SARAJEVO, Srednja građevinsko-geodetska škola u Sarajevu ima vjerovatno najljepšu unutrašnjost od svih škola. Svi zidovi, vrata i plafoni su djelo ruku njihovih učenika koji se ovdje tri godine obučavaju za razne zanate.
U podrumskim prostorijama imaju posebne radionice za zidare, tesare, keramičare i molere. Sve izgleda kao da renovirate jedan veliki stan. Vrijedni učenici, kojih je veoma malo, postavljali su pločice i krečili. Nažalost, iz godine u godinu u ovoj školi sve je manje takvih učenika. Srednja građevinsko-geodetska škola Sarajevo ove godine ima samo 20 upisanih učenika za zanimanje moler i keramičar. Za ostale mnogobrojne zanate, nije bilo dovoljno zainteresovane djece.
To je ironično jer svakodnevno u oglasima za posao možemo vidjeti da poslodavci u BiH tragaju za građevinskim radnicima, zidarima, tesarima, rovokopačima, armiračima i sl. Nažalost, ovaj posao često rade ljudi koji nisu obučeni za to, pa nerijetko izvještavamo i o nesrećama.
Direktor ove škole Hajrudin Ramović, kao i profesori koji rade na ovim oblastima, izrazili su svoju zabrinutost kazavši kako sve ide ka tome da će naša zemlja u dogledno vrijeme morati možda i uvoziti ovu radnu snagu.
“Glavni problem je što nema interesa. Radim u ovoj školi 35 godina. Djeca su i prije dolazila iz drugih gradova ovdje, Vranica, Hidrogradnja i druge firme su im davale stipendiju, pa smo imali dva odjeljenja zidara, pa tesare, keramičare, rovokopače… Sada je spalo samo na jedna razred molera i keramičara jer djeca smatraju da je to lakše zanimanje”, rekao je za Klix.ba Ramović.
Kaže kako djeca često misle da su ovo izuzetno naporno i teški poslovi, pa bježe od njih, a i roditelji nerijetko žele da im djeca imaju mogućnost upisati fakultet nakon završene škole. No, treba istaći da, uprkos tome što je riječ o trogodišnjoj školi, učenici maju pravo polagati za četvrti stepen nakon kojeg mogu upisati fakultet.
“Mi smo pokušali sve. Išli smo po osnovnim školama, učestvovali na sajmovima i pozivali djecu i roditelje, ali rijetko hoće da se jave. Bude 20-ak djece od koji nekada polovina nije mogla nigdje drugo da se upiše. Razgovaramo s direktorima, privrednim komorama i svi kažu da trebamo pojačati ovaj kadar, ali nema načina da se motivišu djeca”, rekao je Ramović.
Ističe kako je ovo i mnogo prije bila ugledan škola u koju su se upisivali odlikaši i učenici generacije, ali sada baš i nije tako.
“Ovo je jedino zanimanje gdje nikada neće ostati bez hljeba. Ukoliko ne žele raditi ovdje, uvijek ima potražnje na Zapadu gdje za kratko vrijeme mogu lijepo zaraditi i vratiti se u svoju zemlju i osnovati čak firmu. Keramičar na primjer za jedan metar kvadratni naplati između 10 i 15 KM”, kazao je direktor dodavši kao ne mogu promijeniti svijest društva i djece da ih okrenu ka tradicionalnim zanatima.
Problem je i što nema zainteresovanosti građevinskih firmi koje bi stipendirale ove kadrove i zaposlile odmah po završetku škole. Prije nekoliko godina samo je jedan firma sa sjedištem u Sarajevu, a tržištem na Zapadu, zaposlila nekoliko učenika ove škole. Jedno vrijeme radili su i kurseve za ljude koji su vršili prekvalifikaciju, a u okviru programa njemačke organizacije za zapošljavanje odraslih DVV International.
“Kursevi su bili za ljude sa biroa za zanimanja moler, zidar, keramičar i rad u AutoCadu. Mi smo ali svoje radionice i kadar, a oni su uložili sredstva. Sami ne možemo finansirati taj program. Sada kada je usvojen Zakon o obrazovanju registrovat ćemo se da možemo školovati starije osobe pute kurseva”, kazao je Ramović.
Da bi se vratila zainteresovanost djece i njihovih roditelja za ove zanate potrebna je jedan sistemska podrška školama koje nude ovu vrstu obrazovanja. Ukoliko ne dođe do promjene, ovi odsjeci bi se mogli zatvoriti, a BiH ne bi imala dovoljno kvalifikovanih radnika za poslove koji su potrebni svima. Klix.ba
