KOPENHAGEN, Globalna je recesija dovela do dužničke krize u državama, međunarodni su kreditori nametali ozbiljne mjere štednje zemljama kojima je prijetio bankrot ili su bankrotirale, puno je suza proliveno na finansijskim tržištima, a još se više pojavilo sveznalica i ekonomista sa tvrdnjama da mjere štednje produžuju agoniju, upirući prstom u kreditore, posebno Njemačku.
Grčki je primjer obilježio, ponovno, i ovu godinu na izmaku, a za mnoge je štednja neučinkovita ekonomska mjera, osim kada takvi potezi ipak donesu pozitivne rezultate, ističu iz Saxo banke.
– Ako uzmemo Grčku kao primjer, onda su svi argumenti protiv štednje potpuno valjani, barem površinski gledano. Nakon sedam godina recesije, stopa nezaposlenosti i dalje je u dubokom ponoru, s nevjerojatnih 24,6 odsto što je zanemarivo manje od najviše dosegnutih 27,9 posto nezaposlenih. Ali, ne smijemo zaboraviti da je štednja nekim zemljama donijela poboljšanje, kao što su Portugal i Španija, iako se ni jedna ne ističe kao Irska – podsjeća Mads Koefoed, rukovodilac makro strategije u Saxo Banci, da je kriza bankarskog sistema u Irskoj ozbiljno uticala na privredu, s padom BDP-a od oko 11 odsto u dvije godine dok je nezaposlenost skočila s manje od pet na skoro 15 odsto.
Irske su se banke ozbiljno zadužile u inostranstvu tokom takozvanog nekretninskog mjehura, ali zatim je prvo 2008. uveden Credit Institutions Act te rekapitalizacija Bank of Ireland i Allied Irish Bank, da bi se na kraju u novembru 2010. dogodio bankrot težak 85 milijardi evra.
Oštre mjere štednje unijele su puno nezadovoljstva među ‘sveznalice’, političare i opštu javnost, ali ostvareni rezultati vrijedni su ozbiljnog proučavanja.
Možda u ekonomiji i oporavku ima malo više sadržaja od jednostavnog stava štednja vs. ne-štednja i trebalo bi uzeti u obzir i druge faktore kao što je volja vlasti u bankrotiranoj državi da detektira stvarne probleme i uvede reforme koje će ih riješiti, ističe Koefoed te pojašnjava da su se i potezi vlasti u Islandu svakako isplatili, s BDP-om koji je sada 2,9 odsto veći nego na svom vrhuncu 2007. godine, odnosno s padom od 12 odsto u tom međuperiodu do danas, dok je stopa nezaposlenosti trenutno na 2,6 odsto, u poređenju s jedan odsto u 2007. i devet odsto u 2010. godini.
Ali, to ne znači da je to jedini pravi put, a Irska je dokaz za to. BDP u Irskoj raste od 2010. do danas i sada je na 7,3 odsto iznad prijašnjeg najvišeg nivoa, odnosno čak 20,8 odsto viši nego krajem 2009. godine. I sve to i pored toga što je država smanjivala potrošnju, čak za osam odsto u poređenju sa periodom kada se najviše trošilo.
– Strukturne reforme u Irskoj uključuju restrukturiranje banaka sa srezanim bilansama iako je i to daleko do završenog procesa, konsolidacija javnih finansija i snažno poticanje konkurentnosti.Izvoz je u godinama prije sloma snažno rastao, ali isto je bilo i s platama, čak i brže, što je uništilo konkurentnost. Situacija se sada okrenula i izvoz ponovno snažno raste – navodi Koefoed.
Budžetski deficit smanjio se, prema predviđanjima, na manje od tri odsto za 2015., s više od deset odsto tokom godina između 2009. i 2011., pa takva konsolidacija javnih finansija zasigurno stvara pritisak na domaću potražnju.
I pokazatelji isto upućuju da se povjerenje potrošača snažno oporavilo zajedno s ekonomijom, pa će čak i porasti na nivoe iznad zabilježenih u godinama prije krize i sloma.
Kompanije su očito isto tako zadovoljne, s PMI indeksima za proizvodni i uslužni sektor značajno iznad 50 odsto. Omjer javnog duga prema BDP-u, iako i dalje visok, smanjen je s 120 na 107 odsto, a višak na tekućem računu je oko pet odsto BDP-a, u poređenju sa sličnim deficitom iz 2008. godine.
Predviđa se da će irski BDP rasti sljedećih nekoliko godina, što će značiti manji deficit, manje nezaposlenih i višu ekonomsku aktivnost, poručuju iz Saxo Banke.
Kada se duže od desetljeća živi iznad svojih mogućnosti s pravom se može kritikovati upravljanje državom i za očekivati je unapređenje strukturalnih postavki u privredi. Neke su države, kao što su Irska i one na Baltiku, to shvatile, pa i Portugal i Španija u određenoj mjeri, bez obzira što su različito reagovale na prihvatanje tog problema. A neke nisu i uvođenje ili neuvođenje mjera štednje to neće promijeniti, zaključuje makro strateg u Saxo Banci, Mads Koefoed. SEEbiz / Saxo Bank