BEOGRAD, Srpski političari posljednjih dana traže investitore na svim stranama svijeta, od Londona do Abu Dabija, ali ekonomisti i analitičari koji se bave stranim ulaganjima daleko su oprezniji kada su u pitanju očekivanja da će investicije stići brzo i da će ih biti mnogo. Slažu se da političari organizovanjem susreta sa potencijalnim investitorima mogu doprinijeti pozitivnom stavu o Srbiji kao destinaciji za ulaganje, pa i da ima neke od prednosti koje mogu da pretegnu u vaganju gdje uložiti. Ali napominju kako je potrebno učiniti mnogo više i omogućiti poslovanje sa manje rizika, kako bi se neko odlučio da svoj novac uloži baš u Srbiju.
Ivan Radak, iz Nacionalne alijanse za lokalni ekonomski razvoj NALED, kaže da je geografski položaj nesumnjiva prednost Srbije.
– Dva koridora koja prolaze kroz Srbiju povezuju centralnu Evropu sa Turskom, Bliskim istokom i crnomorskim regionom – objašnjava Radak. – djelu investitora važno je da budu na samoj granici Evropske unije zbog nižih troškova poslovanja i pristupa tom tržištu. S druge strane, interesantni smo evropskim kompanijama koje su u fazi ekspanzije na istok. Srbija ima i niz sporazuma o slobodnoj trgovini. Kompanija koja ovdje proizvodi ima pristup tržištu sa više od milijardu potencijalnih potrošača: EU, EFTA, CEFTA, Rusija, Bjelorusija, Kazahstan, Turska i SAD.
Srbija se i dalje ubraja u tržišta u razvoju i pruža priliku za dobre profitne stope. Po visini poreza smo negdje na sredini u poređenju sa susjedima, ali uz brojne podsticaje nudimo i najduži poreski praznik, odnosno oslobođenje od poreza na dobit, od 10 godina i njime jedini obuhvatamo sve industrijske sektore.
Ipak, čini se da mane ovdašnjeg tržišta i dalje „ubijaju“ i ono dobro što bismo mogli da ponudimo.
– Tu je najveća prepreka sporost i neefikasnost državne uprave, odnosno prevelika birokratija sa dugotrajnim i komplikovanim procedurama – ističe Radak.
– Komplikovani sistem oporezivanja takođe je problem jer pored nacionalnog poreskog sistema postoje i brojne lokalne takse što komplikuje život privredi. Problem predstavlja i nepredvidivost regulative. Veliki broj zakona donosimo po hitnom postupku bez adekvatne javne rasprave. Značajan broj zakona ne prati donošenje podzakonskih akata što komplikuje primjenu. Mana Srbije je i sporost sudstva. Sa prosječnim rokom izvršenja ugovora od 635 dana investitori ne mogu lako da se odluče da ulažu, jer postoji objektivan strah od ulaska u eventualne sudske sporove.
Profesor Milojko Arsić podsjeća da sve analize, od Svjetske banke, pa do Savjeta stranih investitora, pokazuju da klima u Srbiji nije povoljna za poslovanje. On napominje da nadležni prvo moraju poraditi na makroekonomskoj stabilnosti, a tek potom tražiti ulagače.
– Traganje za investitorima je svakako dobro, ali trenutno oni samo mogu, iz pristojnosti, da pokažu interesovanje za ulaganje u našu zemlju, a neće doći u Srbiju dok se privredni sistem ne unaprijedi – smatra profesor Arsić. – Ne slušaju oni političke govore, već gledaju analize i statističke publikacije u kojima postoji sve što njih zanima, a vezano je za poslovanje u zemlji za koju su zainteresovani. I Emirati su najavljivali kredite, ali zasad je skromno ono što su uložili. O tome svjedoči i statistika, jer su najavljene investicije od oko dvije milijarde evra, a tvrdim da ih neće biti ni cijela milijarda do kraja godine. Ne smijemo na investicije gledati kao na stvar ličnih kontakata, već moramo tražiti sistemska rješenja.
Arsić napominje da naša prednost nisu čak ni niske plate, jer ni radnici u zemljama u regionu, poput Makedonije, Bosne, Rumunije i Bugarske nisu mnogo bolje plaćeni.
– Da su male plate tolika prednost, već bi nagrnuli investitori – objašnjava naš sagovornik. – Ulagači gledaju političku stabilnost i propise. A sadašnji propisi nameću im troškove i rizike. Stečajevi predugo traju, potraživanja se teško naplaćuju… Već sedam godina se priča kako je potrebno skratiti vrijeme za dobijanje dozvola, a malo toga smo uradili. I ova vlada je spora, jer se dogovori postižu uz mnogo napora i truda.
Milan Kovačević, konsultant za strana ulaganja i redovni član Naučnog društva ekonomista Srbije, ističe da dok god ne postoji dobra klima za investiranje u našoj zemlji nećemo imati dovoljno ni domaćih, niti inostranih ulaganja, a bez njih nema ni održivog privrednog rasta, većeg izvoza, zapošljavanja i boljitka za građane.
– Veliki strani investitori su probirljivi i njima se nudi cio svijet – napominje Kovačević.
– Dobru investicionu klimu stvara politička stabilnost, a kvare je, na primjer, česti izbori, zastoji u funkcionisanju vlade… Niske zarade i geografski položaj mogu biti prednost, ali dok ne omogućimo bolje uslove poslovanja sa manje rizika ne možemo očekivati značajnije investicije.
ĆUTANjE UPRAVE
– Državni organi često ne poštuju zakonske rokove, a u Srbiji ne postoji princip „ćutanje administracije znači odobravanje“ – kaže Ivan Radak, iz NALED-a.
– Ne samo što bi bilo potrebno uvesti taj princip već predlažemo i donošenje zakona o sprečavanju suvišne papirologije koji bi natjerao državne organe da za svaki dokument koji traže od građana i privrede obrazlože zašto ga zahtijevaju, koliko vremena je potrebno za popunjavanje i koliko troškova nosi, na osnovu čega bi moglo jasno da se utvrdi da li je neophodan. Vlada bi trebalo i da popiše procedure koje najviše opterećuju privredu i predloži plan za njihovo unapređenje. Jedno od rješenja za problem birokratije je i širenje e-uprave. Večernje novosti
