BANJALUKA – Proizvodnja duvana u Srpskoj iz godine u godinu stagnira pa ni ove sezone tu granu nisu zaobišle nedaće jer je u startu kasnila sadnja što je uticalo na prinose i kvalitet, a jedinu nadu duvanjarima, da koliko-toliko stanu na noge, ulijeva veća otkupna cijena nego lani.
Pojedine parcele, koje su ove sezone trebalo da budu pod “žutim” zlatom, ostale su prazne, jer su prema riječima proizvođača u Semberiji majske kiše prolongirale sadnju, a kada se vrijeme konačno ukazalo, dobar dio rasada je propao u plastenicima.
Zlatinko Stevanović iz bijeljinskog sela Donji Zagoni kaže za “Glas” da u posljednjih 15 godina koliko se bavi ovom proizvodnjom nije bilo teže.
“Rasada je počela da cvjeta još u plastenicima u kojima je bila dugo zbog kiše. Kada smo je iznijeli na njivu, udarila je suša i biljka je zabetonirana“, kaže Stevanović koji duvan uzgaja na sedam hektara.
U najboljem slučaju prinosi će biti prepolovljeni, kaže Stevanović i dodaje da na 20 dunuma nije ni iznio rasadu na njivu.
“Odustaju ljudi od ove proizvodnje, ali mi koji smo uzeli zemlju u zakup i uložili u mehanizaciju ne možemo izaći, nemamo gdje. Puno je posla do berbe, a svi jedva čekamo da se osuši list i da podvučemo crtu“, rekao je Stevanović.
I tehnolog u bijeljinskom “Duvanu” Milenko Todorović rekao je da je ovo teška godina jer su njihovi kooperanti kasnili u samom početku s obzirom da je zemlja bila puna vode.
“Imamo ugovor sa kooperantima koji sade duvan na 200 hektara. Plašimo se i kakvo će tržište biti ove godine, jer će kvalitet biti znatno slabiji, a prinos i do 40 odsto manji od očekivanog“, kazao je Todorović.
Prema njegovim riječima, stagnacija u ovoj proizvodnji je, zbog mnoštva problema, evidentna, a nadu ulijeva bolja otkupna cijena.
“Lani je bila otkupna cijena 3,6 KM, a ove godine je 4,7 maraka po kilogramu. Osim toga, one koji imaju više od 150 kilograma nagrađujemo sa 30 feninga podsticaja“, rekao je Todorović.
Situacija nije bolja ni u Ljubinju koje je oduvijek bilo poznato kao poljoprivredni kraj. Vrijedni Hercegovci obrađuju gotovo svaki pedalj zemlje, ali u posljednje vrijeme sve je manje zasada pod duvanom.
Za Mirjanu Pecelj, koja sa suprugom nakon što su ostali bez posla proizvodi duvan, najveći problem je to što nemaju siguran otkup.
“Poljoprivreda je rizična grana, moramo da sačekamo da nam dođe nakupac, cijenu ne diktiramo, a prinosi variraju od godine do godine. Nemamo siguran plasman, ali borimo se“, rekla je Peceljeva.
Podsjeća da se duvan u Ljubinju zbog povoljne klime uzgajao vijekovima i bio je glavni izvor prihoda za tamošnje stanovništvo, dok je danas sve manje onih koji “žive” od duvana.
Sunčana biljka
Mirjana Pecelj ističe da je duvan sunčana biljka kojoj kišni maj i jun nisu išli naruku.
“Ovo što je ostalo solidnog je kvaliteta, a ono što je bilo bolesno, već smo počupali“, kazala je Peceljeva.