BANJALUKA – Dok se na jadranskoj obali ubrzano sklapaju ugovori sa sezoncima, poslodavci u Bosni i Hercegovini već sada se suočavaju sa najavama otkaza hiljada radnika i spremaju se na improvizacije, zapošljavanja nekvalifikovanih kadrova, pa čak i skraćivanje radnog vremena samo da bi preživjeli ljeto i sačuvali poslovanje.
Najteže je pogođen sektor ugostiteljstva i hotelijerstva iz kojeg radnici odlaze, najčešće u Hrvatsku na primorje, u tolikom broju da pojedini restorani zatvaraju kuhinje tokom ljeta, a kafići skraćuju smjene, da bi pregurali do jeseni. Gubici se teško mogu izmjeriti, ali poslodavci govore da su cifre ogromne i žale zbog izostanka kvalitetnije akcije na nivou institucija koja bi pomogla da se ovi udarci na privredu ublaže.
Predsjednik Udruženja poslodavaca ugostiteljstva i turizma Republike Srpske “Horeca” Dalibor Šajić upozorava da je Hrvatska ove godine izdala preko 550.000 radnih dozvola za sezonce. Objašnjava da su Hrvati shvatili koliko su im radnici potrebni, da od toga zarađuju i pune budžet i uložili u svoj turizam.
“Turizam nije naivna grana, a mi se ne ponašamo ozbiljno prema njemu. Svaki evro je bitan. Ne samo što se puni budžet, nego što tako novac ostaje u privredi. Za to vrijeme, mi gubimo i radnu snagu i prihode u ovoj grani. Svaki čovjek koji ostane ovdje, on radi, doprinosi državi, društvu, tu zarađuje i troši novac. Iz toga se finansira sve i jedna grana privrede, cijela država. Odlaskom radnika na sezonu, smanjuje se zarada, nema plata, manje se skupi PDV-a. Veliki problem za cijelo društvo je što niko ne traži način da se podignu plate na pravi način, ne samo u ugostiteljstvu, nego u svim sektorima. Svi smo u problemima, neko direktno ili indirektno, a to se najviše osjeti na potrošnji“, kaže Šajić.
Kaže da je veoma teško obračunati koliko ljudi u stvari ode svake sezone. Kaže da je dio njih stalno zaposlen u Hrvatskoj ili nekoj drugoj destinaciji, te da ih poslodavci nastoje zadržati, plaćajući im minimalac u mjesecima kad nije sezona.
“Zbog toga i traže način da se svaka sezona produži na šest sedam mjeseci, a negdje čak i do devet. Govorim, na primjer, o Dalmaciji, ali i drugim dijelovima Hrvatske. Napomenuću da Crna Gora više nije konkurentna ni toliko atraktivna“, kaže Šajić.
Kaže da nam ni strani radnici nisu od velike pomoći, jer smo mi njima samo tranzitna ruta. Oni uglavnom samo prolaze i nastavljaju prema Evropskoj uniji.
Na pitanje kakve su plate u našem ugostiteljstvu i koliko smo daleko od Hrvatske, Šajić kaže da kod nas zarade konobara počinju od 1400 do 1500 KM, a profesionalnih kuvara su nešto više.
Za to vrijeme, na sajtovima koji nude posao na primorju, jasno se vidi kolika je razlika u zaradama. Tako se, na primjer, kuvar i pizza majstor mogu zaposliti za plate od 3.500 KM, pa čak do 6.000 KM. Prodajni agent za izlete može da zaradi već od 1.500 KM, a roštilj majstor od 3.000-4.000 KM. Plate konobara se razlikuju od lokacije, složenosti posla i veličine objekta u kojem rade, pa oni mogu da zarade od 2.800 KM do 4.500 KM. Slično je i sa sobaricama, recepcionerima i drugim poslovima u turizmu.
Za nekoliko mjeseci na primorju zarade više nego za godinu ovdje
Svi poslodavci redom radnicima nude smještaj, hranu i izradu radnih dozvola.
Predsjednik Sindikata trgovine, turizma, ugostiteljstva, usluga, poljoprivrede i prehrambene industrije Republike Srpske Velimir Rudić kaže da vjeruje da nas i ove godine čeka isti odliv radnika kakav smo vidjeli i prethodnih.
“Već nam vlasnici biznisa, pogotovo u ugostiteljstvu i turizmu, govore da ne znaju kako će ući u sezonu. Radnici su im najavili da će ih napuštati i da idu tamo gdje mogu više da zarade. Jednostavno je, za nekoliko mjeseci na primorju mogu da zarade više nego za godinu dana ovdje. Iako su u posljednjih nekoliko mjeseci kod nas plate nešto poboljšane, ipak se to ne osjeti zbog rasta cijena, odnosno troškova života. Sigurno je da će odliva biti, ne samo u ugostiteljstvu, nego i u drugim granama, poput poljoprivrede i prehrambene industrije“, govori Rudić.
Kaže da radnika nedostaje u svim granama, a da će preko ljeta sve biti još teže. Pojedini poslodavci, kaže, pokušavaju da premoste zapošljavanjem stranih radnika, ali kako smo mi njima samo prolazna stanica i idu dalje u EU, to nikako nije trajno rješenje.
“Odlasci se razlikuju i po regijama RS. Na primjer, u Hercegovini i oko Trebinja, blizu Dubrovnika, u ugostiteljstvu se ne može naći nijedan radnik više jer su svi otišli. Ko je imao četiri radnika, sad ima dva ili možda čak i jednog. Postoje ugostiteljski objekti koji nemaju jednu smjenu ili im ne radi kuhinja zbog sezone. Ima i drugih suprotnih slučajeva, da ne bude sve tako crno. Znam da je u većim sistemima, uglavnom tamo gdje postoji sindikat, manji odliv radnika i da duže ostaju na poslovima. Ipak, teško je voditi bitku sa nekim ko može više a plaća, ali to nije razlog da se odustane“, kaže Rudić.
Škrebić: Mnogo jače ekonomije nisu uspjele da se izbore sa odlaskom radnika
Predsjednik Unije poslodavaca Republike Srpske Zoran Škrebić kaže da se dinamika rada veoma brzo promijenila za nekoliko godina. Smatra da nije sve izgubljeno i da se kompletna privreda i institucije moraju boriti da zadrže snagu na radnim mjestima.
“Potrebno je da se borimo da naši ljudi ostaju da radi, ali tu je nemoguće samo kroz povećanje plata. Mora se uskladiti niz faktora koji će obuhvatiti sve segmente rada i življena na ovim prostorima. Rast plata mora biti u skladu sa produktivnošću rada. Jasno nam je da je inflacija u BiH viša nego u evrozoni, što vidimo po rastu cijena i zato nam plate vrijede manje nego ranije. Ako pogledamo zapadne zemlje i regiju, svugdje je došlo do velikih pomjeranja radne snage, migracija stanovništva. Odlaze ljudi i iz Njemačke, koja je u odnosu na nas na visokom stepenu razvoja. Mnogo jače ekonomije nisu uspjele da se izbore sa odlaskom radne snage“, kaže Škrebić.
Kaže da ono što se nama dešava sa odlaskom radne snage, traje mnogo duže nego što se sada misli.
“Unija poslodavaca je upozoravala prije 15 godina da ćemo ostati bez radnika. Od tada odavno propagiramo automatizaciju proizvodnih procesa, tehnološki razvoj, saradnju sa fakultetima i promjenu srednjeg obrazovanja koje će moći da prati dinamiku razvoja. Da se privreda pogura naprijed u konkretan razvoj u kojem će učestvovati svi. Bez učešća svih faktora, ne možemo da napravimo pozitivan pomak. Svi bi htjeli brze rezultate, ali to ne može“, kaže Škrebić.
Inače, OSCE je nedavno upozorio da mnoge kompanije sve više zavise od stranih radnika, što je trend koji se jasno odslikava u značajnom oslanjanju ugostiteljskog sektora na radnike iz Azije.