Piše: TM Roh, predsjednik i glavni izvršni direktor kompanije Samsung Electronics
Nove tehnologije prate poznati put. U početku su čudo, skupe, eksperimentalne i praćene velikom pompom. Kako se uzbuđenje vremenom stišava, tehnologije koje zaista mijenjaju društvo, povlače se u pozadinu. Ne zato što postaju manje moćne, nego zato što postaju pouzdane, pristupačne i široko primjenjive, tiho uspješne i lako predvidive. Kako kaže Amarino pravilo, precjenjujemo kratkoročni uticaj tehnologije, a potcjenjujemo njene dugoročne posljedice.
Danas je vještačka inteligencija novo pojačanje, jednako glasno najavljivano kao što su to nekada bili mobilni telefon ili internet. Uvažiti Amarino pravilo u ovom slučaju znači razvijati vještačku inteligenciju, a da se pritom nikada ne izgubi iz vida ono što je čini skalabilnom kao praktičnu, svakodnevnu inovaciju. Upravo to razlikuje puki izum od infrastrukture.
Infrastruktura je nešto na što se ljudi oslanjaju, da radi pouzdano, univerzalno i bez potrebe za spoljnom stručnošću. Ključno pitanje nije svijest o vještačkoj inteligenciji. Nedavna istraživanja pokazuju da je već koristi 86 % korisnika mobilnih uređaja. Ono što je važno jeste koliko je AI praktična i korisna u stvarnom životu. Razumije li dovoljno dobro kontekst i namjeru korisnika da bi zaslužila njihovo povjerenje?
Jezik je bio prvo polje za ispitivanje. Prevod nije koristan ako dobro funkcioniše u nekoliko standardnih globalnih jezika, a zakaže u dijalektima, naglascima i stvarnim kontekstima. Upravo tu nesporazumi imaju stvarne posljedice.
Jednako je važna i pristupačnost. Funkcije poput titlova u stvarnom vremenu, opisa slika i pojednostavljenih kraćih sadržaja nisu samo korisno poboljšanje. One su temelj razumijevanja i djelovanja, tako da isporučuju ono za što je infrastruktura stvorena: dosljednost.
Još jedno ključno mjerilo je povjerenje. AI je prisutna u najličnijim područjima naših života, u porukama, fotografijama, dokumentima, finansijama, pa čak i zdravlju. Ljudi sa pravom pitaju da li moramo da se odreknemo kontrole nužno, da bismo iskoristili prednosti AI. Ako se čini da je tako, usvajanje AI se usporava. To nije strah od tehnologije, već racionalan odgovor na rizik.
AI kao infrastruktura sa sobom nosi odgovornost svojih tvoraca. Infrastruktura mora da bude osmišljena tako da pouzdano funkcioniše u stvarnim uslovima i služi svima, uključujući i najranjivije korisnike. Prema tom standardu, inženjering i dizajn treba da daju prednost dometu, otvorenosti i povjerenju.
Jasan pokazatelj smislenih inovacija jeste koliko ljudi koristi tehnologiju svakodnevno. Da bi postala standardno iskustvo za većinu, AI mora da dopre do više uređaja i više ljudi, uz dosljedan visok nivo kvaliteta.
Kako bi AI bila univerzalna, mora jednako dobro da funkcioniše u različitim jezicima, kulturama i kontekstima, pružajući isti nivo tačnosti, stilske tečnosti i kulturne nijanse, bez obzira na to ko je i gdje koristi. Ali otvorenost nadilazi jezike. Da bi više ljudi moglo da je koristiti sa lakoćom, AI mora da bude dovoljno intuitivna, da ne zahtijeva učenje sa korisničke strane. Ljudi ne bi trebalo da razmišljaju o tome kako da upravljaju vještačkom inteligencijom da bi imali koristi od nje. Zato najbolja AI često ostaje u pozadini. Što je AI manje vidljiva, iskustvo se čini univerzalnijim.
AI stiče povjerenje pružajući pouzdane performanse koje su dosljedno brze i responzivne, tako da jasno pokazuju da su privatnost i sigurnost ugrađene. Sigurna obrada podataka i transparentna kontrola informacija, utemeljena na izboru korisnika, ne bi smjele da budu opcije. One su nužne da bi AI mogla da funkcioniše kao prava infrastruktura.
Pravi izazov za industriju nije unapređenje AI pismenosti; to je dizajniranje vještačke inteligencije koju ljudi mogu da koriste bez pretvaranja toga u poseban projekat.
Ideja vještačke inteligencije kao infrastrukture mora da oblikuje i nadolazeću fazu agentske vještačke inteligencije, koja će zadatke da sprovodi do kraja, a ne samo da pruža odgovore. Ako se to učini kako treba, taj će pomak dodatno da smanji trenje preuzimanjem rutinskih radnji i organizacijom onoga što je važno, bez potrebe za tehničkim naredbama ili stalnom intervencijom.
Stvarna vrijednost AI neće se mjeriti kroz benchmarke ili upoređivanje modela. Ona će biti prisutna u svakodnevnim trenucima, kada će više ljudi moći da razumiju, učestvuju i kreću se kroz svijet sa lakoćom.
PR