Suve šljive iz Srbije dostigle rekordnu cijenu

BEOGRAD – Poslije boravka kineskog predsjednika Si Đinpinga i više od 400 njegovih saradnika u Srbiji potpisano je 28 sporazuma. Najznačajniji se, između ostalih, odnose na poljoprivredne i prehrambene proizvode, od kojih suve šljive, borovnica i juneće meso imaju najzapaženije mjesto.

Treba istaći da je Srbija danas treća zemlja na svijetu po proizvodnji šljive, odmah iza Kine i Rumunije. Slabiji rod u Čileu i SAD proteklih godina doveo je do velike potražnje za suvim šljivama iz Srbije.

Agroekonomista Branislav Gulan kaže da zbog deficita na svetskom tržištu suva šljiva iz Srbije sada ima rekordnu cenu od oko tri evra po kilogramu, pa je moguće obaranje izvoznog rekorda od dva miliona evra ostvarenog prije desetak godina.

“Prethodnih godina, recimo 2015. godine, u Rusiju je iz Srbije izvezeno 11.584 tona sveže šljive, što je donelo oko devet miliona evra. Sad kada nam se ponovo ukazuje šansa za veći izvoz suvih šljiva bitno je da bude dobro i kvalitetno uskladištena nakon procesa sušenja, a proizvođači najviše treba da obrate pažnju na vlažnost i temperaturu u prostoriji za odlaganje i čuvanje”, smatra Gulan.

U Srbiji se šljiva gaji na oko 72.316 hektara, dok je prosječna godišnja proizvodnja oko 450.000 do 500.000 tona. Najviše se proizvodi u Mačvanskom, Kolubarskom i Šumadijskom okrugu.

“Proteklih godina u proseku se godišnje izvozilo oko 24.000 tona u vrednosti od oko 13 miliona evra, i to na rusko, austrijsko, nemačko i hrvatsko tržište. U istom periodu oko 5.500 tona suvih šljiva izvoženo je u Holandiju, Francusku, Hrvatsku, Tursku i Rusiju, u vrednosti od oko 20 miliona evra. Pored izvoza Srbija ovo voće i uvozi, najviše iz Severne Makedonije, ali je količina zanemarljiva”, navodi naš sagovornik.

Podaci iz prošle godine pokazuju da je zbog vremenskih prilika rod u 2023. podbacio, ali je proizvođačima glavobolju zadala i visoka cijena energenata, nedostatak radne snage i slaba otkupna cijena.

Podizanje prinosa i kvaliteta na viši nivo postiže se primjenom pune agrotehnike zasnovane na lokalitetu, sorti i namjeni plodova u već postojećim zasadima.

“Šljivarstvo u Srbiji ima dobru osnovu koja se ogleda ne samo u zasadima pod šljivom, već i tradiciji gajenja, potpomognutoj strukom i naukom, kvalitetnim domaćim sortama, koje su našle svoje mesto i u proizvodnjama drugih država. Da bi se šljivarstvo podiglo na viši nivo i postalo još konkurentnije na svetskom tržištu, potrebno je postaviti jasne ciljeve i zaokružiti i udružiti sve njegove aspekte”, savjetuje Branislav Gulan.

Agroanalitičari se slažu da je potrebno stvoriti uslove sigurnog plasmana i cijene za kvalitetan proizvod. Da bi proizvodnja bila zadovoljavajuća i proizvođač mora biti zadovoljan. Zato je bitno dovođenje domaćeg tržišta u red i prodor na strana tržišta stone, sušene i zamrznute šljive, kao i raznih prerađevina. Treba specijalizovati proizvodnju prema nameni, koja može biti održiva samo u slučaju dugoročne strategije.

“Od značaja bi bilo brendiranje proizvoda prepoznatljivih kako na domaćem, tako i na ino tržištima. Poslednjih dvadesetak godina ova tendencija je izražena. U Srbiji već postoji veliki broj prerađivača čiji su proizvodi prepoznati na svetskom tržištu kao visokokvalitetni, a u proizvodnji koriste najnovija tehnološka dostignuća i angažuju vrsne tehnologe prerade. Takve firme su pokretačka snaga, a napretkom tog segmenta stvaraju se preduslovi za razvoj šljivarstva”, zaključuje agroanalitičar Branislav Gulan.