BANJALUKA – Sredstva koja stranke u postupcima unaprijed uplaćuju sudovima u Republici Srpskoj za troškove vještačenja ostaju zarobljena na depozitnim računima mjesecima, a nerijetko i godinama, zbog čega su vještaci prinuđeni da pritišću sudije kako bi naplatili svoj rad.
Vještaci pričaju da svako od njih u svakom trenutku od sudova potražuje desetak hiljada maraka, a vjeruju da je razlog za ovoliko kašnjenje zapravo neorganizovanost i pretrpanost, zbog čega sudije ne mogu da nađu vremena za pisanje rješenja o isplati njihovih troškova.
Prema riječima jednog vještaka iz Banjaluke, u razgovoru sa jednim sudijom saznao je da u odgađanju pisanja rješenja mogu proći mjeseci i godine, te da se tog posla hvataju tek kada im se otvori praznog prostora ili kada im stigne nalog uprave da moraju riješiti “repove”.
Sudija koji ima 100 predmeta i pod pritiskom je da ispuni normu, kažu, vjerovatno ostavlja dio posla za kasnije, a onda nastaju zastoji i kašnjenja. Zbog toga su vještaci prinuđeni da šalju zahtjeve za isplatama i prijete tužbama ako ne budu isplaćeni za svoj rad.
Vještak mašinske struke Mile Višković priča da nema nikakve logike u tome da se ove isplate ostavljaju za kasnije, često i do okončanja procesa, kada se zna da suđenja mogu trajati i po pet godina.
“Ako sam preuzeo predmet, otišao i na lice mjesta, ponekad i u druge opštine, koristio plaćene licencirane softvere, završio nalaz, štampao ga i predao, a potom i odbranio pred sudom, zašto se ne odredi odmah i isplata? Pri tome, stranka u postupku je prije slanja rješenja o imenovanju za vještaka u postupku uplatila novac i on postoji, ali se ne isplaćuje vještacima, mjesecima, pa i godinama“, kaže Višković.
Podsjeća da se ročišta odgađaju i po nekoliko puta, da vještaci o svom trošku putuju do suda i po nekoliko puta se spremaju za odbranu istog nalaza. Kaže da u posljednje vrijeme traži da se unese u zapisnik zahtjev za isplatu nadoknade, upravo zbog situacije u kojoj se nalaze vještaci.
“Želio sam da se bavim isključivo ovim poslom, ali to je nemoguće, iako nema puno vještaka mašinske struke. Uradim oko 30 predmeta godišnje, što bi trebalo da naplatim i do 15.000 KM, ako uzmemo da se traži oko 500 maraka bruto za naknadu. Međutim, maksimalno mogu da naplatim naplatim desetak hiljada. Nikada do sad nisam uspio da naplatim više, zbog kašnjenja sudova“, kaže Višković.
Objašnjava da licencirani softver plaća 1.200 maraka godišnje bez obzira da li radi jedan ili stotinu predmeta, sam snosi troškove odlazaka na teren, dolazaka na ročišta, štampanje, koričenje i tako dalje. Dodaje da vještaci nemaju ni utvrđen cjenovnik, nego predaju uz nalaz procjenu troškova, pa sudija odredi koliko će biti.
“Ako zatražim 500 maraka, otprilike mogu da naplatim 300 KM. Ne mogu da se otmem utisku da bez nas na suđenjima ne mogu, ali da smo kolateral kada trebamo da naplatimo troškove. Ovaj posao je postao dopuna budžeta, za kafanu, ručkove i kafe. Od ovoga se ne živi“, kaže Višković.
Apsurdna situacija u kojoj se nalaze vještaci, po svemu sudeći je nastala zbog 18 odsto dažbina koje se odbijaju od troškova za vještačenje koje država traži za sebe, pa su sudovi iskorišćeni kao protočni bojleri za uplate i isplate.
Vještak Zoran Knežević iz Banjaluke kaže da bi logično bilo da se novac uplaćuje direktno vještaku, ali da se insistira da ide preko suda zbog dažbina državi. Kaže da i on potražuje desetak hiljada maraka, ali i da pritišće sudije da ga isplate.
“Imam takvo iskustvo sa naplatom da im više ne dam da se oteže i tražim isplate. Onaj ko to ne radi i čeka da se oni smiluju, od toga možda nema ništa. Mi čak prijetimo i tužbama i prijavama Visokom sudskom i tužilačkom savjetu, a i to sve opet traje i po godinu dana. Nije da nema novca, ali je zarobljen u sudovima i moramo boriti za svoje zarade“, objašnjava Knežević.
Kaže da njegov softver za obračun štete na vozilima košta 110 evra mjesečno za licencu i još osam za svaki ulazak i novi predmet.
“Za svaki predračun od ovlaštenog servisa za popravke koji prilažemo uz nalaz mi plaćamo od 100 do 200 KM. Kada nam “uvaže” te troškove, umanjuju ih za 18 odsto za dažbine. I tu smo na gubitku. Ipak, ima u Osnovnom sudu u Banjaluci nekoliko mlađih sudija koji su toga svjesni i to poštuju i paze, ali ima i onih koji ne” kaže Knežević.
Knežević je jedan od vještaka koji su ostali bez novca koji je bio deponovan u Banci Srpske i koji je netragom nestao prilikom njene propasti. Ispričao nam je da je zbog 70 neplaćenih vještačenja čak i podnio tužbu sa kojom je stigao i do Vrhovnog suda RS i da je samo dio uspio da naplati.
Na pitanja koja smo poslali na adrese 16 osnovnih i privrednih sudova u Srpskoj dobili smo razne odgovore, ali većina njih istakla da je da “čim dobiju rješenje sudije, odmah ih upućuju na isplatu” ili su prikazali dugove do 10.000 KM. Međutim, podatke o tome kolika su stvarna potraživanja, odnosno koliko rješenja sudije nisu napisale, nismo saznali.
Tako je Okružni privredni sud u Bijeljini trenutno dužan nešto više od 10.000, Osnovni sud u Prijedoru 3.500 KM, u Doboju blizu 4.000 KM i tako dalje.
U Osnovnom sudu u Banjaluci su nam rekli da “se isplata naknada sudskim vještacima u sudskim postupcima koje se vode pred ovim sudom vrši na osnovu naloga sudije koji dostavi rješenje u računovodstvo suda, a isplata naknade za vještačenje se vrši odmah”. Jedini koji su priznali dugovanja je Osnovni sud u Bijeljini koji ima preko 82.000 KM deponovanih za vještake.