SARAJEVO, Većina firmi u FBiH ne osigurava svoje uposlenike od nezgoda na radu, što je posebno problem u industriji, gdje je opasnost od povreda veća, zbog čega su radnici uskraćeni da po automatizmu dobiju odštetu, tvrde u Savezu samostalnih sindikata (SSS) BiH.
Sindikalci upozoravaju da je minimum 20.000 radnika neosigurano u slučaju povreda, te da bi poslodavci trebalo da osiguravaju uposlenike kao što je rađeno prije rata u BiH, jer je na snazi prijeratni zakon o zaštiti na radu. Međutim, poslodavci i inspekcije kažu da ovo nije zakonska obaveza već je osiguranje od povreda samo pitanje dobre volje “gazde”.
“Pitanje osiguranja radnika nije precizno regulisano. Prije rata to se podrazumijevalo, tako da nije u zakonu navedeno striktno kao obaveza. Čim nešto nije obaveza, samim tim se slabo primjenjuje. Zato se to navodi u novom zakonu koji je u proceduri”, kazao je savjetnik predsjednika SSS BiH Edhem Biber.
Napomenuo je da radnike osiguravaju u državnim firmama, odnosno u javnom sektoru, dok je u privatnom sektoru stanje drugačije.
U SSS BiH napominju da je u prošloj godini Federalnoj upravi za inspekcijske poslove prijavljeno 75 teških povreda na radu i 13 smrtnih slučajeva, ali da ima stotine neprijavljenih povreda.
Predsjednik Sindikata Željezare “ArcelorMittal” Zenica Islam Imamović istakao je da su zatražili od svog poslodavca da osigurava radnike, ali još nisu dobili odgovor.
“Problem je što to nije zakonska obaveza kao što je u Srbiji i Hrvatskoj. Smatramo da je u interesu i poslodavca da osigura radnike i imovinu. Svaki radnik ima pravo da tuži poslodavca za odštetu kod povreda na radu i štete po tom osnovu su velike. Imamo jednu do dvije povrede na radu mjesečno. Smrtnih slučajeva nije bilo od 2007. godine. Prije dva mjeseca nam je umro kolega na kranu, ali ne od povreda na radu. U pitanju su bili problemi sa srcem. Međutim, njegova porodica bi vjerovatno dobila odštetu da je bio osiguran”, rekao je Imamović.
Predrag Čović, direktor firme “Kapis” Tomislavgrad i član Udruženja poslodavaca FBiH, smatra da firme vjerovatno zato što posluju sa gubitkom ne plaćaju osiguranje radnika, te da neke firme ne isplaćuju ni plate, a pogotovo se ne odlučuju na osiguranje.
“Naša firma plaća. Kao čovjek, mislim da ne bi bilo loše da budu primorani poslodavci da plaćaju jedan iznos za osiguranje radnika za gubitak radne sposobnosti ili oštećenja”, dodao je Čović.
Inspektor zaštite na radu Zeničko-dobojskog kantona Emir Ridić ističe da je plaćanje odštete radniku nakon povrede stvar dogovora poslodavca i tog uposlenika, te da inspekcija u to ne ulazi.
“Inspekcija napravi uviđaj, zapisnik i zapiše nedostatke. Poslodavac je dužan platiti odštetu, troškove liječenja radniku. Mogu se dogovoriti ili da radnik, ako je nezadovoljan, ide na sud. Ono što je poslodavac dužan je da provodi mjere zaštite na radu. Neke firme, posebno građevinske, koriste mogućnost da osiguraju radnike, jer tako poslodavci štite sebe, ali im to nije olakšavajuća okolnost ako ne provode mjere zaštite”, kazao je Ridić.Nezavsine novine