TREBINJE, Kada je, prije dvije godine, trebinjska Tehnička škola odlučila da svoj tehnički pregled, zbog nerentabilnosti, ustupi privatnoj firmi na korištenje, posao je dala lokalnoj firmi „Trial“, ali protivzakonito – jer tada nije bila registrovana za ovu djelatnost.
Osim tehničkog pregleda, „Trial“ je od škole dobio pravo da na njenom zemljištu izgradi balon-salu uz koju je kasnije „prislonio“ i ugostiteljski objekat. Do danas, ova firma bila je dužna da plati školi najmanje 23.000 maraka na ime zakupnina, ali to nije uradila. Ugovor sa školom tada je, kao direktor „Triala“, potpisao Nenad Milićević, inače aktuelni načelnik Odjeljenja za opštu upravu Grada Trebinja. Njegova majka Desanka suvlasnica je ove firme, a supruga Maja njena je direktorica.
Saglasnost da tehnički pregled ustupi na korištenje privatniku Ministarstvo prosvjete i kulture RS trebinjskoj Tehničkoj školi dalo je u aprilu 2016. godine. Dva mjeseca kasnije, škola, koju je tada zastupao direktor Nebojša Rudakijević, pokrenula je ovaj postupak, ali umjesto da objavi javni poziv zainteresovanim licima, ona je poslala ponude na adrese osiguranja koja je sama odabrala.
Među njima bila je i firma „Trial“. Kada smo Nenada Milićevića pitali zašto je baš njegova firma dobila ovaj posao, rekao nam je da je on „bio deveti u redu sa kojim su vršili razgovor“, te da su „svi drugi odbili ponudu, jer im se nije isplatilo“.
Međutim, dokumenta u koja je naš portal imao uvid kažu drugačije. Rudakijević je poziv na razgovor u vezi sa korištenjem tehničkog pregleda poslao na adrese svega četiri firme – Dunav, Unika i Viener osiguranja, te na „Trialovu“. Posao je dobio „Trial“, a ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji potpisan je 18. jula 2016. godine. Ispostavilo se da je ugovor potpisan protivzakonito, jer se „Trial“ za djelatnost održavanja i popravke motornih vozila registrovao naknadno – 16. avgusta 2016. godine.
Nebojša Rudakijević kaže da u ovome ne vidi ništa sporno. Na naše pitanje kako je potpisao ugovor sa „Trialom“ i zašto im je uopšte poslao ponudu kad nisu bili registrovani, odgovara pitanjem:
„Što moraju biti registrovani? Oni su u hodu rješavali svoj postupak.“
Upitan zbog čega je na razgovor pozvao samo četiri firme i na osnovu čega je izabran baš „Trial“ koji, pritom, nije bio registrovan, Rudakijević kaže da se ne sjeća.
„E, sad, ne bih to mogao napamet da znam, da li je bila komisija, morao bih pogledati papire. Ne mogu se sjetiti zašto nisam raspisao javni poziv, zašto sam poslao ponudu na adresu samo četiri osiguranja, ni kako je to išlo, ne mogu se sjetiti detalja što ne bih pogledao zapisnike“, tvrdi Rudakijević za „Direkt“.
Od tehničkog pregleda do balon-sale i kafića
Osim prava na upotrebu objekta za tehnički pregled, škola je „Trialu“ istim ugovorom omogućila da na gradskom zemljištu, koje je njoj dato na korištenje, postavi balon-salu. „Trial“ se ugovorom obavezao da će balon-salu napraviti o svom trošku, te platiti dozvole za njeno postavljanje. Zauzvrat, učenicima Tehničke škole, bez nadoknade, biće omogućeno izvođenje nastave fizičkog vaspitanja u balon-sali radnim danima od 7 do 18 časova i 30 minuta, a profesori će dobiti dva besplatna termina sedmično za rekreaciju.
Rok za postavljanje balon-sale bio je tri mjeseca nakon dobijanja dozvole za gradnju. U slučaju da, u roku od godinu dana, ne obezbijedi potrebna dokumenta, „Trial“ je, prema ugovoru, bio dužan da Tehničkoj školi izmiri zakupninu na račun tehničkog pregleda u iznosu od 1.000 maraka mjesečno i to od dana zaključivanja ugovora. No, Rudakijević za „Direkt“ kaže da ovu naknadu „Trial“ nikada nije platio.
„Nije plaćao 1.000 maraka na ime zakupnine, niko na tome nije insistirao“, tvrdi Rudakijević koji je na mjestu direktora Tehničke škole bio do januara 2018. godine.
Prema Rudakijevićevim riječima, baš u januaru 2018. „Trial“ je, konačno, dobio dozvolu za postavljanje balon-sale. Proces se, tvrdi, odužio zbog toga što je postojao spor oko zemljišta na kojem je balon-sala trebala da bude postavljena.
Dužnost direktora Tehničke škole od Rudakijevića je preuzeo Darko Rakić. Balon-sala postavljena je i svečano otvorena u njegovom mandatu. Međutim, umjesto tri mjeseca, koliko je ugovorom bilo predviđeno da postavljanje traje, balon-sala je završena tek polovinom novembra 2018. godine. Prema navedenom, „Trial“ je bio dužan da školi, na ime naknada, do novembra uplati ukupno 28.000 maraka.
Međutim, Rakić za „Direkt“ tvrdi da je „Trial“ platio naknadu za 2016. godinu, ali da kasnije nije plaćao. Prema tome, “Trial” školi nije isplatio 23.000 maraka, a razlog je, kaže Rakić, to što su se „stvari iskomplikovale“.
„On je trebao da balon-salu napravi na mjestu gdje je naše školsko igralište, međutim, ispali su neki problemi oko toga, šta tačno, ne znam, bio je neki spor. Onda smo morali tražiti novu lokaciju, to je ovo gdje je sada postavljena balon-sala, pa mu zbog toga nismo tražili da plati naknadu na ime zakupnine. Nije da je njemu oprošteno, nego, eto, bilo je važno da završi salu, da djeca mogu održavati fizičko. Postojala je bojazan i ranije da će odustati od gradnje. Bilo je problema i kad bi mu se i plaćanje zakupnine nametnulo, ko zna da li bi se sala i napravila“, kaže Rakić.
Iako to u prvobitnom ugovoru nije bilo predviđeno, „Trialu“ je omogućeno da balon-salu, van termina predviđenih za časove fizičkog, koristi u komercijalne svrhe. Cijena jednog „termina“ iznosi 40 maraka. Balon-sala je izgrađena na 800 kvadratnih metara, sa terenom od 18×36 metara, na kome je moguće igrati mali fudbal, košarku, odbojku, rukomet i tenis.
Takođe, „Trialu“ je dodatno omogućeno da u sklopu balon-sale napravi i kafić. Inače, ovaj objekat nalazi se u dvorištu tri srednje škole, a u ponudi ima čak 26 vrsta alhokolnih pića. U kafiću je, iznad šanka, istaknuto obavještenje da je zabranjeno točenje alkohola licima mlađim od 18 godina. No, naše istraživanje pokazalo je da u ovom kafiću prije služenja alkohola ne provjeravaju koliko imate godina, što su po Zakonu o ugostiteljstvu RS dužni da učine. Za ovakvo kršenje zakona predviđene su novčane kazne u iznosu od 1.500 KM do 6.000 KM za ugostitelje.
Grad ne otkriva kolika je vrijednost zemljišta
Koja je cijena zemljišta na kome je „Trial“ postavio balon-salu nismo uspjeli da saznamo u Odjeljenju za urbanizam Grada Trebinja.
Načelnik ovog Odjeljenja Marko Rikalo za „Direkt“ je rekao da „ne može dati konkretnu informaciju koliko košta ta parcela, jer ona može da služi samo namjeni srednjoškolskog centra“.
„Ona je dio parcele koji služi namjeni srednje škole i mi je ne možemo prodati nikome drugom osim da je damo srednjoškolskom centru na raspolaganje. Poređenja radi, u Zasad polju imamo formiranu građevinsku parcelu na kojoj je predviđeno da stoji balon-sala, a njena cijena je 70 maraka po kvadratu“, tvrdi Rikalo.
Prema ovoj računici, zemljište na kojem je „Trial“ postavio balon-salu vrijedi najmanje 56.000 maraka.
Upitan zbog čega je „Trialu“, van prvobitnog ugovora, omogućeno da u sklopu balon-sale napravi i kafić, Rikalo odgovara da je „logično da neko neće ući u javno-privatno partnerstvo ako nema interes“.
Inače, ugovor je potpisan na 20 godina, a predviđeno je da nakon njegovog isteka balon-sala pređe u vlasništvo Tehničke škole.
Napredak porodične firme
Prema podacima sa portala Akta.ba, „Trial“ je nastao 2014. godine, kao porodična firma koja se bavi knjigovodstvenim uslugama. Njeni osnivači su Desanka Milićević i Stanko Sorajić. Kao njen direktor, u aprilu 2015. godine, upisan je Nenad Milićević. Od početnog knjigovostva, firma je do danas registrovana za ukupno 285 različitih djelatnosti .
Krajem decembra 2016. godine, nakon što je na mjesto gradonačelnika Trebinja sjeo SNSD-ov Luka Petrović, Milićević je imenovan za vršioca dužnosti načelnika Odjeljenja za opštu upravu Grada Trebinja. Polovinom januara sljedeće godine, Milićevića je na mjestu direktora „Triala“ zamijenila izvjesna Sanja Janković. Nju je krajem decembra iste godine na direktorskoj funkciji zamijenila Maja Milićević, Nenadova supruga.
Sudeći prema podacima sa Portala javnih nabavki, „Trial“ je do marta 2017. godine tendere isključivo dobijao od „Hidroelektrana na Trebišnjici“ (HET) i Elektroprenosa BiH. Od HET-a je za nešto više od dvije i po godine dobio ukupno 208.743 marke sa PDV-om. „Trial“ je ovaj novac dobio putem 22 tendera od čega je čak 20 njih bilo direktnim sporazumom i to, u nekoliko slučajeva, dva u istom danu za iste poslove.
Prema riječima Ivane Korajlić iz „Transparensi internešnala BiH“, veoma je čest slučaj u BiH da se cijepanjem nabavki na manje vrijednosti i količine ide na direktne sporazume, čime se izbjegava primjena odredbi Zakona o javnim nabavkama.
„Čak se, prema izvještajima Agencija za javne nabavke, konstantno bilježi rast ukupne vrijednosti ugovora sklopljenih direktnim sporazumom. Nažalost, nemamo podatke o bilo kakvim sankcijama u ovim slučajevima, posebno imajući u vidu da se ugovorni organi često, barem formalno, pokriju procedurama“, kaže Korajlić za „Direkt“.
Sa njom je saglasan i Igor Vukajlović, iz banjalučkog Udruženja građana „Tender“. On za „Direkt“ zaključuje da je u pitanju dijeljenje javne nabavke sa ciljem izbjegavanja transparentnog postupka.
„Navedeno je kažnjivo po članu 116. stav (2) tačka c), za šta je propisana kazna od 1.500 do 15.000 maraka za ugovorni organ i od 300 do 3.000 maraka za odgovorno lice“, kazao je Vukajlović za naš portal.
Od aprila 2017. godine, „Trial“ počinje da dobija tendere i od Grada Trebinja, trebinjskog „Vodovoda“, „Elektroprivrede RS“ (ERS), „Hidroelektrane Dabar“ i Regulatorne komisije za energetiku“ (RERS).
Tako je Grad Trebinje, kršeći Zakon o javnim nabavkama RS, „Trialu“ dao dva tendera direktnim sporazumom u istom danu. Njihova ukupna vrijednost bila je 13.987 maraka sa PDV-om, a odnosili su se na nabavku i isporuku memorijskih stikova i promotivnih kataloga.
Dva direktna sporazuma ova firma imala je i sa trebinjskim „Vodovodom“. Jedan tender iznosio je 5.570, a drugi 304 marke, sa PDV-om.
Od „Elektroprivrede RS“ je „Trial“ dobio tri tendera ukupne vrijednosti 10.483 marke sa PDV-om. Direktnim sporazumom uzeo je i jedan tender od „Hidroelektrane Dabar“, za koji je dobio 6.427 maraka sa PDV-om. I tender od RERS-a, vrijedan 6.931 marku sa PDV-om, „Trial“ je dobio direktnim sporazumom, za pranje i čišćenje brisoleja i fasade na poslovnoj zgradi ovog preduzeća.
U telefonskom razgovoru za „Direkt“, Nenad Milićević rekao je da ne vidi ništa sporno u tome što je firma čije je vlasnica njegova majka, a direktorica njegova supruga, na ovaj način dobijala tendere od Grada Trebinja u čijoj je upravi on zaposlen. Milićević je insistirao da sva pitanja koja imamo u vezi sa „Trialovim“ poslovima uputimo posebno na njegovu mejl adresu, a posebno na adresu njegove supruge, što smo i uradili. Obećao je da ćemo dobiti odgovore i od njega i od nje, ali to se do danas nije dogodilo.
Direkt
*Tekst je proizveden u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)*