BEOGRAD, U maju se prema evidenciji Nacionalne službe za zapošljavanje na biro prijavilo više od 10.000 ljudi, što je izuzetan rast pošto je u prethodna dva mjeseca broj prijavljenih ukupno povećan za oko 2.500, piše “Danas”.
Na kraju maja bilo je registrovano 522.987 ljudi koji traže posao preko NSZ. U junu je broj novoprijavljenih povećan za oko 3.000, piše Danas.
Ukupno od 16. marta kada je uvedeno vanredno stanje do kraja juna broj ljudi koji traži posao preko NSZ je povećan za oko 10.800, pokazuju podaci ove institucije.
Međutim ostaje da se vidi šta će biti kada isteknu mjere pomoći države, pošto se u julu isplaćuje posljednji državni minimalac, a tri mjeseca nakon toga poslodavci ne smiiju da otpuste više od 10 odsto zaposlenih, inače vraćaju pare.
Ne pomaže ni izjava predsjednika Srbije Aleksandra Vučić da neće biti novog paketa mjera za podršku privatnom sektoru zbog posljedica korona krize. Ipak, procenat nezaposlenih nije najbolja mjera efekata korona krize na radnike.
Međunarodna organizacija rada je procjenila na globalnom nivou da je u prvom tromjesečju izgubljeno radnih sati ekvivalentno 155 miliona radnih mjesta sa punim radnim vremenom.
U drugom tromjesečju to je skoro utrostručeno i izgubljeno je radnih sati u visini čak 480 miliona radnih mjesta (ako se računa 40-časovna radna nedjelja).
Jovan Protić iz Međunarodne organizacije rada objašnjava da postoje četiri vida kako je kriza uticala na zaposlenost.
“Kao prvo tu je rast stope nezaposlenosti, zatim rast stope neaktivnosti. Treći način je povećanje broja poslova sa kraćim radnim vremenom i na kraju tu su radnici koji formalno ostali zaposleni, ali ne rade. Tako da samo stopa nezaposlenosti nije dobar pokazatelj ukupne štete za društvo”, napominje Protić dodajući da će uskoro biti završeno istraživanje po ovoj metodologiji za Srbiju.
U Sjevernoj Makedoniji, na primjer, u drugom tromjesečju smanjen je broj radnih sati u visini 85.500 radnih mjesta sa punim radnim vremenom.
On ističe i da je još teško ocjeniti udarac na zaposlenost jer nije prošlo puno vremena, ali i dalje važe mere koje amortizuju efekte krize na zaposlenost.
“Pravo stanje će se videti od oktobra“, ocjenjuje on podsjećajući na glavnu preporuku MOR-a a to je da nakon krize države ne požure sa fiskalnim konsolidacijama prije nego što počne oporavak zaposlenosti.
Mihail Arandarenko, profesor na Ekonomskom fakultetu ističe da zabrana zapošljavanja više od 10 odsto radnika ukoliko se uzme pomoć države i nije baš tako intenzivna zaštita radnika kakvom se predstavlja.
“Firme su mogle da otpuste do 10 odsto radnika, a da ne vraćaju novac, a ipak taj prostor nisu iskoristili i to je ohrabrujuće. Ta mera je bila velikodušna prema firmama. Za sada stvari ne stoje tako loše. Imali smo pad zaposlenosti u prvom tromesečju prema Anketi o radnoj snazi, ali iz toga se ne može puno zaključiti. Anketa je uhvatila tek dve nedelje epidemije u martu i nije uhvatila pun efekat krize. Kod Zavoda za zapošljavanje isto nisu loši podaci, nekih desetak hiljada je više prijavljenih. Deo razloga za to je i struktura zaposlenosti gde imamo jako puno zaposlenih u javnom sektoru, a među ostalima imamo puno samozaposlenih”, ocjenjuje Arandarenko uz napomenu da je tolika neizvesnost da se ne mogu davati nikakve prognoze.
“Sve zavisi od korone. Po meni je jako negativna stvar to što nismo uspeli da se izborimo sa ovim talasom epidemije. Makar i da smo imali stalni pad prometa u ugostiteljstvu i trgovini, da smo izolovali krizu na jedan sektor, bilo bi lakše pomagati njima u dužem periodu. Ovako kada se mere stalno podižu i spuštaju onda morate da pomažete celu privredu. Ali situacija je takva da ni epidemiolozi nisu mogli da zamisle leto sa ovoliko slučajeva”, ističe on.
Prema njegovim riječima kao i u prošloj krizi najugroženiji su oni koji su zaposleni na ugovor o delu ili na povremenim i privremenim poslovima.
“To nisu radnici na crno, ali kada ide dobro firme ih angažuju, ali kada posao stane oni više ne postoje. Oni jesu ugroženi, i u prošloj krizi imali smo jako veliki pad zaposlenosti, ali je to uglavnom bila kategorija ovih ranjivih poslova i verovatno će i sada tako izgledati. Imamo s jedne strane kompletno zaštićene, dobre poslove, a to su svi koji rade u javnom sektoru na dobrim ugovorima, finansijskim institucijama, stranim kompanijama. A što je sektor nastanjeniji malim firmama i uslužno orijentisan, posebno visokokontaktni poslovi su u najvećoj krizi“, napominje Arandarenko. Danas.rs