BANJALUKA – Usljed smanjenja količina ribe na svjetskom tržištu i ogromnog skoka cijena te namirnice uzgoj šarana predstavlja veliku razvojnu šansu koja, nažalost, Republici Srpskoj i domaćoj privredi izmiče iz ruku jer je potencijal velikih ribnjaka u stečaju godinama neiskorišćen.
Dva velika domaća ribnjaka, prijedorski i prnjavorski izlovom i prodajom ribe prethodnih godina pokušavali su da zakrpe tekuće troškove i izmire plate nekoliko zaposlenih koji održavaju i čuvaju imovinu tih, nekada perspektivnih, a danas preduzeća u stečaju.
Zbog periodičnog izlova u vodama prnjavorskog “Ribnjaka” ribe više i nema iako je prije dvije godine, zahvaljujući domaćinskom poslovanju i donaciji Vlade RS, stečajno rukovodstvo izvršilo određeno poribljavanje.
“Bilo bi dobro da ponovo uradimo isto, što nam je bio plan i prošlog proljeća, ali novca nije bilo tada, a nema ni sada. Zimus smo izlovili nešto više od četiri tone i sada više ribe nema. Trenutno se ne dešava ništa, nema nikakvih aktivnosti, osim što održavamo prostor. Mora se kositi i čistiti jer vegetacija može prebrzo sve oduzeti. Čekamo da se okonča sudski spor kako bi se stečaj koji traje od 2020. godine privodio kraju. Nadamo se da će to biti u ovoj godini“, rekao je za “Glas” stečajni upravnik prnjavorskog “Ribnjaka” Radomir Predojević.
Mnogo bolja situacija nije ni u ribnjaku “Saničani” u stečaju, što je, prema riječima stručnjaka, porazno s obzirom na globalne okolnosti i veliku potražnju za ribljim mesom.
Direktor preduzeća “Tropik ribarstvo – ribnjak Janj” Zoran Tepić za “Glas” kaže da se šteta ogleda u zbiru brojnih propuštenih prilika, odnosno benefita koje bi domaća privreda i Srpska mogle ostvariti u slučaju da ponovo zaživi proizvodnja u pomenutim ribnjacima.
“Potencijal je samo po sebi proizvesti svoju hranu i imati tu nezavisnost, tako da je šteta u startu nemjerljiva. S druge strane, posmatrano globalno, svijet se suočava sa ugroženim prirodnim resursom i smanjenim izlovom divlje ribe u morima, što povećava potrebu za farmskim uzgojem. Saničanski i prnjavorski ribnjak mogli bi proizvesti sigurno oko 3.000 tona šarana, što bi bilo i više nego dovoljno za domaće tržište, plus bi ostalo za izvoz, čime bi ušlo više novca u zemlju, uticalo bi na rast bruto domaćeg proizvoda i slično”, priča Tepić.
Dodaje da bi oživljavanje proizvodnje stabilizovalo i cijene šarana koji, prema njegovim riječima, nikada nije bio skuplji na tržištu Srpske.
“Cijena uvoznog šarana kreće se od 13 do 15 KM po kilogramu, a kotleti i fileti premašuju 20 maraka. Skuplji je od pastrmke, što nikada nije bio slučaj. Polako ide rame uz rame sa oradom i brancinom baš zbog toga što se uvozi, a ribnjaci u Prnjavoru i Saničanima su primarno šaranski. Upravo zbog toga je njihov potencijal nemjerljiv“, kategoričan je Tepić.
