Telerad protiv Telekoma Srpske, ima li korupcije?

BANJALUKA, Nedavnom presudom Okružnog suda u Bijeljini “Telekom Srpske” preduzeću “Telerad” iz Bijeljine treba da isplati oko 3,7 miliona KM zbog nezakonitih ugovora koji su potpisivani u periodu od 1993. do 1998. godine.
Kako navodi izvor “Nezavisnih”, Okružni sud u Bijeljini svoju presudu da “Telekom” treba da isplati “Teleradu” 1,83 miliona KM s pripadajućim kamatama zasniva se na tome što smatra da su ugovori iz tog perioda zaključeni između mjesnih zajednica, “Telerada” i PTT Bijeljine ništavni nemoralni i nezakoniti.
Ovo je drugi put da Okružni sud Bijeljina poništava presude Osnovnog suda, a koje su bile u korist “Telekoma Srpske”. Tačnije, prvu presudu Osnovnog suda Okružni sud je vratio na ponovni postupak, a drugu presudu je preinačio, što otvara sumnju u korupciju jer se radi o velikom iznosu novca.
Naš izvor podsjeća da je spor između navedenih preduzeća nastao povodom izgradnje telekomunikacionih mreža na području 17 mjesnih zajednica Bijeljine i Semberije, tokom ratnih i poratnih godina.
Takođe, objašnjava da su “Telerad”, mjesne zajednice i preduzeće PTT saobraćaja iz Bijeljine (pravni prethodnik preduzeća “Telekoma Srpske”) tokom tog perioda zaključili 14 ugovora kojima je regulisana izgradnja telekomunikacionih kapaciteta, kako bi na područijima za koje “Telekom Srpske” nije imao sredstva da investira bili izgrađeni i omogućeni telefonski priključci za građane.
Dalje navodi da su shodno navedenim ugovorima mjesne zajednice prikupljale novac od građana, angažovale “Telerad” kao izvođača radova i prikupljenim novcem plaćali izvođaču izgradnju telekomunikacionih kapaciteta.
Prema njegovim riječima, obaveza tadašnjeg preduzeća PTT Bijeljina bila je da tako izgrađene kapacitete priključi na javnu telefonsku mrežu i nastavi da ih održava.
Inače, ovakav model izgradnje je poznat i primjenjivan prethodnih decenija na područiju svih bivših republika SFRJ, što je i bio model kojim se razvijala telekom infrastruktura u manjim ruralnim područijima. To je bilo potrebno jer telekom operateri nisu mogli svojim (državnim) sredstvima investirati izgradnju telefonskih priključaka na cijeloj teritoriji istovremeno, pa su se građani udruživali kako bi priključke obezbijedili prije redovnih planova razvoja u tom dijelu.
Naš izvor napominje da je opisana saradnja “Telekoma” i “Telerada” funkcionisala dok je direktor preduzeća PTT Bijeljina bio Đuro Stanojević, koji je danas poslanik PDP-a u Narodnoj skupštini RS
Takođe, naš izvor kao interesantan podatak navodi i činjenicu da je Stanojević bio poslovni partner Radovana Radovanovića, vlasnika firme “Telerad”.
“Njihovo partnerstvo se ogledalo u tome što su bili suvlasnici preduzeća ‘Teling’ do juna 1995. godine, kada Stanojević istupa iz preduzeća i svoj osnivački ulog prenosi na Radovanovića”, navodi naš izvor.
Opisujući cijelu situaciju, on kaže da u prevodu ovo sve znači da je pravni prethodnik “Telekoma Srpske”, odnosno tad odgovorna lica, zaključio nezakonite ugovore, a danas štetne posljedice takvog načina treba da snosi “Telekom Srpske”, razmišljajući da li će biti postavljeno pitanje šta je odgovornost osoba koje su te ugovore potpisali.
Đuro Stanojević, koji je u tom periodu bio direktor PTT Bijeljine i potpisivao štetne ugovore, kaže da zna da se vodi dugogodišnji spor o ovom slučaju, ali da nije upoznat s presudom.
On i dalje tvrdi da to ne mogu biti štetni ugovori jer je takav vid razvoja infrastrukture bio praksa u prošlom sistemu i na taj način nije rađeno samo u Bijeljini, te da treba vidjeti šta će o ovom slučaju reći viša sudska instanca.
Stanojević kaže da u periodu kada su potpisivani ugovori sa “Teleradom” nije imao poslovne odnose s Radovanovićem, ne negirajući pri tome da je početkom devedesetih s njim imao zajedničku firmu. Nezavisne novine