladine organizacije, otežavajući njihov rad i sužavajući prostor za građanski aktivizam. Ovo dovodi do slabljenja civilnog društva i ograničavanja slobode izražavanja i djelovanja.
Zakon o NVO predstavlja dio šire strategije stvaranja paranoje o stranom uticaju
Predstavljanje zakona kao američkog predstavlja dio šire strategije koja koristi strah od stranog uticaja kako bi se opravdale represivne mjere prema civilnom društvu, a stvarna namjera zakona je kontrola i suzbijanje kritičkih glasova i nevladinih organizacija.
Podsjećamo, Narodna skupština je takozvani „zakon o stranim agentima“ usvojila u nacrtu 28. septembra prošle godine. Zakon predviđa, između ostalog, posebnu prismotru za nevladine organizacije koje se finansiraju iz inostranstva, zabranu političkih aktivnosti, potrebu za dodatnom registracijom i slanjem finansijskih izvještaja. Ministar pravde Republike Srpske ima, prema nacrtu, mogućnost da određenim organizacijama zabrani rad.
Vlada Republike Srpske je na jednoj od telefonskih sjednica usvojila prijedlog zakona o nevladinim organizacijama i poslala ga u parlamentarnu proceduru. Sve je urađeno na brzinu i tajno, neposredno prije isteka roka za slanje prijedloga u NSRS.
Prijedlog zakona će se naći pred poslanicima na Devetoj redovnoj sjednici NSRS koja će biti održana 22. juna. Gerila.info
4 komentara
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila prije komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu [email protected]
Koliko neistina u jednom tekstu. Nijednu relevantnu odredbu niste naveli koja je različita. S razlogom, jer ih nema.
Marko, različit je način primjene zakona u SAD i ovdje. Ogromna razlika. Tamo se radi kako piše u zakonu, a ovdje pitaju gazdu “kako ćemo?”. Krupne stvari u ladicu, a za sitne na robiju.
U demokratskim društvima obilježavanje nekog kao agenta stranog uticaja nije nekakva velika stvar. U nedemokratskim, kakva je ova naša jadna država, to je zapravo poziv na linč i smaknuće. U tome je razlika.
Kao i Zakon o zaštiti od klevete. Toliko se pričalo o njemu da je hitno potreban, a kada je donesen ništa.
Ako ja kao samostalni preduzetnik treba da budem transparentan do te mjere da svako preko interneta može da dođe do informacija o vlasništvu i finansijskim izvještajima, zašto je problem da to isto bude vidljivo i za nevladine organizacije?