BIJELJINA – Samoproglašeni srpski dobrotvori Slobodan i Mira Pavlović početkom devedesetih godina prošlog vijeka započeli su izgradnju mosta/ćuprije preko rijeke Drine s ciljem da povežu narod Semberije (BiH) i Mačve (Srbija).
Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma izgradnja Pavlović mosta je završena 1996. godine. Most je postao granični prijelaz između dvije nezavisne i suverene države – Bosne i Hercegovine i Srbije, ali i jedini most na granicama na kojem se decenijama naplaćuje mostarina. Pavlovići su 1996. godine udarili i kamen temeljac za izgradnju novog grada Slobomir, u neposrednoj blizini Pavlović mosta gdje su danas smješteni Univerzitet Slobomir P te radio i televizija Slobomir.
Pavlović mostom, prema dostupnoj dokumentaciji, gazduje preduzeće Drina River Bridge Corporation A.D. sa sjedištem u Beogradu, a svojevremeno je radila i ispostava u selu Popovi kod Bijeljine (BiH).
Za preduzeće koje svake godine ima višemilionske prihode indikativno je da nijedan od dostupnih telefonskih brojeva nije aktivan što potpiruje sumnju u transparentnost poslova koje obavljaju i novce koji se slivaju u ko zna čije džepove.
Gradnja mosta „dobrotvore“ Slobodana i Miru Pavlovića koštala je, prema dostupnim podacima, oko 4.2 miliona američkih dolara, a naplatom mostarine svih ovih godina, prema grubim procjenama, inkasiralo se na desetine, možda i stotine miliona KM.
Ukupni prihodi u 2019. godini iznosili su 105.871.000 srpskih dinara ili oko 1.7 miliona KM. U 2020. godini zbog pandemije koronavirusa prihodi su pali na 74.497.000 dinara ili 1.2 miliona KM, ali su prihodi u prošloj godini nadmašili sve prethodne i iznosili su 118.333.000 dinara ili 1.97 miliona KM.
Ako se pogleda odnos prihoda nad rashodima onda je preduzećuDrina River Bridge Corporation A.D. ostalo „čiste love“ 575.000 KM u 2019., 267.416 KM u 2020. i 643.633 KM u 2021. godini. Dakle, za tri posljednje godine dobit od naplate mostarine iznosila je 1.5 milion KM. Bar je tako prikazano u dostupnoj dokumentaciji.
Uvidom u osnovne podatke Privrednog društva za proizvodnju, usluge i trgovinu Drina River Bridge Corporation Akcionarsko društvo Beograd (Novi Beograd) kao vlasnici upisani su Miroslava Pavlović i to po dva osnova sa udjelom 60.95 odsto i 34.37 odsto te Nenad Glišić sa 0,57 odsto kapitala.
Prema istoj dokumentaciji zastupnik preduzeća je Radomir Jovanović (direktor), dok su prokuristi Mile Pavlović i Vanja Ćosović. Navedeno je i da je preduzeće osnovano 25. juna 1991. godine.
Javno – privatno partnerstvo
Gradnja Pavlovića ćuprije/mosta među prvim je primjerima javno-privatnog partnerstva u Srbiji, a nakon što je donesen Zakon o koncesijama. Na osnovu tog zakona, Vlada Srbije je sa nerezidentom iz SAD (Chicago), a posredstvom preduzeća Drina River Bridge Corporation A.D. zaključila ugovor o koncesiji za izgradnju mosta na Drini, između Badovinaca (Srbija) i Popova (BiH), na rok od 30 godina.
Ugovor ističe 2025. godine i do tada preduzeće Drina River Bridge Corporation A.D. ima pravo da naplaćuje mostarinu u visini koju odredi Vlada Srbije. Nakon isteka ugovora most se vraća u vlasništvo Republike Srbije. I tu se krug zatvorio, ali…
Gdje je u cijeloj priči država Bosna i Hercegovina? Baš na tom potezu rijeka Drina je svojevremeno promijenila svoj tok ostavivši zemlju u vlasništvu mještana Badovinaca (Srbija) na lijevoj obali (bosanskohercegovačka strana).
Na dan međusobnog priznanja BiH i Srbije granica između dvije države je utvrđena na sredini toka rijeke Drine. Nikada poslije Komisije za granice BiH i Srbije nisu postigle dogovor i ratifikovale sporazum o granici.
Iako je bilo nagovještaja da će poslije desetogodišnje apstinencije članovi pomenutih komisija ponovo sjesti za pregovarački stol to se nije dogodilo. Komisija za granice Srbije je identifikovala četiri sporne tačke kod hidrocentrala Zvornik i Bajna Bašta, te pruge Beograd – Bar.
Sporne tačke u rejonu Bogatića (Srbija) i Janja (BiH) zbog promjene toka rijeke Drine nisu razmatrane što ostavlja prostor za, primjerice, nelegalnu eksploataciju šljunka, šverc naftnih derivata i visokoakciznih roba i druge oblike kriminala.
Postavljanje tabli
Tabla sa natpisom „Opština Bogatić“ odavno je s desne prešla na lijevu obalu Drine, a odnedavno je na tabli koja je postavljena na lijevoj obali, dva kilometra od Pavlović mosta na teritoriji BiH, postavljen i natpis „Srbija“.
Putnici koji iz Srbije ulaze preko Pavlović mosta u Bosnu i Hercegovinu samo na jednom mjestu imaju obavještetenje da su na teritoriji Bosne i Hercegovine, a putnici koji iz BiH ulaze u Srbiji na dva kilometra prije Pavlović mosta imaju tablu sa natpisom „Srbija“. Republika Srbija nikada u istoriji na tom prostoru nije bila i na desnoj i na lijevoj obali Drine, ali…
I dok je Srbija uveliko pregazila Drinu i prešla na lijevu obalu baš kod Pavlović mosta, mještani Janje, desetak kilometara dalje, svoja imanja u Srbiji mogu samo gledati. Katastarski gledano zemlja pripada Gradu Bijeljina/Janji, ali de-facto, shodno međunarodnim propisima, nalazi se u Srbiji jer je trenutno utvrđena granica između dvije države na tom području srednji tok rijeke Drine.
S druge strane mještani Badovinaca su neposredno nakon Pavlović mosta postavili tablu sa natpisom: „Put u imanje građana Badovinaca. Katastarska opština Badovinci – Srbija“ i to, naravno, na lijevoj obali Drine.
Upravo okolnosti „ničije zemlje“ ili neratifikovanog sporazuma o granici koriste se za različite svrhe a Pavlović most, koji se gradio pod krinkom povezivanja Semberije i Mačve, savršeno se uklapa u mozaik bezvlašća. I svi šute o tome. U BiH uopšte nema reakcija na činjenicu da je Srbija pregazila Drinu i da je tabla s natpisom „Srbija“ postavljena na lijevoj obali dok u Srbiji mudro šute i zemlju oko Pavlović mosta, odnosno rijeku Drinu, koriste za eksploataciju šljunka i razaranje rječnog korita zbog čega poplave prijete okolnim selima.
Stop naplati mostarine
Obični građani negoduju. Zato su oformili Facebook grupu s nazivom: „Stop naplati mostarine na Pavlović mostu“, ali efekta nije bilo.
Kontaktirali smo administratora grupe, koji je na Facebooku napisao: „ Živim u Šapcu a radim u Bijeljini, svaki dan plaćam 320 dinara (5.3 KM) za prelaz na Pavlović mostu i tako već 4 godine. Jednu platu godišnje ja izdvajam samo za most. Molim Vas da zajedno istrajemo i ukinemo ovaj harač!“.
Nije nam odgovorio na postavljena pitanja, a njegova posljednja objava na pomenutoj Facebook grupi glasi:
„Prema podacima Državne granične službe Bosne i Hercegovine preko Pavlovića mosta u jednom mjesecu je prešlo 27.355 automobila, 3.820 kamiona i 484 autobusa. Prema važećem cjenovniku firma „Drina River Bridge“, koja gazduje ovim mostom, za samo jedan mjesec na ime mostarine zaradila je oko 140.000 konvertibilnih maraka“, napisao je on.
Provjeru njegovih navoda pokušali smo dobiti u preduzeću Drina River Bridge Corporation A.D. sa sjedištem u Beogradu, ali, kako smo već napisali, njihovi telefoni nisu u funkciji.
Slobodan Pavlović je krajem 2021. godine poginuo u saobraćajnoj nesreći u Čikagu. Prije saobraćajne nesreće sa kobnim ishodom carstvo Pavlovića počelo se osipati. Privatizirali su bijeljinski „Žitopromet“, ali bezuspješno. Propala je i „Pavlović banka“, a trenutno rade Slobomir P Univerzitet, radio, televizija…
Do 2025. godine preduzeće Drina River Bridge će naplaćivati mostarinu na Pavlović mostu, a potom će građevina Slobodana i Mire Pavlović preći u ruke Republike Srbije. Šta će biti sa zemljom i pristupnim putevima u i oko mosta, hoće li se postići dogovor o granici i pograničnom pojasu, teško je pretpostaviti, ali bez međunarodne arbitraže teško je očekivati da će se Komisije za granice BiH i Srbije dogovoriti o spornim tačkama među kojim je i Pavlović most.
