ANKARA, Projekat gasovoda Nabucco, koji bi Evropljanima trebao omogućiti smanjenje ovisnosti o ruskom gasu, ozbiljno je doveden u pitanje zbog turskih poteza, smatraju stručnjaci.
Otkako je u Ankari u julu 2009. potpisan međuvladin sporazum o tom gasovodu, kapaciteta više od 30 milijardi prostornih metara gasa na godinu, projekat je ugrozilo nekoliko događaja i odluka turskih vlasti.
Zbog ponovnih sporova između Rusije i Ukrajine o cijeni gasa, koji su izazvali prekide u dostavljanju, Evropska unija je odlučila pokrenuti projekat Južnog plinskog koridora, čiji je Nabucco ključni element.
U decembru Turska je odobrila Rusiji da njezin gasovod Južni tok prolazi preko njezinih crnomorskih voda, a izgradnja tog gasovoda kapaciteta 63 milijardi prostornih metara gasa na godinu trebala bi početi ove godine.
“Nabucco je bio u komi daleko prije dogovora o Južnom toku”, ocijenio je Necdet Pamir, bivši zamjenik direktora turske energetske kompanije TPAO.
“Nitko se ne usudi reći da je Nabucco mrtav”, dodao je.
Turska je u decembru takođe potpisala sporazum s Azerbajdžanom o gradnju gasovoda TransAnadolija, potaknuvši nove sumnje u izvedivost Nabucca, koji od samoga početka ima poteškoća s osiguranjem dovoljnog obezbjeđivanja gasom.
Službeno, Turska, jedan od šest partnera, projekat i dalje podržava.
“Nastavljamo napore da taj projekat postane realnost”, rekao je nedavno turski ministar energetike Taner Yildiz.
Stručnjaci u to ozbiljno sumnjaju.
“Turska nije doista ušla u igru”, rekao je Andrew Neff, stručnjak konsultantske kompanije IHS Global Insight.
Ross Wilson, bivši američki konzul u Turskoj, a danas šef Centra Dinu Patriciu Eurasia u SAD-u, smatra da Turska, nakon potpisa s Rusijom, može povećati “svoju težinu za pregovore” sa Evropljanima u pogledu njihova Južnog koridora.
Taj koridor može uključivati Nabucco, gasovod TAP (The Trans Adriatic Pipeline) ili Interkonektor (ITGI). Posljednja dva polaze od Turske prema Italiji i već su izrazili želju da sarađuju s TransAnadolijom.
“Nabucco je nepotpun projekat, od samoga početka”, smatra Mete Goknel, bivši direktor turske nacionalne kompanije za distribuciju Botas, jednog od partnera u projektu. “Ko će staviti gas u gasovod?”, pita se.
Elnur Sultanov, stručnjak za energetiku iz Azerbajdžana, smatra da je projekat Jugoistočnog evropskog gasovoda (SEEP), za koji se zauzima britanski BP, “najbolje moguće rješenje”.
Kao i Nabucco, gasovod bi išao do Austrije, ali uz manje troškove, manjeg kapaciteta i koristeći postojeću infrastrukturu.
Što god bilo, stručnjaci napominju da čak i s projektom kakav je Nabucco Evropa neće moći bitno smanjiti ovisnost o Rusiji. Po procjenama BP-a, evropski uvoz gasa udvostručiće se 2030. Hina