BANJALUKA, Iako po mnogim parametrima siromašna, BiH se rasipa energijom, što se naročito vidi u zgradama i kućama građenim do kraja prošlog vijeka, a istraživanje je pokazalo da po kvadratnom metru trošimo oko 200 kilovat-časova energije, što je trostruko više od evropskog prosjeka koji iznosi 65 kWh/m2. 
Njemačko društvo za međunarodnu saradnju (GIZ) sa domaćim institucijama uradilo je “Tipologiju stambenih zgrada u BiH”, koja je jedno od najznačajnijih istraživanja o temi energetske efikasnosti. Esad Smajlović, savjetnik GIZ-a na ovom projektu, kaže kako je on zamišljen da se koristi lokalno i da vlasnici stanova vide kakvo je stanje po pitanju potrošnje i koje su to najbolje mjere za povećanje energetske efikasnosti.
U ovoj tipologiji se nalazi 29 zgrada i objekata u kojima se najčešće živi, a koje predstavljaju 13.000 objekata u cijeloj zemlji. Smajlović kaže kako najviše prostora za unapređenje i uštedu energije ima u stambenim zgradama gdje se svaka investicija za energetsku efikasnost višestruko otplati.
“Kad se zgrada ‘utopli’, poboljšavaju se uslovi življenja jer nema vlage. Povećava se i vrijednost nekretnine. Samo s ugradnjom fasade povećava se njena vrijednost za 100 maraka po kvadratu”, kazao je Smajlović, dodajući kako bi ta investicija iznosila u prosjeku od 1.500 do 3.000 KM po stanu.
Druga opcija je, kako navodi, promjena energenta, ukoliko je to tehnički izvodljivo. Ukoliko bi se, primjera radi, kotao na mazut zamijenio onim na pelet, investicija bi se otplatila već za tri do četiri godine.
“Etažni vlasnici se moraju sastati i dogovoriti. Za njih su investicije puno zahvalnije, a uštede puno veće. Možda bi bilo korisno i napraviti program subvencija”, smatra Smajlović.
To su nam potvrdili i u Zajednici etažnih vlasnika u Ulici Prve krajiške brigade u Banjaluci. Još 2007. godine su zamijenili fasadu i stolariju, a blagodati investicije su brzo osjetili.
“Zime su postale toplije, a ljeti je bilo rashladno u stanovima”, kazao nam je Milorad Arlov, predsjednik ZEV-a u zgradi na broju 1.
Prema njegovim riječima, u Banjaluci je ogroman broj zgrada koje su stare između 30 i 40 godina.
Kada bi se stanari dogovorili i uložili u izolaciju, dodaje, odmah bi troškove zgrade smanjili za 30 odsto.
Problema sa rasipanjem energije ne bi trebalo da bude bar kada su u pitanju objekti kolektivnog stanovanja koji se danas grade.
Prema važećim zakonima i pravilnicima u BiH, novoizgrađeni objekti koji troše više energije od evropskog prosjeka ne mogu dobiti upotrebnu dozvolu. Nezavisne novine
