BEOGRAD, Srbiji ne prijeti bankrot, ali bi neke kompanije mogle da se suoče sa kolapsom zbog velikog spoljnog duga koji dospjeva za naplatu, kaže Dušan Vujović.
Vujović, ekspert Svjetske banke (SB), je naveo da od 23 milijarde dolara, koliko je bila vrijednost privatnog duga u Srbiji na kraju prošle godine, 15 milijardi dolara obuhvataju dugovanja domaćih preduzeća, a ostalo banaka.
Svi krediti koji ove godine dospjevaju ne mogu da se naplate, a pokušaj prinudne naplate doveo bi do toga da strane banke moraju da preuzmu dijelove ili cijela preduzeća, sa kojima ne bi znale šta da rade, objasnio je on.
Ekspert SB smatra da bi poverioci stoga najbolje uradili ukoliko dužnicima produže rokove vraćanja kredita ili im pomognu u obavljanju klasičnog refinansiranja dok ne dođu bolja vremena.
Na pitanje kako ocjenjuje plan Vlade Srbije za smanjenje broj zaposlenih u javnom sektoru, Vujović kaže da smanjivanje troškova otpuštanjem viška ljudi, kada to nije rezultat uvođenja novih tehnologija, predstavlja krajnje kontraproduktivnu mjeru.
Vujović ističe, međutim, da nije normalno ni fiskalno održivo to što u našoj zemlji svaki treći zaposleni radi u javnom sektoru. Predviđenim ukidanjem 14 hiljada radnih mjesta (svega tri odsto od ukupnog broja zaposlenih u javnim službama) se, prema njegovim riječima, ništa ne dobija.
Trošak se sa plata samo seli na otpremnine, naknade nezaposlenima i penzije, objašnjava Vujović i kaže da bi trebalo sačekati da prođe pet do šest godina da bi ušteda pokrila troškak jednokratne otpremnine za prekorbrojne radnike. Kao poseban problem u akciji racionalizacije radne snage Vujović navodi da je polovina naših korisnika penzija u mirovinu otišla prevremeno.
Najbolji način da se prevaziđu teškoće izazvane pretjeranim izdacima za javni sektor je postizanje njegove veće efikasnosti kroz uštede i obezbjeđenje dodatnih prihoda koji ne bi dijelovali restriktivno, kaže Vujović.
Taj zadatak se može obaviti tako što će se izvršiti racionalizacija javnih službi, usluge smanjiti tamo da je to moguće bez pada kvaliteta, a višak ljudi preusmjeriti na pružanje usluga koje bi država naplaćivala.
Objašnjavajući kakavu strategiju treba primjenjivati u pregovorima sa Međunarodnim monetarnim fondom (MMF), Vujović kaže da krajnji cilj u odnosima sa tom međunarodnom finansijskom institucijom mora biti uspostavljanje takvog privrednog modela i ambijenta koji bi omogućio da se u Srbiji živi u okviru stvarnih mogućnosti i da se ne žrtvuje ono što se ne mora, već ono što nije bitno.
Niko ne traži da već sledeće godina Srbija bude bez budžetskog deficita, ali želi da vidi šta će biti za četiri-pet godina, ističe Vujović. Tanjug