ZAGREB, Uprkos visokoj nezaposlenosti u Hrvatskoj, turističkom sektoru nedostaje oko 20.000 kvalifikovanih radnika.
Sindikalci poručuju da je rješenje u povećaju plata i poboljšavanju radnih uslova u turizmu.
Hrvatska je suočena s još jednim paradoksom: uprkos jednoj od najviših stopa nezaposlenosti u EU, Hrvatsku ugrožava hronični nedostatak kvalifikovane radne snage, i to u skoro svim privrednim granama.
Nedostatak kvalitetne radne snage posebno pogađa turizam kao stratešku privrednu granu, a ovaj paradoks može se objasniti činjenicom da poslodavci u turizmu traže iskusne i stručne radnike, a oni su u velikom broju potražili bolju budućnost u zapadnim zemljama.
Kako se procjenjuje, prošle je godine u turizmu manjkalo 15.000 sezonskih radnika, a ove se godine taj broj povećao na 20.000.
Direktor specijalizovane riječke agencije za zapošljavanje „Posao i karijera“ Bojan Lukša potvrđuje da je broj raspoloživih radnika, takozvanih sezonaca, u unutrašnjosti Hrvatske, posebno u Slavoniji, posljednjih nekoliko godina u velikom padu. Manjak radnika, po njegovom mišljenju, direktna je posljedica ulaska Hrvatske u EU jer radnici u potrazi za boljim radnim mestima napuštaju Hrvatsku, ali i negativnih demografskih trendova.
Ulazak Hrvatske u EU onemogućio je i dolazak radnika iz susjednih zemalja, posebno iz BiH, naročito u turizam i brodogradnju, što je u ranijim razdobljima bilo uobičajeno. BiH, podvlači Lukša, nije dio evropskog tržišta, a Hrvatska svojim radnim uslovima i visinom plata nije atraktivna radnicima iz drugih evropskih zemalja. Rješenje vidi u aktivnijoj demografskoj politici i dodatnoj edukaciji radnika.
Da li je rješenje u povećanju kvota za strane radnike? Hrvatska vlada očito misli da nije, jer ni ove godine kvote za strane radnike nisu povećane, premda je već prošla sezona pokazala da Hrvatska nema dovoljno radnika u turizmu. Povećanju kvota za strane radnike protivi se i predsjednik Sindikata turizma i usluga Eduard Andrić, koji upozorava da je uvoz radne snage „najskuplje rješenje za poslodavca“.
„Rješenje ovog problema je u povećanju plata i radničkih prava. Turizam je posebna djelatnost u kojoj je dobar radnik nezamjenjiv. Mnogi poslodavci u tom sektoru u nemogućnosti smanjenja drugih troškova i dalje pokušavaju da štede na radnicima i zapošljavaju isključivo sezonce, umjesto da zaposle kvalitetne kadrove na neodređeno“, komentariše Andrić za DW.
Slično razmišlja i Lukša, koji upozorava da one firme koje su imale dobru kadrovsku strategiju i ulagale u svoje zaposlene danas nemaju problema s radnom snagom, za razliku od onih koje tim pitanjima nisu posvećivale pažnju. „Te firme danas se suočavaju s manjkom kvalitetne radne snage“, ocjenjuje Lukša i dodaje da je s višom platom danas lakše dobiti boljeg radnika, ali to više nije jedini uslov. Kuvar zaposlen preko njegove agencije, recimo, ima platu od oko hiljadu evra, što nije pretjerano visoka plata, ali dnevno radi osam sati i organizacija rada je takva da radnici nisu preopterećeni, a imaju i besplatan smještaj i hranu.
Sindikalac Andrić, međutim, stavlja naglasak upravo na povećanje plata, tvrdeći da konobari prosječno primaju od 540 do 670 evra neto, kuvari od 470 do 670, a sobarice od 400 do 540 evra.
„Premda plate u turističkom sektoru zaostaju za prosjekom plata u privredi za čak 17 odsto, poslodavci su nakon tri kruga mukotrpnih pregovora, na jedvite jade, pristali na povećanje od samo 1,7 odsto“, ističe Andrić, koji upravo u mizernim platama vidi glavni razlog što je sve manje mladih zainteresovano za ugostiteljske škole.
„O tome svjedoče poluprazni razredi u ugostiteljskim školama, jer mladi su svesni da u toj struci nemaju nikakvu perspektivu. Rad od nekoliko meseci ne obezbeđuje život od 12 meseci, a takvi radnici ne mogu da podižu kredite i razmišljaju o zasnivanju porodice. Zbog toga mladi u sve većem broju napuštaju Hrvatsku“, navodi Andrić. Ipak ističe i jedan pozitivan primjer. Riječ je o porečkom Valamaru, najvećoj turističkoj kompaniji u zemlji, za koju Andrić kaže da svoje radnike plaća daleko više od ostalih poslodavaca u turizmu.
Iz Valamara su precizirali da su njihove plate 29 posto više od prosjeka turističkog sektora i šest odsto više od hrvatskog prosjeka. Skoro 65 odsto sezonskih radnika svake godine se vraća u Valamar, a udio lokalnih radnika je čak 75 odsto.
Radnici u Valamaru su stalni sezonci, koji rade minimalno devet mjeseci u godini, a imaju cjelogodišnji staž i prihode, uz garanciju posla sljedeće tri godine. Poslodavac im pomaže u rješavanju kreditnih i drugih finansijskih potreba, a brine i o kvalitetnom smeštaju.
„Valamar je zato danas vjerovatno jedina firma u ovom sektoru koja nema problema s radnom snagom, dok će nekim drugim kompanijama proći sezona, a da neće uspjeti da nađu potrebne radnike“, zaključuje Andrić. DW