BANJALUKA, Glavna služba za reviziju javnog sektora RS provela je reviziju učinka pod nazivom „Stečajni postupci u Republici Srpskoj“.
Cilj i fokus ove revizije bio je da prikaže rezultate okončanih stečajnih postupaka i da ih dovede u vezu sa ciljevima definisanim zakonskim i strateškim aktima, navodi se u saopštenju.
Provedena revizija učinka pokazuje da okončani stečajni postupci nisu ispunili zadate ciljeve, što je ilustrovano načinom zaključenja i stepenom namirenja povjerilaca.
Ostvareni rezultati stečajnih postupaka
U strukturi zaključenih stečajnih postupaka najveće učešće imaju postupci zaključeni zbog nedostataka i nedovoljnosti stečajne mase. Više od ½ stečajnih postupaka zaključeno je na ovaj način. Svaki četvrti postupak zaključi se prodajom imovine stečajnog dužnika i diobom novčanih sredstava povjeriocima. Tek svaki pedeseti stečajni postupak okonča se reorganizacijom stečajnog dužnika.
U stečajnim postupcima povjerioci naplaćuju manje od 1/5 svojih potraživanja. Ostale 4/5 nisu naplaćene, većim dijelom zbog nedostatka stečajne mase, a manjim dijelom zbog nepriznavanja od strane stečajnog upravnika.
Najveći povjerioci u stečajnim postupcima su institucije javnog sektora. Na potraživanja povjerilaca iz javnog sektora odnosi se oko 2/3 ukupnih potraživanja. Tri najveća povjerioca iz javnog sektora u stečajnim postupcima su Poreska uprava Republike Srpske, Fond penzijsko-invalidskog osiguranja Republike Srpske i Fond Zdravstvenog osiguranja Republike Srpske.
Stepen naplate tri najveća povjerioca iz javnog sektora iznosi oko 10 odsto prijavljenih potraživanja. U periodu od 2008. do 2011. godine, Budžet RS i fondovi po okončanim stečajnim postupcima nisu naplatili oko 128 miliona svojih priznatih potraživanja.
Pravovremenost pokretanja, trajanje i troškovi stečajnih postupaka
Oko ¾ stečajnih postupaka nije pokrenuto u zakonskom roku od 60 dana od dana nastanka platežne nesposobnosti. Polovina stečajnih dužnika bila je platežno nesposobna duže od dvije godine, a oko 30 odsto duže od četiri godine. Nepravovremenim pokretanjem stečajnog postupka propušta se prilika da se sačuvaju sredstva preduzeća, što je preduslov većeg stepena namirenja povjerilaca.
Polovina stečajnih postupaka trajala je više od godinu dana. Svaki treći postupak je trajao duže od dvije godine. Vrijeme trajanja stečajnih postupaka varijabilno je i u vezi je sa načinom zaključenja i oblikom organizovanja preduzeća. Najduže su trajali stečajni postupci zaključeni diobom stečajne mase, tj. podjelom sredstava povjeriocima i reorganizacijom. Neriješeni imovinsko-pravni odnosi, neuspješne licitacije, proceduralne žalbene mogućnosti i prateći parnični postupci bili su među glavnim razlozima produžavanja postupka.
Troškovi stečajnog postupka variraju od postupka do postupka i u strukturi, u odnosu na ukupno ostvarene prihode, su se kretali od 10 odsto do oko 90 odsto. Visoko učešće troškova u ukupno ostvarenim prihodima u stečaju u vezi je sa dugim trajanjem postupka, visinama naknada i brojem lica angažovanih u stečajnom postupku, te brojem pratećih parničnih postupaka.
Uloga Vlade i nadležnih institucija na praćenju rezultata i unapređenju procesa stečaja
Vlada RS nema cjelovite analize o rezultatima stečaja i ispunjenju zadatih ciljeva. Ne postoje jedinstveni i sveobuhvatni podaci o stepenu namirenja povjerilaca i gubicima po okončanim stečajnim postupcima. Ministarstva i javni fondovi posjeduju određene podatke samo o stečajnim postupcima u kojima se pojavljuju kao povjerioci.
Nisu uspostavljeni mehanizmi sistemskog praćenja i kontrole pravovremenosti pokretanja stečajnih postupaka. Podaci o blokiranim računima koje posjeduju banke u RS i APIF se ne koriste u kontekstu praćenja i kontrole pravovremenosti pokretanja stečajnih postupaka.
Nadležnosti u vezi sa stečajnim postupcima podijeljene su na više ministarstava. Ministarstva su u okviru svojih nadležnosti i aktivnosti izvještavala Vladu RS o pojedinim aspektima stečaja, ali su ti izvještaji posmatrani pojedinačno i nisu davali objedinjenu i cjelovitu sliku o rezultatima, uzrocima i posljedicama ovakvog stanja.
U posmatranom periodu Vlada RS je izdvajala značajna sredstva kako bi ublažila negativne posljedice stečajnih postupaka. Za socijalno zbrinjavanje radnika oko 75 miliona i za kupovinu preduzeća u stečaju oko 65 miliona.
Glavna služba za reviziju javnog sektora RS putem Izvještaja revizije učinka nudi preporuke čijom implementacijom je moguće obezbijediti ispunjenje ciljeva stečajnog postupka u smislu zaštite povjerilaca i većeg stepena naplate njihovih priznatih potraživanja.