KARAKAS – Venecuelanski predsjednik Nicolás Maduro zarobljen je i avionom izvezen iz zemlje nakon opsežnog američkog napada na Caracas, ostavljajući iza sebe neizvjesnost za zemlju – i njezine goleme naftne rezerve.
Trumpova administracija napala je zemlju s više nafte nego što je ima Irak. Venezuela raspolaže s golemih 303 milijarde barela sirove nafte – što je oko petine svjetskih globalnih rezervi, prema podacima američke Uprave za energetske informacije (EIA). Ta će zaliha sirove nafte igrati ključnu ulogu u budućnosti zemlje, piše CNN.
Terminski ugovori na naftu ne trguju se vikendom, pa je kratkoročni uticaj na cijenu nafte zasad teško procijeniti, no predsjednik Donald Trump rekao je da će SAD za sada upravljati venecuelanskom vladom.
“Za naftu ovo ima potencijal da postane historijski događaj“, rekao je Phil Flynn, viši tržišni analitičar u Price Futures Group. “Režim Madura i Huga Cháveza u biti je opljačkao venecuelansku naftnu industriju.“
Američki državni tajnik Marco Rubio rekao je da su američke akcije u Venecueli završene nakon što je Maduro zarobljen. Venecuelasnka potpredsjednica Delcy Rodríguez članica je socijalističkog režima koji je preuzeo vlast u zemlji 1999. godine, a ako ona preuzme vlast, malo toga bi se u kratkom roku moglo promijeniti.
Trump je u subotu za Fox News rekao da ne želi da zemljom upravlja iko ko bi nastavio Madurovim putem.
Kontrola nad venecuelanskim naftnim bogatstvom
Venecuela ima najveće dokazane rezerve nafte na svijetu, no njezin potencijal daleko nadmašuje stvarnu proizvodnju: Venecuela proizvodi tek oko milion barela nafte dnevno — oko 0,8 % globalne proizvodnje sirove nafte.
To je manje od polovice količine koju je proizvodila prije nego što je Maduro preuzeo vlast 2013. godine i manje od trećine od 3,5 miliona barela dnevno koje je crpila prije dolaska socijalističkog režima na vlast, prenosi SEEbiz.
Međunarodne sankcije protiv venecuelanske vlade i duboka privredna kriza pridonijele su padu naftne industrije, no prema EIA-i tome su pridonijeli i nedostatak ulaganja i održavanja. Energetska infrastruktura Venezuele propada, a njezina sposobnost proizvodnje nafte tokom godina znatno je oslabila.
Venecuela ne proizvodi dovoljno nafte da bi to imalo velik utjecaj.
Cijene nafte ove su godine pod kontrolom zbog straha od prevelike ponude. OPEC je povećao proizvodnju, ali je potražnja donekle pala jer se globalna ekononija i dalje bori s inflacijom i problemima priuštivosti nakon poskupljenja u razdoblju nakon pandemije.
Američka nafta kratko je porasla iznad 60 dolara po barelu kada je Trumpova administracija počela zaplijenjivati naftu s venecuelanskih plovila, no od tada je ponovno pala na oko 57 dolara po barelu. Stoga će reakcija tržišta — ako ulagači procijene da je napad loša vijest za opskrbu naftom — gotovo sigurno biti umjerena.
“Psihološki bi to moglo dati mali poticaj, ali Venecuela ima naftu koju je lako nadomjestiti kombinacijom globalnih proizvođača“, rekao je Flynn.
Naftni potencijal Venecuele
Vrsta nafte kojom Venecuela raspolaže — teška, sumporasta sirova nafta — zahtijeva posebnu opremu i visoku razinu tehničke stručnosti za proizvodnju. Međunarodne naftne kompanije imaju sposobnost njezina vađenja i prerade, ali im je poslovanje u toj zemlji bilo ograničeno.
Sjedinjene Američke Države, najveći svjetski proizvođač nafte, proizvode laganu, „slatku“ sirovu naftu, koja je dobra za proizvodnju benzina, ali ne i za mnogo drugih proizvoda. Teška, sumporasta nafta poput one iz Venezuele ključna je za određene proizvode koji nastaju u procesu rafiniranja, uključujući dizel, asfalt te goriva za fabrike i drugu tešku opremu. Dizel je širom svijeta u oskudici — dobrim dijelom zbog sankcija na venecuelansku naftu.