BON, Posljednjeg dana prošle godine prestala je sa radom jedna od najproduktivnijih njemačkih nuklearki “Filipsburg 2”, a novinar Dojče velea ocijenjuje da je to predstavlja veliku energetsku grešku kancelarke Angele Merkel i tvrdi da je ta odluka, kao i ona da se dopusti masovni ulazak izbjeglica u zemlju, donijeta “na osjećaj”.
U rubrici “lični stav” novinar Mark Halam navodi da je višestruko mijenjanje energetske politike drugi odlučujući momenat vladavine Merkelove, dok je prvi bio odluka da se 2015. godine dozvoli ulazak u zemlju desetinama hiljada ljudi.
Podsjeća da je prioritet Merkelove i njenih demohrišćana, nakon što je drugi put izabrana za kancelarku 2009. godine, bio da će revidirati planove o odustajanju od atomske energije, ali, dodaje, katastrofa u Fukušimi 2011. u Njemačkoj je prouzrokovala strahove i spekulacije u medijima da bi radijacija prenijeta kroz atmosferu mogla da ozrači Frankfurt.
Tako je, podsjeća, tri dana nakon zemljotresa u Japanu Merkelova povukla “ručnu” i u Njemačkoj je uveden moratorijum od tri mjeseca na rad nuklearki kako bi one bile ispitane.
“Kancelarka je po hitnom postupku sazvala komisiju koja je trebalo da razmatra raspoložive opcije. Potom je 3. juna 2011. odustajanje od nuklearne energije bilo zapečaćeno i to planom koji je vrlo ličio na onaj koji je već jedom bio donijet. Posljednjeg dana prošle godine prestala je sa radom jedna od najproduktivnijih njemačkih nuklearki “Filipsburg 2”, a već za nekoliko mjeseci počeće i njeno rušenje”, navodi Halam.
Autor ocjenjuje da je atomska energija na lošem glasu i to iz dobrog razloga, jer jedna havarija može da opustoši velike poteze zemljišta, ali navodi i da u vrijeme klimatskih promjena neće biti lako da se proizvede dovoljno struje.
A baš ta proizvodnja je, ističe, “zaslužna” za gotovo polovinu emisije štetnih gasova.
Halam smatra da bi Nijemci trebalo da, s obzirom na vanredno klimatsko stanje i ugroženu energetsku bezbjednost, postanu otvoreniji prema atomskoj energiji.
Kako navodi, atomska industrija obećava uspjehe koji zvuče kao naučna fantastika: i do 300 odsto više proizvedene struje sa istom količinom goriva, atomski otpad koji je radioaktivan samo još nekoliko stotina, a ne više nekoliko hiljada godina, poboljšanje sistema za automatsko isključivanje u slučaju opasnosti, manja zavisnost od vodenog hlađenja što smanjuje rizik od stvaranja naprslina i eksplozija vodene pare, kao i mogućnost da se dio nuklearnog otpada ponovo koristi kao gorivo.
“Do sada je važilo pravilo da reaktori najefikasnije rade kada su pod punim opterećenjem, što ne spada u prednosti kada se uzme u obzir kombinacija sa obnovljivim izvorima energije koji su podložni oscilacijama. Ali, prvi rezultati istraživanja pokazuju da bi nuklearke najnovije generacije mogle da rade fleksibilnije i tako budu bolja dopuna ekološkoj energetskoj mreži budućnosti”, navodi autor.
Halam zaključuje da iako je izračunavanje prednosti i mana atomske energije kompleksno, nuklearna opcija djeluje bolje za budućnost od stalnog kopanja uglja i njegovog spaljivanja. Tanjug
