BEOGRAD, Dok se pojedini dijelovi Srbije “guše” od ponude velikih trgovinskih kuća, drugi vape za većim supermarketom, koji bi konkurenciju, nižim cijenama, “naučio pameti”.
Upravo lošu pokrivenost prodajnom mrežom velikih trgovinskih lanaca, koriste male radnje, gdje su cijene i do 40 odsto veće.
Prostor gdje još nisu stigli najveći prehrambeni snabdjevači zauzeli su lokalni trgovci, koji imaju svoje cijene. Čak i u glavnom gradu postoje čitava naselja koja su “osuđena” na radnje na ćošku. Centar prijestonice gotovo da nema veliki hipermarket, pa su građani prinuđeni da u dućanima odvajaju za hranu mnogo više para.
Isti proizvodi u malim radnjama često su drastično skuplji nego u supermarketu. Vrećica domaćeg praška za veš od tri kilograma u dućanu staje i do 700 dinara, dok je u hipermarketima i upola jeftinija. Velike razlike su i kod kafe, pa je kesica od 200 grama do 20 dinara skuplja u radnji u komšiluku. A ljubitelji slatkiša trebalo bio da zaobilaze “STR” trgovine, jer su čokolade i do 40 dinara skuplje.
Tako se Kraljevčani se uglavnom snabdijevaju u lokalnim malim prodavnicama i samoposlugama kojih ima najviše. Tek prije godinu dana otvoren je hipermaket – “Tempo”, a mušterije je pozvala i “Roda”, gdje su cijene pristupačnije nego u malim trgovinama po gradu. I u Pirotu dominiraju male samostalne trgovinske radnje. Velike kuće imaju svoje potrošače, najčešće kada se oglase akcijske prodaje koje su neuporedivo povoljnije za ionako štedljive potrošače.
– Živim u Dimitrovgradu, ali u našem gradu ne postoji nijedan veliki trgovinski lanac – kaže Mirjana S. – Hljeb, mlijeko i svakodnevne sitnice kupujemo u malim radnjama, a kada možemo idemo do 20 kilometara udaljenog Pirota u megamarkete.
Čačani u velike kupovine odlaze u hipermarkete. Ranije su to, uglavnom, bile sedmične nabavke, ali u posljednje vrijeme, ističu trgovci, kupci tek jednom mjesečno pazare u hipermarketima, dok se za svakodnevne potrebe snabdjevaju u manjim prodavnicama. I većina Kragujevčana se osnovnim životnim namirnicama snabdijeva u hipermarketima. Male “komšijske” prodavnice, koje su nekada bile dominantne u snabdijevanju, gdje su se mušterije mamile čekovima na poček ili kupovinom na “recku”, sve su manje zastupljene. Uglavnom se tu kupuje samo najosnovnije.
Većina Nišlija se snabdijeva u velikim trgovinskim lancima, kojih ima gotovo u svakom dijelu grada. Građani jednom nedjeljno pazare robu “na veliko”, koristeći primaljive ponude da račun plate na odloženo i na šest mjeseci. U hipermarketima u Nišu pazare i mještani okolnih gradova, koji kažu da im takva kupovina isplati.
Dolazak velikih trgovinskih lanaca u Leskovac nije ugrozio najjače male trgovce. Dvije lokalne trgovine otvorile su veliki broj manjih objekata širom grada. Ipak, sve veći broj Leskovčana trguje u velikim radnjama, pa vikendom na njihovim parkinzima gotovo da nema mjesta, a manje i lošije snabdijevene radnje gube trku bez izgleda da mogu da opstanu.
Dobra ponuda
Kada odluče da krenu u nabavku, Novosađani imaju izuzetno širok izbor – od megamarketa i supermarketa najvećih trgovačkih lanaca u Srbiji, odnosno, od “Tempa”, “Maksija” preko “Merkatora”, “Univereksporta”, “Idee”, pa sve do manjih radnji “u komšiluku”, kojih je, upravo zbog žestoke konkurencije trgovačkih lanaca sve manje. Trgovci se, naravno, sniženjima cijena, akcijama i popustima trude da privuku kupce, kojih je, međutim, zbog teške ekonomske situacije sve manje. Novosti
