BANJALUKA – Đajić Bogosav, rođeni brat predsjednika banjalučkog SNSD-a Vlade Đajića, zaključio je ugovor o prodaji nepokretnosti (radilo se o placu) u Banjaluci u naselju Ada, katastarska čestica k.č.487/1 i kupuje zemljište koje je označeno kao bašta i upisano u posjedovni list 1405 K.O. Banjaluka, piše portal infoVeza.
Navedene nepokretnosti su prodate za 200 000 novih dinara 5.2.1998. godine u Banjaluci, a kao prodavac je označen Pavlović Vojislav, iz banjalučkog naselja Ada.
Interesantno je da je Vojislav Pavlović još 1991. godine odselio u Australiju, a navedeni ugovor je ovjeren u Osnovnom sudu u Banjaluci pod brojem 14-133-122/98.
Na osnovu tog ugovora Bogosav se obraća RUGIP-u, tačnije Draganu Gruloviću, koji donosi rješenje na osnovu ugovora o prodaji. Prilikom donošenja rješenja Grulović konstatuje da je navedenu nepokretnost Vojislav Pavlović prodao Đajiću 15.5.1985. Međutim, prilikom izdavanja posjedovnog lista i zemljišnoknjižnog izvadka 26.9.2017. područna jedinica Banjaluka konstatuje da je navedeno zemljište opštenarodna imovina. – posjedovni list 1405 i zk
Nakon što se uknjižio u zemljišne knjige kao vlasnik zemljišta u društvenoj svojini, Đajić Bogosav na osnovu, kako objašnjava naš izvor, falsifikovane dokumentacije 27.9.2010. godine isto zemljište prodaje Šebić Radoslavu za 40 000 KM, ali izbjegava da izvrši prenos vlasništva, kako se pretpostavlja, zbog toga što je znao da je dokumentacija o prodaji falsifikovana.
- godine Đajić uspjeva da se uknjiži kao 1/1 vlasnik na tu parcelu, a u tome mu “pomaže” šef područne jedinice RUGIP-a Dragan Grulović.
Nakon toga, angažovao je advokaticu Rajku Savić iz Banjaluke da mu pomogne da izvrši novo prometovanje nekretnine, što Savićeva odrađuje, praveći ugovor da je navedenu nepokretnost kupio njen rođeni brat Branko Savić, za iznos od 50 000 KM.
Ugovor je sačinjen 2017. godine, a u vrijeme sklapanja ugovora tržišna vrijednost tog zemljišta iznosila je 300 KM po kvadratnom metru, odnosno kompletna parcela od blizu 4 dunuma cijenjena je na preko milion KM. Tada je na snazi bio regulacioni plan koji je baš na navedenoj parceli predvidio izgrađivanje osnovne škole u naselju Ada. Dokaz da je kupoprodajni ugovor između Đajića prodavca i Savića kupca fiktivan, jeste taj da nikada nije plaćen porez na promet nepokretnosti, a ugovor nije ni ovjeren, čime su i Đajić i Savić oštetili narodni budžet.
Na osnovu notarske isprave sačinjene u notarskoj kancelariji Milenka Delića izvršen je prenos vlasništva nepokretnosti sa Đajić Bogosava na Savić Branka, zbog, kako se pretpostavlja, namjere da se finansijski namiri od grada Banjaluka.
Tokom 2017. godine Šebić Radoslav je putem Osnovnog suda u Banjaluci pokrenuo parnični postupak protiv Đajića, sa prijevremenom mjerom zabilježbe u katastru i gruntovnici da se navedeno zemljište ne može prometovati do okončanja spora između dvije strane.
Kada je otvoren parnični postupak u OS u Banjaluci, na pripremnom ročištu pojavio se Đajić u pratnji advokatice Savić Rajne. Tada je prihvatio učestvovanje u postupku. Na zakazanom glavnom pretresu 13.2.2018. Đajić Bogosav upućuje podnesak OS u Banjaluci sa prijedlogom da ne učestvuje u daljem postupku zbog psihičkih smetnji i da mu sud oduzme poslovnu sposobnost zbog bolesti demencije. Za to prilaže potvrdu od zdravstvene ustanove Neurološke klinike Banjaluka gdje mu je konstatovano da je liječenje započeo u Banjaluci, a nastavio u institutu za kardiovaskularne bolesti na Dedinju u Beogradu. Nakon toga, sud određuje da Đajić više ne učestvuje u postupku.
Bez obzira na upisanu zabilježbu kao teret u zemljišnjim knjigama područne jedinice Banjaluka, Đajić putem Grulovića dobija posjedovni list u kojem su obrisani tereti o neprometovanju nepokretnosti, a navedeni list daje notaru Milenku Deliću prilikom sačinjavanja notarske isprave o prometu nepokretnosti. Ovdje napominjemo da je notar Delić bio dužan da pribavi posjedovni list sam, ne stariji od osam dana, a ne da isti prihvati donijet od stranke.
Šebić tokom parničnog postupka pred osnovnim sudom zahtijeva izuzeće Dejana Trivića iz Jošavke (opština Čelinac, odakle su i braća Đajići), koji je bio postupajući sudija u prvom stepenu. Ipak, Trivić je nastavio da sudi u tom procesu, pa je odbio da prihvati sve Šebićeve dokaze. Predugovor sačinjen između Đajić Bogosava i Šebić Radoslava proglašava pravno ništavnim dokumentom, na osnovu kojeg sud ne može izvoditi dokaze i zasnovati presudu, ali nakon vještačenja donosi se rješenje kojim se nalaže Đajiću da vrati Šebiću 40 000 KM. U međuvremenu, Đajić je prometovao sve nepokretnosti, tako da se Šebić nije ni uspio naplatiti. Da stvar bude još gora, Šebiću je naloženo da plati sve sudske troškove!
Na osnovu Zakona o obligacionim odnosima, sudija Trivić je bio dužan da primijeni odredbe tog zakona i da navedeni iznos koji je Šebić trebalo da dobije uveća za dva puta po odredbama kapara. Sama kapara predstavlja osnovicu za obračun zakonom utvrđene zatezne kamate, koja je u to vrijeme bila 17 odsto godišnje, kao i kaznene kamate koje su ugovorena predugovorom u mjesečnom iznosu od 3 odsto.
Zbog svega navedenog, Šebić ulaže žalbu Okružnom sudu u Banjaluci, a isti potvrđuje presudu Dejana Trivića, a sve druge navode i dokaze Šebića odbija. Nakon što je presuda postala pravosnažna, Šebiću su blokirani svi računi kako bi se naplatili sudski troškovi.
U međuvremenu, Šebić podnosi zahtjev Vrhovnom sudu za reviziju obje presude, a odlučujući po njegovom zahtjevu, Sud tada uvažava reviziju i donosi presudu kojom se iznos od 40 000 KM uvećava za duplo, a tom presudom se uvažavaju i zatezne kamate.
U periodu čekanja Šebić je izvršio određene provjere i pokušao na miran način da vansudskim poravnanjem od Đajića dobije obeštećenje ili da mu prepiše zemlju koju je kupio. Đajić to odbija! Nakon posljenjeg razgovora u septembru 2021. Đajić Bogosav je, prema riječima Šebića, obećao da će isplatiti Šebiću novac, a nakon toga otišao u PU Banja Luka i podnio prijavu protiv Šebića za ugrožavanje bezbjednosti.
Zbog sumnje u nelegalan promet nekretninama, i Šebić je podnio krivičnu prijavu protiv Đajića, NN lica zaposlenog u RUGIP-u, Branka Savića i Rajke Savić, ali i notara Milenka Delića, koji je u međuvremenu preminuo.
Sa druge strane, Đajić za naš portal kratko navodi da nije tačno da je ikada prodao zemlju Šebiću, te da je spreman da izađe pred kamere i to demantuje.
„On nema nikakvih dokaza o kupoprodaji zemlje izuzev tog predugovora, evo, ako nađete bilo koji dokaz recite mi. Ja sam njemu nudio 40 000 KM, a on to nije prihvatio. Radoslav Šebić je moj dugogodišnji prijatelj i ja se nadam da će tako i ostati. Međutim, da sam mu ikada prodao zemlju – to nije tačno“, kategoričan je Đajić.
Radoslav Šebić za Infovezu je izjavio da je upravo taj predugovor dokaz koji je i sud na kraju prihvatio i presudio u njegovu korist.
„Ja ne želim ništa više osim da se ispoštuje presuda. Tačno je da mi je Đajić nudio novac, ali zašto bih ja taj novac prihvatio, kada danas zemljište koje sam kupio vrijedi minimalno 10-20 puta više nego tada“, ističe Šebić i dodaje da se potpuno osnovano borio za ono što mu zakonski pripada, a da Đajić prvo treba da pročita presudu, pa onda da komentariše.
Iako ne postoje konkretni dokazi, javnost u Banjaluci spekuliše da je Bogosavu u navedenim radnjama pomoć pružao brat – Vlado Đajić.
Piše: infoVeza