NJU DELHI, Indija bilježi rekordne žetve, ali veliki dio uroda propada jer nema dovoljno skladišta, kao i zbog korumpiranog sistema podjele hrane – upozoravaju eksperti.
Broj gladne djece u ovoj zemlji sve je veći, jer riža i žito ne nalaze put do najsiromašnijih.
Država otkupljuje velik dio uroda, ali milioni tona plodova trunu pod vedrim nebom.
Takve sale postoje i i Nju Delhiju gdje su vreće naslagane do stropa. Nadničari u uskim i mračnim prolazima između tornjeva vreća metlama tjeraju štakore,a vani milioni ljudi gladuju.
Mnogi krive vladu da je odgovorna za manjak silosa. Kada padne kiša prokisnu vreće i tone i tone hrane propadnu.
Vreće su i na livadama – ima ih na hiljade! Naslagane su uredno i brižljivo, ali i prepuštene na milost i nemilost paklenoj vrućini i monsunskim kišama.
Dio tih vreća je na livadi već četiri godine?! To potvrđuju trgovci žitom na veliko.
Indija nije siromašna zemlja. U stanju je da opskrbljuje stanovništvo.
Ali, političari su korumpirani i ne čine ništa. Žito trune, a ljudi gladuju – smatra većina stanovnika.
Prodaja žita u inostranstvu po cijenama sa svjetskog tržišta – prosipanje je novca, jer indijska država subvencionira svoju poljoprivredu.
Država određuje relativno visoke cijene za žitarice i rižu te otkupljuje velik dio uroda.
Nakon višegodišnjih rekordnih žetava, državne zalihe žita iznose 82 miliona tona. Jedino Kina ima više na lageru.
Ali, čemu služe sve te silne zalihe, ako su nedostupne milionima gladnih Indijaca i nisu uskladištene na sigurnom?
U indijska spremišta, koja su uglavnom u lošem stanju, stane tek oko 60 miliona tona – ostalo propadne!
Indija godišnje izdvaja više od 13 milijardi američkih dolara za centralizovane programe pomoći kako bi siromašne opskrbila jeftinim osnovnim namirnicama poput pšenice i riže.
Agencije potsjećaju da Svjetska banka tvrdi kako polovica tih sredstava nestaje u korumpiranom sistemu za njihovu raspodjelu.