BEOGRAD, Prednost ulaska Srbije u Svjetsku trgovinsku organizaciju (STO) osjetiće više domaće kompanije nego državne institucije – tvrde srpski pregovarači za pristupanje ovoj organizaciji.Jer, za razliku od sporazuma koje već imaju sa susjedima, Ruskom Federacijom i Evropskom unijom, članstvo u STO obezbjeđuje povlašćeni pristup tržištima čak 153 zemlje članice ove organizacije, koje pokrivaju više od 95 odsto svjetske trgovine, i još 28 država koje su u procesu pristupanja.
U regionu jugoistočne Evrope još samo Srbija, Crna Gora i Bosna i Hercegovina nisu članice ove organizacije.
Poslije više od šest godina od započinjanja procesa pristupanja Svjetskoj trgovinskoj organizaciji i bar tri godine licitiranja raznih državnih funkcionera sa datumom prijema, izgleda da je Srbija ovoga puta, i zaista, pri kraju tog procesa. Pregovarači kažu da je 2012. godina, realno, godina kada bi Srbija konačno mogla postati članica STO.
Ovaj podatak nekog raduje, nekoga plaši. Među ovim drugima su i građani, ali i predstavnici srpske privrede. Najčešća pitanja su: hoćemo li mi to, uskoro, biti preplavljeni genetski modifikovanim proizvodima, da li će nas hapsiti komunalna policija zato što nemamo licencu za proizvodnju crnog luka ili kajmaka, hoćemo li i dalje biti u prilici da jedemo jaja kokošaka sa salaša i iz domaćih dvorišta, da proizvodimo ljekovite trave i čajeve, da li ćemo postati samo tržište kome će multinacionalne kompanije prodavati robu i ostati bez ikakve proizvodnje…
Ova pitanja samo su dio onoga što se u javnosti, kao asocijacija na članstvo u STO, već godinama pominje.
Činjenice su, bar prema iskustvima drugih država, potpuno drugačije. Hrvatske firme su, tako, nakon ulaska u STO zabilježile rast izvoza polugotovih i gotovih proizvoda, ali i bitno proširile spisak zemalja sa kojima imaju spoljnotrgovinsku saradnju. Upoređenje sa onim što se, u istom periodu, dešavalo sa srpskom privredom jasno pokazuje koliko su u Srbiji ne samo stagnirali, nego i postali dodatno nekonkurentni. I dalje svoj izvoz baziraju na primarne proizvodne sektore. U prevodu – i dalje prodaju voće od koga neko drugi zarađuje proizvodeći sok!
Jedan od ozbiljnijih zahtjeva bilo je i ukidanje svih monopola u sektoru usluga, što je Srbija već dobrim dijelom uradila.
– Ono što od članstva u STO imaju manje ekonomije, poput Srbije, jeste činjenica da se preko institucija ove organizacije mogu pokrenuti sporovi i donijeti mjere, a da se ne gleda koliko je moćna država koja je tužena – ističu srpski pregovarači. – Jer, sve odluke se donose konsenzusom.
Srbija je zasad vodila pregovore o liberalizaciji trgovine na način da, bar donekle, carinama zaštiti strateški važne robe.
– Učili smo se i na greškama država koje su potpuno liberalizovale svoje tržište datumom prijema u ovu organizaciju. Mnoge od njih su se zbog toga pokajale – kažu u timu za pregovore.
Pregovori za prijem vode se preko posebno formirane radne grupe, ali i kroz razgovore sa svakom državom članicom STO, koja poželi da sa kandidatom za prijem započne posebne pregovore. Sve dok radna grupa Sekretarijata STO ne proglasi da su pregovori završeni postoji mogućnost da još neka članica ispostavi zahtjev za otvaranje bilateralnih pregovora.
Baš ovo je zaustavilo skoro završene pregovore STO sa Crnom Gorom. Naime, susjedi su još 2008. godine okončali sve dogovore, ali se na posljednjem sastanku radne grupe sa svojim zahtjevom javila Ukrajina, sa kojom Crna Gora do danas nije okončala bilateralne pregovore.
Ukrajina i prema Srbiji ima najšire zahtjeve u pogledu broja proizvoda i usluga koje želi da liberalizuje. Sa ovom državom smo, međutim, krajem prošle godine, poslije osam godina pauze, obnovili rad međuvladine komisije za trgovinu, ekonomsku i naučno-tehničku saradnju, a velike su šanse da i Ukrajina postane država sa kojom će Srbija imati potpisan sporazum o slobodnoj trgovini.
– Za odvojene pregovore se uglavnom javljaju SAD, Kina, Indija i ostale velike svjetske ekonomije, koje žele da određena pravila u trgovini riješe sistemski – objašnjavaju u srpskom pregovaračkom timu. – Ali, ponekad se za odvojene pregovore javljaju i male ekonomije sa kojim Srbija nema ni 10.000 dolara razmjene. Tu, jednostavno, nema pravila.
Godine pregovora
Pregovori o pristupanju neke države su kompleksni i traju u prosjeku šest i po godina. Kina je, međutim, pregovarala više od 15 godina, Rusija (koja još nije članica STO) pregovara već 17 godina. Hrvati su u STO ušli poslije šest i po godina pregovora, što je i period koliko Srbija već vodi razgovore o prijemu. Rekorder po brzini okončanja pregovora je Kirgistan, koji je čitav proces pristupanja završio za dvije i po godine.
Principi STO
Svjetska trgovinska organizacija izjednačava sve zemlje u pogledu pristupa tržištu. Takođe, predviđa ista pravila za domaće i strane firme. Vrlo značajan je i princip transparentnosti, obavezivanje na maksimalnu carinsku stopu, kao i predvidivost, odnosno dostupnost informacijama o propisima, postupcima i procedurama. Novosti