BEOGRAD, Za mjere aktivne politike zapošljavanja ove godine je iz budžeta izdvojeno 3,7 milijardi dinara, od čega 1,8 milijardi dinara za program Prva šansa.
Dejan Jovanović, direktor Nacionalne službe za zapošljavanje kaže da ovaj program sem zapošljavanja pripravnika osposobljava mlade ljude svih obrazovnih profila, bez iskustva, za određene poslove.
Prema njegovim riječima, u okviru aktivnih mjera za zapošljavanje, 295 miliona dinara opredjeljeno je za programe obuke za rad na novim poslovima.
“To su programi kojima se pruža podrška licima na evidenciji koja nemaju dovoljna ili adekvatna znanja koja zahtevaju poslodavci u savremenom poslovanju”, kaže Jovanović i dodaje da od oktobra 2009. NSZ organizuje više od 100 vrsta obuka za određena, kao i obuke za razvoj preduzetništva i sticanje znanja za otpočinjanje sopstvenog posla.
Prema podacima NSZ, u toku 2009. u programima obuka obuhvaćeno je 3.365 osoba. Program prekvalifikacije i dokvalifikacije za potrebe tržišta rada obuhvatio je obuke iz 16 područja rada – ekonomije, prava i administracije, geodezije i građevinarstva, trgovine, ugostiteljstva i turizma, mašinstva i obrade metala, socijalne zaštite i drugih.
Svaki treći nezaposleni nema srednju školu
“Neusklađenost obrazovne politike sa potrebama tržišta rada u ovom trenutku je veliki problem u Srbiji i nije retkost da se škole u pojedinim regionima javljaju kao generatori nezaposlenosti”, rekao je Dragan Đukić, direktor sektora za posredovanje u zapošljavanju u Nacionalnoj službi za zapošljavanje.
Đukić kaže da više od dvije trećine radne snage ima minimum srednje obrazovanje, a oko 20 odsto više i visoko obrazovanje.
Ipak, kada su u pitanju nezaposleni situacija je drugačija. Đukić kaže da svaki treći nezaposleni registrovan u NSZ nema srednju školu, a sa višim i visokim obrazovanjem je oko šest odsto nezaposlenih.
“Nekvalifikovani i polukvalifikovani radnici već sada imaju daleko manje šanse da nađu posao, a sa daljim razvojem postaće potpuno neuposlivi. Kapaciteti za otvaranje novih i boljih radnih mesta u budućnosti će biti ograničeni, ukoliko Srbija ne bude sposobna da stvori veće i efikasnije investicije u ljudski kapital”, objašnjava Đukić i dodaje da je potrebno unapređenje sistema obrazovanja i obuke, kako bi Srbija u budućnosti mogla da bude konkurentna na osnovu radne snage.
Prema njegovim riječima, cilj Srbije je da postane dio evropskog obrazovnog prostora, ali je pitanje „u kojoj mjeri su dosadašnje reforme dale rezultat povodom usklađenosti obrazovanja sa potrebama tržišta rada“.
Đukić navodi da je o rezultatima reforme visokog obrazovanja još rano govoriti, jer na tržište rada tek pristižu generacije koje su se školovale po „Bolonji“.
UPS: U Srbiji nema dovoljno kvalitetnih kadrova
Dragoljub Rajić, portparol Unije poslodavaca Srbije, ističe za Danas da je najveći problem što na tržištu rada u Srbiji nema dovoljno kvalitetnih kadrova.
“Takva je situacija, na primer, u turizmu, pa bismo morali da uvozimo kadrove iz susednih zemalja, što je besmisleno. Slično je i u građevinarstvu, jer u Srbiju dolaze da rade ljudi iz Bugarske, koji imaju veće radno iskustvo”, objašnjava Rajić.
On napominje da poslodavac u Srbiji svršenog srednjoškolca, zbog lošeg obrazovnog sistema, u prosjeku mora da obučava još 18 mjeseci po prijemu na radno mjesto, kao i da za neproduktivnog radnika snosi troškove zarade, poreza i doprinosa. Prema njegovim riječima, poslodavac za taj period u prosjeku potroši oko 7.000 evra za zaposlenog sa srednjim obrazovanjem i više od 9.000 evra za fakultetski obrazovanog, kako bi ga obučio da bude produktivan.
“Za razliku od Srbije, u Nemačkoj učenici u drugom, trećem i četvrtom razredu srednje škole imaju po tri časa prakse dnevno, kao i stalni predmet preduzetništvo. Zbog takvog sistema, 55 odsto kadrova nikada ne ode na tržište rada, već se direktno zaposli nakon završene škole”, kaže Rajić. Danas