Tužilaštvo provjerava 3,2 miliona KM Zeljkovićevih korona tendera

BANJALUKA – Branislav Zeljković, direktor Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske i uzdanica Nenada Stevandića, lidera Ujedinjene Srpske, jutros je uhapšen u policijskoj akciji po nalogu Republičkog javnog tužilaštva. 

Tenderski kriminal težak 3.198.195 KM konačno je došao pod tužilačku lupu, pa su zbog „Covid ugovora“ sa firmama „Procontrol“ i „Travel For Fun“ iza rešetaka trenutno i Slavko Bojić, Saša Marković, ali i direktor firme „Promeding“ Dragan Dubravac.

Prema dokumentaciji koja je u posjedu Žurnala, tužioci su mjesecima prikupljali informacije o kupovini zaštitnih odijela, maski i nekontaktnih toplomjera od turističke agencije „Travel for Fun“ Saše Markovića za 3.198.195 KM, te nabavci 50.000 respiratornih maski za 403.650 KM od firme „Procontrol“ Slavka Bojića.

I Bojićeva firma registrovana za ahitektonske i inženjerske djelatnosti, kao i Markovićeva turistička agencija, za partnera u poslu odabrale su, kako je navedeno u odlukama o dodjeli ugovora IJZ, Dubravčev „Promeding“ iz Laktaša, koji je zapravo samo ulaznica u poslove za koje nisu kvalifikovani. To se jasno vidi i iz obavještenja o dodjelama ugovora gdje je direktor Instituta jasno naveo da je pregovarao samo sa „Procontrol“ i „Travel For Fun“.

Zeljković, koji je juče bježao od policije, prilikom direktne pogodbe posla posredstvom netransparentnog pregovaračkog postupka bez objave obavještenja u javnosti, nije se libio da „potegne“ za članom 10. Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine. Hitnost u trošenju miliona maraka javnog novca pravdao je „sprečavanjem i suzbijanjem korona virusa“. Ugovore sa prijateljima Milorada Dodika, člana Predsjedništva BiH, potpisao je 27. marta i 10. aprila, u vrijeme kada je stanovništvo RS uveliko bilo zatvarano u policijski karantin.

Žurnal je 23. marta ove godine objavio:

„Sa novih 19 direktnih sporazuma vršilac dužnosti direktora Instituta za javno zdravstvo RS Branislav Zeljković došao je do cifre od 262 ugovora na koja je potrošio 16.419.923 KM budžetskog novca. Za sve ovo nije mu bila potrebna ni puna pandemijska godina. Sa ‘ruka ruci’ ugovorima krenuo je 12. marta 2020, a do milionske cifre došao je devet mjeseci kasnije, 24. decembra. Dok glasno govori o uvođenju represivnijih mjera za građane i kolapsu zdravstvenog sistema u RS, potpuno opušteno troši budžetski novac pazareći kod fimi koje sam bira“.

Taj posljednji tenderski niz potpisao je u samo dva dana decembra 2020. Odabrao je 15 firmi i razdijelio im 8.849 KM, koje nije imao na umu dok je sastavljao plan javnih nabavki za prošlu godinu. “Sitnije” poslove poreski obveznici 15. decembra platili su firmama “Kefo”, “Sinex laboratorija”, “Agromehanika”, “Biscommerce”, Kosić kompanija”, “C-auto”, “Aqua tim”, “Tenen”, “Centrum Trade” i “Singerica lift”, a 24. decembra “Sampro Software”, “Management Systems Certification”, SP “Čola”, “Vizija komunikacije” i “Satwork”.

Zeljkoviću ovo svakako nije prvi put. Kako je Žurnal pisao, od 16. do 30. novembra prošle godine potpisano je čak 157 direktnih sporazuma vrijednih oko 117.000 KM, a u samo dva slučaja bili su poznati predmeti ugovora. Drugim riječima, za čak 155 ugovora na koje je stavio potpis uopšte nije naveo šta je konkretno kupovao i plaćao.

U jednom danu s njemačkom firmom “RadPro International GmbH“ kadar Ujedinjene Srpske potpisao je dva ugovora vrijedna 12.974 KM. Firmi „Aries“ su u dva dana dodijeljena dva ugovora vrijedna 8.365 KM. „Mint ICT“, kompanija koja se bavi uslugama projektovanja, održavanja i isporuke informacionih sistema i prateće opreme, od Instituta je dobila 7.482 KM, „EF REVIZOR“ 6.961 KM, „Grafix S.P.“ 6.739 KM…
Najviše direktnih sporazuma potpisao je sa štamparijom „OCTOPRINT“ – osam nabavki vrijednih 3.963 KM, firmom “ELEKTRO RAČIĆ“- šest nabavki u vrijednosti od 3.738 KM, „ENA” – pet nabavki od 4.254 KM, „GMTEL LOGISTICS“ – pet nabavki vrijednih 5.996 KM…

Pogriješili smo, nećemo više

Za cjepkanje javnih nabavki i dijeljenje ugovora mimo Zakona Zeljković je nespretno pokušao da se opravda. U dopisu Žurnalu stajalo je:
“Prilikom unošenja postupaka javnih nabavki koje pominjete u svom dopisu u aplikaciju portala Javnih nabavki BiH, došlo je do tehničke greške prilikom koje je u polje ‘Naziv i predmet ugovora’ unesen redni broj postupka iz Кnjige ulaznih faktura. U narednom periodu pokušaćemo da to ispravimo. Pomenute procedure nisu provedene samo u jednom mjesecu, već u periodu od nekoliko mjeseci, ali su zbog opterećenosti nadležne službe koja se bavi javnim nabavkama uneseni naknadno, zbirno, u okviru jednog mjeseca. Institut za javno zdravstvo RS objavljivao je i nastaviće objavljivati sve postupke javnih nabavki na web portalu Javnih nabavki BiH. Nabavke koje su provedene u prošloj godini u većini slučajeva su bile planirane, izuzev pojedinih, koje su zbog pojave virusa korona i epidemiološke situacije obavljene mimo Plana nabavki”.

Zeljković potpisuje i subotom

U vrijeme dok se građanima RS svakodnevno ulijevala po nova doza straha od represija usred pandemije korona virusa, Zeljković je vježbao za obaranje rekorda. Za samo jedan dan dodijelio je 50 ugovora, da bi novcem građana RS kupovao nepoznatu robu. Nije štedio, sve je platio oko 200.000 KM!
Po navici, sam je birao i firme kojima je dodijelio poslove. Kako nijedna nabavka nije prelazila iznos od oko 7.000 KM, tako mu nije bilo teško da sve direktne dilove potpiše 16. maja 2020. U subotu, kada Institut ne radi.
Dobavljači – mahom od ranije poznati. “Biosistemima” Zeljković je tog neradnog dana namijenio devet ugovora vrijednih 32.304 KM, firmi “Analitika” četiri ugovora – 22.700 KM, “Mipexu” šest ugovora – 22.600 KM, “Biomedica” je dobila sedam ugovora teških 24.730 KM, “Sineks laboratorija” pet ugovora – 16.607 KM, “Krajinagroup” dva ugovora – 11.185, “Perfec Clean” dva ugovora – 10.810 KM, “Stepmed” dva ugovora – 10.600… Kum kuma ne zaboravlja u teška pandemijska vremena, a nakon što je “Medicomu” Ljubomira Perića po hitnoj proceduri početkom krize direktor Zeljković proslijedio 1,5 miliona KM za radiodijagnostičke uređaje, uslijedio je je i novi direktni sporazum – 4.680 KM. Upravo se Perić, jedan od glavnih dobavljača u ovdašnjem zdravstvenom sistemu, godinama dovodi u kumovsku vezu sa bivšim ministrom zdravlja i socijalne zaštite Rankom Škrbićem, koji je taj isti sistem i devastirao.

16,1 milion za sve što fali u zdravstvu, a fali sve!

Žurnal je pratio Zeljkovićeve tender-manevre pa je još 24. juna 2020. objavio da je čak 36 puta u dva mjeseca pandemije Institut za javno zdravstvo RS netransparentnim pregovaračkim postupkom bez objave obavještenja sprečavao je i suzbijao korona virus u RS.
Direktna, tada daleko skuplja ugovaranja nabavki svega i svačega građane su koštala 16.094.074 KM, a zdravstvenim ustanovama nedostajalo je sve – od hiruških maski do sterilizatora.

Prvi slučaj zaraze registrovan je 5. marta, Institut u tender-napad, bez obavještenja javnosti, krenuo je sedam dana kasnije. Sa firmom “Paroco-B Medical Equipment”, koja je inače angažovana i za gradnju 20 miliona KM vrijedne kardiohirurgije u Banjaluci, sklopio je ugovor za nabavku aparata za mehaničku ventilaciju vrijedan 408.096 KM. Dan kasnije banjalučkom “AKO MEDU” zaštitna odijela plaćena su 2.878.200 KM.

Vlast u RS 16. marta još nije proglasila vanredno stanje, a ni izuzeće od Zakona o javnim nabavkama BiH i provođenje takozvanog pregovaračkog postupka bez objave obavještenja Agencija za javne nabavke BiH nije bila zvanično rastumačila, ali Zeljković je primjenio ono što mu je najlakše. Odabrao je banjalučki “Stepmed” za kupovinu hirurških maski, koje je iz budžeta platio 42.120 KM.

Agencija je tumačenje saopštila 17. marta i to za slučaj uvođenja vanrednog stanja, gdje su razjašnjene nabavke u situacijama krajnje hitnosti, Zeljković je, međutim, uveliko razradio “hitno tender poslovanje”. Hitno je kupljen i autoklav, namijenjen za sterilizaciju. “Sineks laboratorija” Institutu ga je prodala za 15.795 KM. Istog dana sredstva za dezinfekciju “Galenfarmu” su plaćena 23.972 KM, a novi kontigent hirurških maski “Pro-ten Medicalu” – 42.705 KM.
Novi direktni ugovor za “AKO MED” uslijedio je 18. marta i ticao se nabavke testova za brzu dijagnostiku korona virusa – 45.419 KM, a dva dana kasnije već uigrani “Paroco-B Medical Equipment” za aparate za mehaničku ventilaciju dobija 814.320 KM. Tada i “Broma Bel”, za virusne transportne podloge, od Zeljkovića dobija ugovor vrijedan 15.795 KM.

Milioni za Škrbićevog i Dodikovog prijatelja

Nova tura zaštitnih odijela 20. marta, po direktnom dogovoru teškom 216.450 KM, plaćena je mostarskom “Medicalu”. Sa istom firmom, za istu robu tri dana kasnije sklopljen je još jedan ugovor od 432.900 KM. Zanimljivo, vlasnik “Medicala” je Jasmin Đonko, koji važi za bliskog prijatelja glavnog devastatora zdravstvenog sistema u RS i aktuelnog dekana Medicinskog fakulteta u Banjaluci Ranka Škrbića.

U unosne medicinske poslove “ugradio se” i Slavko Bojić, blizak prijatelj Milorada Dodika i poslovni saradnik mrkonjićkog tajkuna Mladena Milanovića Kaje. Njegovom “Procontrolu”, koji je inače registrovan za arhitektonske i inžinjerske djelatnosti i tehničko savjetovanje, za respiratorne maske dato je 403.650 KM, a za zaštitna odijela 1.930.500 KM. Bojić je, koju godinu ranije, sa svojom firmom “MMS CODE” našao način i da od Fonda zdravstvenog osiguranja RS uzme 26,8 miliona KM za izradu famoznog elektronskog zdravstvenog kartona.

Zanimljivih ugovora Zeljkovića i odabrane poslovne elite nije manjkalo. Turističkoj agenciji “Travel For Fun” Saše Markovića direktor Instituta je, za nabavku 80.500 komada medicinske zaštitne opreme, dao 2.794.545 KM, što je portal “InfoVeza” detaljno istražio.

Zaštitna odijela trebalo je da kroz dva ugovora vrijedna ukupno 827.190 KM Institutu za javno zdravstvo isporuči i “Emgen”, a potom i “Prevent” za 702.000 KM. Nadalje, uslijedila su i dva ugovora sa “Biosistemima” za nabavku RT PCR aparata od 56.160 KM i 168.480 KM, “Sanitekstom” za kupovinu hirurških maski – 819.000 KM, “Shimadzuom” za kolor dopler – 65.192, firmom “Đaković d.o.o” za respirator – 140.000 KM, “Perfect Cleanom” za dezinfekciju – 39.592 KM…

Za brže testiranje brzo je, sa “Elektro-Račićem”, sklopljen ugovor za kupovinu agregata – 68.223 KM, sa “A.R.M.S. Sistemima” za termalne kamere – 34.983 KM, sa “V Group Palis” za 70% alkohol – 93.600 KM… Među skupljim ugovorima je i onaj sa “AKO MEDOM” za nabavku 5.000 testova za brzo testiranje na koronu – 1.755.000 KM…
Šta je isporučeno, a šta nije – iz Instituta nije saopšteno!

Pakuj šatore, motaj kablove

Direktor Zeljković počesto je, tokom pandemije, “proklizavao” pored Zakona o javnim nabavkama BiH. Kako je Žurnal takođe pisao, osokoljen osjećajem moći koji mu je dala vlast u Republici Srpskoj i krajnje bahatim i kriminalnim zahtjevom Vlade RS, ne razmišljajući mnogo, dva dana prije uvođenja vanrednog stanja u RS, 26. marta, potpisao je ugovor sa Slavenom Ristićem, vlasnikom bijeljinske firme “Balkan Global” i većinskim vlasnikom Tehničkog remonta Bratunac, za nabavku mobilne bolnice. Iz Njemačke! Ugovor je bio težak 4.287.878 KM sa uračunatim PDV-om.

Da stvar bude gora, ispostavilo se da nije riječ ni o kakvoj njemačkoj bolnici, već, sasvim sigurno, vojnom objektu, koji je već bio u vlasništvu Tehničko remontnog zavoda Bratunac, koji se bavi namjenskom industrijom.
Avion sa šatorima na aerodrom Mahovljani sletio je 3. aprila. Bolnica nikada nije opremljena. Nakon hapšenja premijera Federacije BiH Fadila Novalića, šefa Federalne uprave civilne zaštite Fahrudina Solaka i vlasnika firme “Srebrena malina” Fikreta Hodžića, zbog afere “respiratori”, Zeljković brže-bolje najavljuje raskid ugovora “jer dobavljač nije ispoštovao rokove”. Novac je, prema Rističevim tvrdnjama, vraćen u javnu kasu.
Branislav Zeljković je suprug Mirele Kajkut-Zeljković, narodnog poslanika u parlamentu RS. Žurnal.info