BANJALUKA – Udruženje priređivača igara na sreću u Republici Srpskoj (UPIS RS) nastavilo je sa stručnim usavršavanjem svojih članova po pitanju novih zakonskih regulativa.
Nakon što su nedavno organizovali seminar vezan za novi Zakon o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti BiH, juče je u Banjaluci održan novi, posvećen Zakonu o zaštiti ličnih podataka BiH.
Ovaj zakon je usvojen u januaru ove godine, a rok za potpunu implementaciju mu je dvije godine.
Kako bi se što bolje pripremili za sve ono što ovo zakonsko rješenje zahtijeva od priređivača koji u svom poslovanju neizostavno obrađuju lične podatke, ali i kako bi se preduprijedili potencijalni problemi, organizovana je ova obuka.
Prisutni su imali priliku da osnove zakona nauče od eksperta u ovoj oblasti, Danijele Radonić.
Ona je napomenula da su privrednici najveći obrađivači ličnih podataka kako za svoje radnike sa jedne, tako i za klijente i komitente sa druge strane.
Kazala je da zakon pruža zaštitu svim fizičkim licima na teritoriji BiH bez obzira na njihovo porijeklo i boravište i državljanstvo, a da su obveznici primjene svi oni koji obrađuju lične podatke, osim kada se ti podaci obrađuju za lične potrebe.
“Zakon je dosta duži od prethodnog zakona i ima više obaveza. Osnov je bio stari zakon koji je nadograđen u kontekstu informacionih tehnologija jer se svi procesi rada obavljaju putem njih. Nastojala se podići bezbjednost fizičkih lica u kontekstu zaštite njihovih ličnih podataka”, kazala je ona.
Pojasnila je da se pojam ličnog podatka nije mijenjao 75 godina, te da je on svaka informacija o određenom fizičkom licu na osnovu kojeg se to lice može identifikovati ili na osnovu koje se to lice može utvrditi njegov identitet.
Preciznije, svaka informacija koja vodi do identiteta nekog lica je lični podatak.
Prema njenim riječima, najveća dilema kod ovog zakona je video nadzor koji ujedno najviše i narušava privatnost lica. Zbog toga se na ulazu ulazu u objekat za priređivanje igara na sreću mora vidjeti obavještenje o video nadzoru, ko je kontrolor video nadzora kao i kontakt telefon.
“Morate imati informaciju ko obrađuje podatke, koja je svrha obrade, koliko će se podaci čuvati i slično. Takođe mora postojati i odluka ko može pristupiti video nadzoru. Podaci moraju biti primjereni, relevantni i ograničeni na ono što je neophodno za određenu svrhu. Čuvati se mogu samo dok traje svrha obrade”, upozorila je Radonićeva.
Veliku ulogu u primjeni zakona, dodala je, imaju i službenici za zaštitu koje svaki priređivač treba imenovati. Podatke je dužan da čuva kao službenu tajnu, ne smije ih davati neovlaštenim licima i mora se čuvati na adekvatan način.
Kada svrha obrade prođe, podaci se moraju obrisati.
“Dužni ste obučiti sve radnike koji imaju pristup ličnim podacima novom zakonu, imenovati službenika za zaštitu ličnih podataka, uraditi procjenu rizika kod obrada koje previše zadiru u privatnost lica”, istakla je ona.
Skrenula je pažnju i na ogromne kazne za one koji ne poštuju zakon. Početne se kreću od 10.000 do 20.000 KM a idu i do 40 miliona maraka za pravno lice.
Međutim, dodala je, kazna nije nešto najgore što se može desiti jer pored njih tu su i stranke i advokati koji će podnositi tužbe za nadoknadu štete.
“Zakon je obiman, nameće velike obaveze kontrolorima i obrađivačima, i ima nova rješenja zasnovana na razvoju informacionih tehnologija koje eneromno zadiru u privatnost”, poručila je.
U drugom dijelu seminara redovni profesor Fakulteta pravnih nauka u Banja Luci Ljubinko Mitrović uveo je prisutne u oblast prava na slobodu pristupa informacijama, a koje često zbog zaštite ličnih podataka ostaju nedostupne javnosti.
Tako je on pojasnio pojam, pravni osnov i značaj prava na pristup informacijama, zakonski okvir i međunarodne standarde te predočio odnos između transparentnosti i zaštite privatnosti.
Takođe, govorio je i o postupku ostvarivanja prava na pristup informacijama, podnošenju zahtjeva ali i predočio primjere iz prakse i česte greške u postupku.
Predstavnici priređivača su tokom edukacije skrenuli pažnju na problem zakonske kolizije Zakona o zaštiti ličnih podataka sa Zakonom o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti koji im nameće obavezu identifikacije igrača.
Tako primjera radi prvi zakon zahtijeva da se prikupljaju samo oni lični podaci koji su nužni za svrhu obrade dok drugi obavezuje subjekte da prikupljaju širok spektar podataka o klijentu, stvarnom vlasniku, transakcijama, sumnjivim aktivnostima.
Iz Udruženja priređivača igara na sreću u Republici Srpskoj poručuju da to pokazuje kolika je njihova zainteresovanost da svoje poslovanje usklade sa novom zakonskom regulativom.
PR