BEOGRAD, Da Josip Broz Tito nije baš široke ruke kada je svojim gostima namenjivao poklone, od kojih je često dobijao i najskupocjenije stvari, svjedoči Momo Cvijović, arheolog i dugogodišnji kustos Muzeja istorije Jugoslavije.
On ističe da ga je oduvijek zanimalo šta je Tito poklanjao svojim gostima, visokim državnicima i njihovim porodicama, jer se uvijek više govorilo o tome šta je on dobijao. Ljudi iz Titove pratnje i njegovi fotografi pričali su, kaže Cvijović, da se podjela poklona odvijala u intimnoj atmosferi, pa je sve ostajalo među malim brojem svedoka.
“Sasvim slučajno sam, prilikom popisivanja nekih predmeta, ugledao četiri velike crvene kutije koje su radnici htjeli da bace. U njima su se nalazilo 4.397 kartica uredno složenih po zemljama, s pedantnim popisom šta je Tito poklonio svojim gostima od 1953. do 1980. godine. Prilikom jednog obilaska Italije čuo je da se mašinovođa voza kojim je putovao zove Tito i odmah mu je nešto dao za uspomenu. One najvrednije poklone dobijali su, svakako, njegovi prijatelji Naser, Nehru, Hruščov i Brežnjev”, govori Cvijović.
Kaže da je Tito američkoj glumici Elizabet Tejlor poklonio veliku lutku od pola metra u narodnoj šumadijskoj nošnji, da su Širli Templ i Kirk Daglas dobili njegovu fotografiju u srebrnom ramu, a Daglasova supruga ispraćena je sa uramljenom fotografijom Jovanke Broz.
Sofija Loren dobila je staklene čaše u obliku čizama, američki predsjednik Džon Kenedi skulpturu vajara Frana Kršinića, dok je Titov veliki prijatelj, rumunski predsjednik Nikolae Čaušesku, na poklon dobio kino-projektor za 16-milimetarski film i više sanduka alkoholnog pića.
“Sjetio sam se da je egipatski predsjednik Anvar el Sadat svojevremeno Titu poklonio bronzanu skulpturu egipatskog boga Ozirisa s tragovima pozlate, visoku gotovo pola metra, koja datira iz četvrtog vijeka prije nove ere. Jedva sam čekao da vidim čime mu se Tito revanširao.”
“Bio sam nemalo iznenađen kada sam na jednoj od kartica pročitao da je Tito u februaru 1971. El Sadatu poslao 150 kilograma jabuka, 50 kilograma suvih šljiva, 48 litara soka od borovnice i isto toliko soka od ribizle. Nakon dvije godine poslao mu je još 130 kilograma jabuka! Međutim, jedan moj prijatelj, koji je bio počasni konzul Namibije, otvorio mi je oči – jabuke i suve šljive su u Africi na visokoj cijeni, jer su afrodizijak. Kilogram košta više od 50 dolara. A onda sam u kartoteci video da je on često prilikom svojih posjeta Africi nosio upravo suve šljive”, navodi Cvijović.
Tako je i svom velikom prijatelju, egipatskom predsjedniku Naseru, poklonio pušku sa dvije cijevi i radio-aparat, a uz to mu spakovao i 50 kilograma jabuka, 34 kilograma krušaka, 15 kilograma oraha, devet kilograma suvih šljiva i 16 kilograma lješnika.
Naserovim sinovima poslao je dječje bicikle sarajevske fabrike “Pretis”, gumenu žabu za kupanje, mali čamac od polivinila, gumenu loptu, zlatni sat, portabl televizor i dvije „Krašove” bombonjere. Vođa palestinskog oslobodilačkog pokreta Jaser Arafat na poklon je dobio zlatni sat, prva dama Amerike Patricija Nikson pašku čipku, marokanski kralj Hasan II deset litara kolonjske vode, libijski predsjednik Moamer el Gadafi set lovačkog oružja, a Vinston Čerčil deset litara najbolje šljivovice. Tuniski predsjednik Habib Burgiba dobio je “fijat 1100”!
“Tito je poklonio 161 sliku i 258 skulptura. Uglavnom je kupovao slike savremenih autora, mahom srpskih slikara Nikole Graovca i Peđe Milosavljevića, a skulpture hrvatskih kipara Frana Kršinića i Antuna Augustinčića.
“Samo tri slike Tito je kupio od tada etabliranih, poznatih umjetnika, kao što je bio slikar Paja Jovanović, i samo jednu skulpturu Ivana Meštrovića. Njegov reljef “Isus i Samarićanka” Tito je poklonio papi Pavlu VI.
To govori o tome da Tito nije rado poklanjao skupe stvari. Kršinić je za bronzanu bistu Ribara dobio 25.000 ondašnjih dinara, Vojin Bakić za ženski akt od bronze 18.000, Vanja Radauš za skulpturu od bronze 40.000, a Edo Murtić za ulje na platnu 20.000 dinara. Listajući novine iz te godine, video sam da je trosoban stan u samom centru Beograda koštao 120.000 dinara. Većina današnjih umjetnika može samo da sanja o takvim cijenama – zaključuje Cvijović.
