POŽEGA, Prodajni salon italijanske obuće usred sela, u komšijskom dvorištvu viljuškari nose limove od kojih će nastati pekarske tepsije, blizu je fabrika namještaja, odavde će za par dana put Holandije krenuti novi tovar ručno rađenih fotelja. Na svakom koraku radionice, fabrički pogoni, moderni restorani – to je slika požeškog sela Rasna koje živi od privatnog biznisa. Matičarske knjige izbrojale su u ovom mjestu 1.200 duša, a privredni registar 25 firmi.
– Što je važnije, svaka od njih je zdravo preduzeće, a sva skupa doprinose da je Rasna najbogatije selo u opštini Požega. Ima ovdašnji živalj neku nesvakidašnju hrabrost da uđe u privatluk, da uloži novac, a posebno „žicu“ da u poslu uspije – kaže Miodrag Kurmazović, predsjednik Mjesne zajednice Rasna.
U Rasnoj je pet-šest firmi metaloprerađivačke industrije. Sa proizvodnih traka njihovih pogona silaze prohromski materijali, oluci, perforirani bušeni limovi. Tu su i po jedna fabrika namještaja, plastike i betonske galanterije, sve male porodične firme sa najviše desetak zaposlenih. U okruženju proizvodnih pogona svoje mjesto pod suncem privrednog ambijenta Ranse našli su i zanatlije, ugostitelji, trgovci, autoprevoznici, ima tu posla i za otpad koji otkupljuje sekundarne sirovine.
Odnedavno jedno domaćinstvo posvetilo se komercijalnom uzgoju cvijeća.
– Privatni sektor u Rasnoj zapošljava preko sto ljudi. Niko iz ovog sela se ne može požaliti da nema posao – osim onaj ko neće da radi. Ako ne može da se zaposli kod jednog, radno mjesto može naći kod drugog komšije. Povoljna okolnost nam je i što na međama sa drugim selima imamo dvije hladnjače i kamenolom „Puteva“ iz Užica – dodaje Kurmazović.
Činjenicu da se poslovi ugovaraju kafani iskoristili su ugostitelji. U ataru Rasne je pet restorana sa uslugom, enterijerom i jelovnicima na kojima bi im i mnoge kolege iz gradskih sredina pozavidjele.
Da besposlena omladina usred dana dokoniše pred seoskom prodavnicom – taj prizor u Rasnoj teško je vidjeti. Sve što je radno sposobno ili je u firmama ili na njivama, preduzetnički duh je učinio svoje. A kad dinar „kaplje“, i poljoprivreda ima zamajac.
– Više nikoga ovdje nećete sresti da kopa motikom ili ručno bere kukuruz. Skoro svako domaćinstvo opremljeno je poljoprivrednom mehanizacijom. Niko, na primjer, zbog popravke automobila ne mora iz Rasne da ide u Požegu ili u Užice, već naprotiv iz ta dva grad dolaze kod nas po uslugu. Imamo i automehaničare, električare, limare, i perionicu vozila. Nije da cvjetaju ruže, ali nije ni da je teško. Narod se bori i solidno živi – veli on.
Vjetar u jedra ekonomskom zamajcu Rasne, priča mještanin Dragiša Ćirjanić, dunuo je s početka devedesetih kada su se usljed sloma velikih privrednih sistema ljudi okrenuli privatnom biznisu.
– Jedan za drugim propadali su „Budimka“, „Voćar“, „Potens“, „Radnik“, sve velike požeške firme od kojih je čitav kraj živio. Dok su drugi kukali i čekali da im posao padne s neba, Rasnjani su se okanili ta ćorava posla. Uložili su novac i otišli se u privatnike – priča Ćirjanić.
Jedan od pionira među privatnicima u Rasnoj, koji je prije dvije decenije ovdje stacionirao proizvodni pogon, jeste Miloš Drndarević, vlasnik preduzeća „Drim“. Odavde se u sve države SFRJ, Mađarsku i Slovačku prodaju metalna gazišta koja se koriste u industriji i pekarske tepsije.
– Rasna iskače iz nekih uobičajenih seoskih sredina, pa je zbog svih ovih preduzeća malo ko poistovećuje sa selom. Puno je tome pomogao i put Požega – Užice koji je treći najfrekventniji putni pravac u Srbiji – kaže ovaj preduzetnik koji na platnom spisku ima 10 radnika.
Toliko broji i kolektiv „Foresta“, fabrike za proizvodnju namještaja. Njen proizvodni program plasira se najvećim dijelom na domaće tržište, mada solidne količine garnitura nalaze svoje kupce u Holandiji i Njemačkoj, ponešto se proda u Hrvatskoj i Crnoj Gori.
– Narod u ovom kraju nije navikao da leži, već da radi. Koliko mi je drago kada moja firma ugovori neki dobar posao, toliko sam srećan kada čujem da i komšije uspješno rade – veli Radosav Đurić, vlasnik „Foresta“.
Uveli vodu, kanalizaciju, rasvjetu
Novac koji zarađuje mala privreda, odrazila se i na kvalitet života u samom selu. Rasna je jedino požeško selo pokriveno javnom rasvjetom koju plaćaju građani. Sve kuće su vodom snabdijevene sa gradskog vodovoda, a u toku je i realizacija projekta da 120 domaćinstava iz naselja Bitojevac dobije kanalizaciju. Do svakog zaseoka vode asfaltni putevi. „Prije dvadesetak dana otvorili smo i teren za male sportove, opremljen rekvizitima po uzoru na gradska igrališta, osvjetljen i ograđen“, priča Miodrag Kurmazović. Blic