BEOGRAD, Srbija već ima dvije hronične krize – krizu države, koja se vuče od raspada SFRJ 1992. godine, i krizu nezavršene tranzicije, koja traje od 1989. godine. Još jedan talas globalne krize zato bi donio ogromne probleme. A svijet, bez sumnje, klizi ka novoj recesiji – tvrdi Dušan Vujović, profesor na američkom Fakultetu za ekonomiju, finansije i administraciju.
Vašingtonski ekspert, koji je radni vijek proveo kao vrhunski ekonomista Svjetske banke, smatra da će krizom u Srbiji najviše biti pogođeni građani sa fiksnim primanjima:
Strateški, najveću štetu imaćemo ukoliko još jedna generacija mladih masovno ode iz zemlje u potrazi za poslom, a investitori prestanu da dolaze ili počnu da napuštaju Srbiju kao problematičnu destinaciju. Posmatrano s pozitivne strane, očekivanja od evrointegracija biće mnogo realnija poslije raspleta drugog talasa ove krize. Biće jasno da li članstvo u EU znači pristupanje budućim ”sjedinjenim državama Evrope” ili članstvo u neobaveznoj monetarnoj uniji sa izdašnim pristupnim fondovima, složenom birokratijom i slabašnom fiskalnom disciplinom.
* Ima li načina da se Srbija zaštiti od udara krize i šta bi bilo najbolje da u ovoj situaciji učini?
– Najbolje će se zaštititi ako samu sebe dovede u red završavanjem započetih reformi i ”čišćenjem”, giljotinom protivrečnih propisa koji datiraju iz davnih vremena i podržavaju birokratsku neefikasnost. Drugo, Srbija mora efikasno da upravlja javnim resursima i javnim dugom. Mora se živjeti u skladu sa raspoloživim sredstvima. Postojeća fiskalna i kvazifiskalna opterećenja lome kičmu poštenim pojedincima i preduzećima, stvaraju nepovoljnu poslovnu i investicionu klimu i ruše perspektivu.
* Koliko je bankarski sektor u Srbiji siguran?
– Sve standardne analize pokazuju, prema svim pokazateljima likvidnosti, solventnosti i mogućih rizika, da je dosta siguran. Ja, međutim, vidim nekoliko posrednih izvora problema. Prvo, kamatne stope ostaju dosta visoke, što na duži rok smanjuje konkuretnost srpske privrede. Potrebno je analizirati uzroke visokih marži i preduzeti mjere da se one smanje na konkuretni nivo.
* Da li građani treba da strahuju za svoje uloge u bankama?
– Mislim da ne. Sistem obaveznih rezervi i osiguranja depozita dovoljna je garancija.
* Jačanje švajcarskog franka je uznemirilo mnoge, posebno one sa kreditima u ovoj valuti. Može li država da im pomogne?
– Očigledno da je kurs švajcarskog franka naglo porastao kao rezultat povećane tražnje alternativne rezervne valute usljed istovremene krize evra i moguće krize dolara zbog pada kreditnog rejtinga SAD. Može se očekivati da će ova oscilacija brzo da se neutrališe i smiri oko nove vrijednosti franka. Dakle, dugoročnije posmatrano, problem neće biti tako veliki kao što sada izgleda. Ali, problem će dijelom vjerovatno ostati onima koji su uzeli kredit u ”švajcarcima” i sada moraju da ga vraćaju po znatno većem kursu. To je priroda valutnih kredita. Apresijacija franka se mogla očekivati, i to je svakako trebalo imati u vidu. Ne znam ima li NBS mehanizme i instrumente da eks-post dužnike zaštiti od ovog rizika.
* Šta biste savjetovali građanima, u šta da ulažu u kriznim vremenima?
– Ulaganje u nekretnine pokazalo se kao rizično usljed opasnosti spekulativnog naduvavanja cijena. Bogati u svijetu opet ulažu u zlato i, vidimo, švajcarski franak. Umni i strateški orijentisani ljudi već su uložili svoja sredstva u trajnije vrijednosti, kao što su izvori vode, ekološka hrana. Pored toga, moja sugestija je da ulažete u sebe, sopstveno znanje i kvalitetno obrazovanje.
Nisu riješeni ključni problemi
* Kakve opasnosti, ekonomske i političke, prijete svijetu od novog talasa ekonomske krize?
– Ni tri godine poslije izbijanja krize nisu riješeni ključni problemi koji su je izazvali. To su, između ostalog, neodrživi trgovinski debalansi, krupni strukturni poremećaji, zastarjela međunarodna finansijska arhitektura. Reagovanje na krizu izazvalo je mnogo više problema nego što se očekivalo. Sajmon Džonson u knjizi ”13 bankara” detaljno opisuje kako je bankarski lobi ucijenio Bijelu kuću i prisvojio lavovski dio fiskalnog stimulusa SAD od preko 900 milijardi evra. Time je smanjeno očekivano dejstvo na trajnije oživljavanje proizvodnje i rast zaposlenosti.
Neizvjesna sudbina evrozone
* Šta očekije evrozonu, kakva je sudbina evra?
– Ova kriza je na površinu izbacila mnoge slabosti evrozone, od problema nejednake razvijenosti pojedinih zemalja, što se decenijama ne mijenja, do odsustva dublje fiskalne i političke integracije. Kurs evra i nivo socijalnih rashoda koji odgovaraju Njemačkoj proizvode neodržive fiskalne deficite i urušavaju povjerenje država na jugu – Grčke, Portugala, Španije i Italije. Potrebno je donijeti sudbonosnu odluku o dubljoj integraciji Evropske unije, koja podrazumijeva prenošenje značajnog dijela fiskalne odgovornosti na Brisel ili trajno ograničiti domen integracije i biti suočen s rizikom erozije članstva i mogućeg raspada evrozone.
Promijenjen život
* Koliko je kriza izmjenila život ljudi u SAD?
– Drastično je promijenila život običnih ljudi. Nezaposlenost se više ne doživljava kao privremeno stanje od nekoliko mjeseci, dok ne prođe recesija, već kao trajniji hendikep koji može da odredi čitav vaš život. Ljudi ozbiljno preispituju svoju zaduženost i uzdržavaju se od investicija. To suštinski mijenja nivo rizika koji pojedinac prihvata, direktno utiče na otvaranje malih preduzeća, glavni izvor nove zaposlenosti i motor izlaska iz prethodnih recesija. Novosti