BANJALUKA, Za 10 maraka nekada smo mogli da kupimo isto toliko proizvoda, ali se danas, za istu novčanicu, iz trgovine vraćamo s pet artikala manje.
“Nezavisne” su analizirale cijene proizvoda od prije sedam godina, s ovim koje su danas istaknute na cjenovnicima u prodavnicama, i ispostavilo se da su neki od njih, a koje svakodnevno koristimo, sada duplo skuplji.
Tačno, u istom periodu rasle su i plate, ali se, tvrde u udruženjima potrošača, nisu kretale ni približno istom dinamikom kao i cijene.
U korpu u trgovini smo, prisjetimo se, za deset KM mogli da stavimo hljeb, cigarete, litar ulja i mlijeka, po kilogram šećera, soli i krompira, kao i čokoladu od 100 grama i isto toliko kafe te još 500 grama makarona.
Ostalo je to samo lijepo sjećanje, budući da danas sa isto toliko novca možemo da platimo, umjesto deset, tek pet artikala, ili pak da za trgovca rezervišemo dodatnih 6,10 KM.
Ako tih 6,10 kojim slučajem nemamo u novčaniku, nećemo moći da kući odnesemo litar mlijeka (koji sad košta 1,52 KM), 100 grama kafe (1,35), kilogram krompira (0,89), so (0,83) i 500 grama makarona (1,50), a koje smo prije mogli da kupimo, pošto je deset maraka bilo dovoljno za punu kesu.
Pitaju se borci za prava kupaca zašto i plate ne “skaču” istim tempom kao što je to slučaj sa cijenama. Druga opcija, koju predlažu, jeste da se “režu” cjenovnici osnovnih proizvoda, poput hljeba, jer za to, tvrde, ima osnova.
Da je situacija sve teža za potrošače, upozorava Zoran Banović, koordinator za rad sa potrošačima u Udruženju građana “Don” Prijedor, koji ističe da je činjenica da je osnovni pekarski proizvod po cijeni na istom nivou kao i u prethodnom periodu, iako su i brašno i pšenica pojeftinili.
“Hrana, ona koja se svakodnevno koristi, trebalo bi da bude u granicama platežne moći potrošača, što sada nije slučaj”, naglašava Banović.
Na sve teži položaj građana upozorava i Dragovan Petrović, sekretar Pokreta potrošača RS, koji kaže da je standard opao.
“U oktobru 2012. godine četvoročlanoj porodici u RS su za život bile potrebne 2,2 prosječne plate. Kada je riječ o platama zaposlenih u realnom sektoru, takve su bile potrebne tri za život porodice. Ako to poredimo sa 2005. godinom, primjetan je pad standarda”, ističe Petrović.
Divljanje cijena, zasigurno, najteže podnose nezaposleni, kao i najstarija populacija, a Rade Rakulj, predsjednik Udruženja penzionera RS, kaže da im je jednako loše od rata pa naovamo.
“Penzioner u prosjeku sada od svoje penzije može da kupi mlijeko, hljeb i da plati neku dažbinu, ali ne može da se poredi sa životom susjedstva”, naglašava Rakulj.
Sindikalci podsjećaju da je za najosnovniju, sindikalnu potrošačku korpu, domaćinstvu potrebno oko 1.790 maraka, dok je plata u prosjeku “teška” oko 830 KM.
Dakle, ukoliko u kući ne rade dvoje i pritom ne zarađuju iznad prosjeka, neće uspjeti ni da podmire troškove sindikalne korpe, u čiju su cijenu uračunate samo osnovne dažbine, i u kojoj nema nijedne stavke koja bi se mogla svrstati u luksuz. Nezavisne novine