ZAGREB – Jadran film dobio je četiri ponude za vjerovatno najpoznatiji rekvizit njihove arhive, autobus iz kultnog filma “Ko to tamo peva”.
Predsjednik uprave Jadran filma Vinko Grubišić rekao je kako postoji velik interes, ali da autobus “jednostavno, nije na prodaju”.
Dodao je i kako sami nastavljaju prije nekoliko godina započetu obnovu autobusa čiji je završetak “nažalost, zaustavila propast jedne velike hrvatske korporacije koja je trebala biti sponzor”.
Nakon poslovnog sloma tog nekad i u Evropi moćnog, ali neostvarenog pokrovitelja, Grubišić ističe da su uspostavljeni odnosi s nekoliko drugih sponzora, ali i da su obnovu ipak, za sada, odlučili nastaviti sami.
Objasnio je i kako je riječ o ozbiljnom ulaganju u temeljnu rekonstrukciju tog Mercedesovog autobusa jer, kako u zagrebačkoj Dubravi ističu, a parafrazirajući citat iz “Ko to tamo peva”: “Njemačka vozila su najbolja na svijetu – Die Beste”.
“Međutim, naša želja koja je značajno usporila obnovu jest da autobus učinimo mehanički prihvatljivim i tehnički potpuno ispravnim, odnosno da bude u voznom stanju. Moramo ga ostaviti vizualno originalnim, ali tehnički ispravnim da može voziti kao registrovani autobus. Ovaj autobus će zaista voziti po putevima bivše Jugoslavije. Zaista će tu biti i neki Miško koji će nas voziti zavezanih očiju. Uostalom, to nam ionako rade“, rekao je Grubišić i dodao da će se morati pobrinuti za više naizgled nevidljivih popravki kojima će prilagoditi autobus danas prihvatljivom sistemu.
Kako ističu u Jadran filmu, riječ je o autobusu Mercedes-Benzu O 3500 koji se proizvodio od 1949. i koji, suprotno ustaljenom mišljenju, nije bio model koji se mogao voziti po srpskim provincijskim zemljanim putevima uoči izbijanja Drugog svjetskog rata i bombardovanja Beograda, završne scene filma Slobodana Šijana.
Bio je to velikoserijski autobus, a njegova cijena se sada uobičajno kreće oko 60.000 evra jer kolekcionari ne preferiraju autobuse i kamionski program. Kao “obični” oldtajmer ima takvu vrijednost, ali kao ključno vozilo u filmskom remek djelu jugoslavenske kinematografije njegova vrijednost dramatično raste.
U radionici Jadran filma planiraju ga prepraviti u “šou automobil” za područje cijele bivše Jugoslavije.
Kažu da povratak u izvorno stanje znači i originalnu boju autobusa, natpis ‘Krstić i sin’, ali i dimnjak i rupe na krovu autobusa od sačme ispaljene iz puške lovca kojeg je filmski oživio Taško Načić, peć bubnjaru i improvizovani roštilj kojim su vješto rukovali vozač Pavle Vujisić i njegov Miško, Aleksandar Berček, te drvene stolce na kojima su sjedili filmski likovi koje su oživjeli Danilo Bata Stojković, Dragan Nikolić, Slavko Štimac, Neda Arnerić i ostali.
Ali, upitno je hoće li se u povratku autobusa koristiti i prateća filmska glazba, kao i odati počast starici koja se u par kadrova filma vozi u tom autobusu i nestaje bez izgovorene riječi. Kako ističu u Jadran filmu, o muzici će se još odlučivati, ali starica nije bila ”standardna” oprema filma pa samim tim ne može biti i standardna oprema autobusa, prenosi “24Sata”.
Agencije