RIM, Italija se suočava sa teškom situacijom, rekao je danas novi premijer Mario Monti obećavajući teške i pravedne reforme koje treba da izvuku zemlju iz finansijske krize koja prijeti cijeloj evrozoni.
On je dodao da opstanak evra djelimično zavisi od radikalnih reformi u Italiji koje treba da budu sprovedene narednih sedmica, ističući da se EU suočava sa najvećim izazovom.
“Vlada priznaje da je formirana da riješi tešku vanrednu situaciju”, rekao je Monti, najavljujući suštinske reforme u oblasti socijalne zaštite, penzija i tržišta rada, za koje očekuje da će biti nepopularne.
Monti, koji je juče položio zakletvu kao šef tehnokratske vlade nakon što je Silvio Berluskoni podnio ostavku, rekao je da je Italija u opasnosti da joj druge zemlje odrede sudbinu, ako ne bude djelovala.
Ako u tome ne uspije, kaže Monti, stvari će se pogoršati, posebno za ranjive slojeve društva.
Novi premijer je rekao da će se reforme i napori nove vlade koncentrisati i na smanjenje velikog javnog duga i na jačanje hronično sporog ekonomskog rasta.
On je dodao da će meta akcije nove vlade biti raširena utaja poreza, obrazovanje ispod standarda i loš sistem socijalne zaštite, kao i reforma tržišta rada koje štiti neke radnike na račun drugih, većinom mladih ljudi.
U 45-minutnom obraćanju prije glasanja o povjerenju on je rekao da će ključni ciljevi njegove tehnokratske vlade biti poboljašanje javnih usluga i pomoć ženama i mladim ljudima da nađu posao, nazivajući ih “dva najveća resursa zemlje koja su najmanje iskorištena”.
On je najavio reformu penzionog sistema koja će uključiti uklanjanje nefer razlika i najavio da će vlada ponovo uvesti porez na prvu kuću, koji je ukinuo Berluskoni.
Vlada će, takođe, prodati javna dobra, dok će niži porezi na rad na učinak biti balanisirani većim nametima na potrošnju.
Monti najavljuje i veliku kampanju liberalizacije ekonomije kao i smanjenje upotrebe gotovine kako bi se smanjila siva ekonomija.
Novi premijer obećao je i smanjenje troškova italijanskog političkog sistema i “razmaženih” političara što je dovelo do nezadovoljstva javnosti u vrijeme vlade Berluskonija.
