NJUJORK, Tri najveće rejting agencije /od kojih su dvije američke/ imaju potpuni monopol u bankarskom svijetu i ponekad čine ono što je u njihovom ili u interesu klijenata i određene politike, spuštajući i dižući platne rejtinge.
Novac se uvijek posuđuje uz kamatu, a kamata je cijena novca. Dobiti visoku kreditnu ocjenu, na primjer “AAA” znači jeftino se zaduživati, a postoji i niska ocjena, takozvano “smeće”.
Tri najpoznatije rejting agencije poznate kao “Velika trojka” jesu: Standard – Pur”, “Mudis korporejšn” i “Fič rejtings”.
Prve dvije su američke i one dominiraju, dok treća ima svoje sjedište u Njujorku i Londonu i njenoj ocjeni se pribjegava tek kad prve dvije daju različite ocjene.
Ove tri agencije drže više od 95 odsto tržišta i čine takozvani “oligopul”, napominju ekonomski portali
Postoji još desetak drugih rejting agencija, ali one nemaju praktično nikakav uticaj na tržištu.
Finansijska kriza 2007. godine počela je u SAD na tržištu nekretnina. Rejting agencije dale su najvišu ocjenu “AAA” finansijskom mehanizmu koji je i doveo do krize.
One su sporne obveznice, koje su isprva imale niske ocjene, ocijenile sa “AA” ili čak “AAA” i nakon toga su banke, penzijski fondovi i države poput Islanda pokupovali te obveznice.
I upravo su na ocjenjivanju takvih obveznica, takozvanih “CDO obveznica”, rejting agencije najviše i zaradile.
Danas se zna da je postojao dvostruki pritisak da ocjene budu što bolje: s jedne strane unutar samih rejting agencija, te pritisak investicionih banaka, jer su one uvijek mogle da zaprijete da će otići kod druge rejting agencije.
Nakon krize mnogi su tvrdili da upravo najveće rejting agencije treba da preuzmu odgovornost za pogrešne ocjene, međutim, stigao je odgovor agencija da “njihove ocjene ni za koga nisu obavezujuće, već da one samo iskazuju mišljenje”.
Rejting agencije ocjenjuju vrijednost države ili kompanije koje izdaju vlastite obveznice. Ocjena određuje visinu kamate prema kojoj će se neko moći zadužiti, a promjene kreditnog rejtinga utiču na kretanja prinosa obveznica na tržištu kapitala.
Na taj način direktno se utiče na politiku neke zemlje i njenu ekonomsku rentabilnost.
Često se u odnosu banaka i rejting agencija pominje sukob interesa jer banke plaćaju rejting agencije da im one ocijene bonitet.
Sukob interesa pominje se i u kontekstu vlasničke strukture samih agencija. U upravi rejting agencija sjede čelni ljudi nekih od najvećih američkih korporacija, koji dolaze iz naftnog, farmaceutskog i bankarskog sektora.
Zato se postavlja pitanje koliko je zaista neutralan kreditni rejting koji te agencije daju, navode ekonomski portali.
Kina i Rusija, ali i zemlje BRIKS-a, osnivaju ili najavljuju osnivanje svojih kreditnih agencija u nastojanju da zaustave ovaj monopol “Velike trojke”. Ali, to će biti veoma dugotrajan proces.
Ostaje činjenica da neki /neizabrani/ ekonomski stručnjaci kreiraju sudbinu cijelih država i njihovih naroda, spuštajući rejting njihovih obveznica u status “smeća”.
Posljedica toga je bijeg kapitala iz tih država, jer je tamo, navodno ili stvarno, nesigurno, pa ljudi gube posao i pada standard.
Nakon toga dolazi do istog scenarija: demonstracije, barikade, štrajk, vlade padaju, uvode se tehničke vlade sastavljene od bivših i budućih birokrata iz tih ili njima sličnih finansijskih institucija.