SARAJEVO, Glavni revizor BiH Milenko Šego istakao je da se iz revizorskih izvještaja institucija BiH za 2012. godinu može uočiti blagi trend poboljšanja finansijske discipline u odnosu na ranije godine, ali da to i dalje nije na onom nivou kako to očekuju javnost, revizori ili poreski obveznici. Šego je u intervjuu Srni istakao da su institucije BiH još trome, da se odluke revizora dosta loše provode, a institucije sistema još imaju mnogo da rade.
“Dali smo ukupno oko 500 preporuka za 2012. godinu. Implementacija naših preporuka iznosi oko 55 odsto i ne možemo biti zadovoljni tim procentom, mada je to, ako se posmatra u kontinuitetu, od osnivanja revizije, značajan pomak. Riječ je o ogromnom broju preporuka i institucije bi morale, predvođene Parlamentarnom skupštinom BiH, da zasuču rukave i počnu ozbiljno da rade“, ističe Šego i dodaje da u svijetu procenat provođenja revizorskih preporuka iznosi oko 90 odsto, pa čak i više od toga.
On je naveo da je od 73 institucije, u kojima je provedena revizija za prošlu godinu, 10 dobilo dosta lošu ocjenu revizora – mišljenje sa kvalifikacijom ili mišljenje sa rezervom – gdje su date ozbiljne primjedbe na rad i poslovanje tih institucija. “Tih 10 institucija zauzimaju više od 55 odsto Budžeta BiH”, naglasio je Šego.
On pojašnjava da za više od polovine sredstava u Budžetu BiH postoje ozbiljne primjedbe koje se odnose na sistem javnih nabavki, određene ugovore o djelu, ugovore o privremenim i povremenim poslovima, na pojavu netransparentne reprezentacije, upotrebu automobila u službene svrhe, čak upotrebu privatnih automobila u službene svrhe…
“Osnovni problem je da Savjet ministara BiH nije, u skladu sa Zakonom o platama i naknadama u institucijama BiH, usvojio određeni set propisa i podzakonskih akata tako da je u institucijama prisutno šarenilo kad je riječ o trošenju za reprezentaciju i mobilne telefone. Jednostavno se ne zna kolika su ograničenja. Ne postoje standardi potrošnje. Ovdje je na potezu Savjet ministara BiH”, naglašava Šego.
Kada je riječ o javnim nabavkama, glavni revizor BiH je podsjetio da je sedam institucija dobilo mišljenje sa rezervom, jer nije postojao plan javnih nabavki ili je to planiranje bilo loše, neprecizno je sastavljena tenderska dokumentacija, neefikasan je bio proces javnih nabavki, nisu poštovani uslovi definisani tenderskom dokumentacijom, nije provođena procedura javnih nabavki, pa se moglo desiti da bude izvršena nabavka od dobavljača koji ne plaćaju poreze.
Šego ističe da značajnu stavku u troškovima predstavljaju ugovori o djelu i privremenim i povremenim poslovima. “Postoje sistematizovana radna mjesta, a godinama se angažuju ljudi na rad po ugovoru o djelu, i to je netransparentno. Potrošnja svake marke mora da bude transparentna”, naglašava Šego.
On ističe da javna potrošnja mora da bude regulisana zakonima, a ne pravilnicima, odlukama…, jer svaki zakon prođe javnu raspravu i bude usvojen u Parlamentarnoj skupštini BiH i u njemu se ne može lako naći nešto što nije dobro, dok je to kod pravilnika i odluka moguće.
“Upravo su Parlamentarna skupština i Savjet ministara BiH ti koji trebaju da iniciraju donošenje tih zakona i oni su i zbog toga dobili mišljenje sa rezervom”, rekao je Šego.
Prema njegovim riječima, novina u ovogodišnjim revizorskim izvještajima je što su revizori posebnu pažnju obratili segmentu o kojem se u BiH veoma mnogo govori, a vrlo malo ili gotovo ništa ne radi – pitanju prevara i korupcije.
“Ta pošast je do sada tretirana samo kroz okrugle stolove, tribine, predavanja i tu se trošilo dosta energije, ali se u praksi ništa nije dešavalo zato što većina institucija, njih više od 80 odsto, nema vlastiti plan i program za borbu protiv prevara i korupcije, a to je obaveza, jer je BiH usvojila Strategiju za borbu protiv korupcije“, istakao je Šego.
Prema njegovom mišljenju, svi koji gazduju javnim sredstvima, ne samo institucije BiH, a ista je ili slična situacija od mjesne zajednice do Predsjedništva BiH, moraju da imaju vlastiti plan i program za borbu protiv korupcije.
Šego kao novinu u ovogodišnjim revizorskim izvještajima navodi da su revizori konstatovali i dali preporuku u tom smislu da institucije nemaju strateški plan razvoja, strateško planiranje ni viziju razvoja, nego se stihijski planira.
“Kada pitamo rukovodstvo neke institucije gdje tu instituciju vide u naredne tri godine oni se snebivaju i jednostavno ne znaju šta ih pitamo. Insistiramo da planiranje bude usmjereno na osnovu rezultata rada. Na tome ćemo insistirati i u narednim revizijama”, rekao je Šego.
On je naveo da se otpočelo i sa revizijama učinka i da su ove godine objavljena četiri izvještaja iz oblasti revizije učinka – upravljanje zasnovano na rezultatima kroz planove izvještaja institucija Savjeta ministara BiH, rad komisija institucija BiH, kojih je veoma puno, upravljanje oduzetom robom u carinskim postupcima, koje je veoma zanimljivo, uslovi za efikasnu kontrolu PDV-a i predmetnu naplatu duga.
“Kroz ove revizije učinka veoma se dobro vidi i potvrđuje moja teza da institucije nemaju strateške planove, nemaju jasno definisane ciljeve i da se budžet troši na stihijski način tako da su rezultati neefikasni, neefektivni i neekonomični“, naglasio je Šego.
Prema njegovom mišljenju, revizori su obavljenom revizijom institucija BiH obavili svoj dio posla, odnosno to je, na određeni način, bilo “prvo poluvrijeme utakmice”.
“Dostavili smo izvještaje Parlamentarnoj skupštini BiH i njenim komisijama na razmatranje i očekujemo da parlament BiH, koji je u posljednje dvije godine veoma dobro krenuo sa razmatranjem tih izvještaja, tako nastavi i ovaj put”, rekao je Šego.
On je podsjetio da je Parlamentarna skupština BiH čak izrekla sankcije nekim institucijama koje su imale određene propuste, umanjivši im sredstva za određene stavke kao što je reprezentacija.
On je dodao da Parlamentarna skupština BiH kako-tako solidno odradi svoj dio posla i da je zadovoljan saradnjom Kancelarije za reviziju institucija BiH sa tom zakonodavnom institucijom, ali da je “kočnica” u izvršnoj vlasti, Savjetu ministara BiH, institucijama sistema i pravosudnim institucijama.
“Svi oni trebaju da se nakače na te aktivnosti i stvar dovedu do kraja. To je ono što izostaje. Izostaje i disciplinska odgovornost u svim institucijama gdje su izraženi propusti. Može se pokrenuti pitanje disciplinske odgovornosti, ali se to ne radi, može se pokrenuti pitanje javne, političke ili moralne odgovornosti. Toga nema ili ima veoma malo”, smatra Šego.
Iako ohrabruje činjenica da bezbjednosne i pravosudne institucije – Sipa i tužilaštva – pokreću određena pitanja i obavljaju istrage, Šego tvrdi da nedostaje “završni udarac”.
“Morali bi agresivnije da krenemo u obračun sa onima koji troše javni novac u smislu ‘zakonitog nemorala’. Može nešto biti dozvoljeno po zakonu, ali se mora osjetiti trenutak u kojem se živi i štediti na svim nivoima. Kod nas nema dovoljnog pritiska javnosti. Za sve to potrebna je demokratska javnost, klima u parlamentarnoj demokratiji da preporuke koje dajemo padnu na plodno tolo, da institucije sistema natjeraju vlast da radi na našim preporukama“, poručuje Šego. (Srna)