BANJALUKA – Pojedini inspektori Uprave za indirektno oporezivanje BiH reketiraju trgovce, koristeći se uhodanim načinom rada − traže novac kako ne bi kontrolisali njihovo poslovanje. Onima koji odbiju dati mito, nezakonito oduzimaju robu.
“Znaš li ti ko sam ja?”, prisjeća se prodavač polovnih kućanskih aparata Mersad Džafić pitanja Jelene Majstorović. Ona je u oktobru 2018. godine sa kolegom Radenkom Popovićem zvanim Pop ušla u Džafićevu radnju u Velikoj Kladuši i postavila mu pitanje prijetećim tonom, bacivši ispred njega značku inspektora Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine (UIOBiH).
Iako su prošle dvije i po godine, Džafić se još živo sjeća njihovog susreta. „Ovo je moja šefica Jelena i nju moraš počastiti”, odgovorio je Popović na njegovo „ne znam”.
Dvočlani tim UIO-a je tog dana ušetao u radnju da od Džafića prijetnjama i pritiscima iznudi novac. Inspektoricin ton i zagledanje radnje u tišini su ga uznemirili. Poslovne knjige mu nisu bile uredne pa je prihvatio „igru“. Ponudio im je 300 KM, ali nisu prihvatili pa im je dao 500 KM. Inspektori su potom izvijestili Upravu da kod Džafića nisu našli krijumčarenu robu.
Iako će je direktor UIO-a Miro Džakula tek kasnije postaviti na čelo Grupe za sprečavanje krijumčarenja i prekršaja u Regionalnom centru u Banjoj Luci, Majstorović je za inspektore Grupe već bila „šefica”.
Jelena Majstorović, Radenko Popović, Stevo Savić i Vladimir Puzić su zbog boje svoje uniforme među trgovcima poznati kao „crnokošuljaši”, ali zloslutni nadimak krije i ozbiljnije razloge. Ova grupa ucjenjuje vlasnike trgovačkih radnji koji drže višak robe, nudeći njima „dogovor“, a trgovcima koji ne daju mito oduzimaju robu.
Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) je utvrdila da su ovi inspektori najmanje deset puta tokom 2017. i 2018. godine koristili svoje pozicije i ucjenom tražili mito od trgovaca, a najmanje četiri puta su im nezakonito oduzeli nakit, vrijedan više od 200.000 maraka.
„Pritom su za sebe zadržavali dio oduzetog nakita te na prevaran način izdali više potvrda o privremenom oduzimanju nakita naznačenih na manje količine“, navedeno je u SIPA-inom dokumentu, a vlasnici tvrde da nedostaje skoro polovina oduzetog nakita. SIPA slične slučajeve istražuje u: Bihaću, Cazinu, Bosanskoj Krupi, Velikoj Kladuši, Doboju, Banjoj Luci i Gradišci.
Vlasnici radnji su novinarima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) opisali neprofesionalan odnos inspektora UIO-a: pri ulasku u radnje su tražili da se ugasi videonadzor, pretresali su privatne prostorije bez naloga suda te izvrtali torbe i lične stvari, a robu koju pronađu su oduzimali, kršeći procedure, tvrde trgovci, a potvrđuje to i Izvještaj SIPA-e. Ovi ljudi su preplašeni prijetnjama službenih lica pristajali na ultimatume i, ne znajući šta potpisuju, potpisivali potvrde o oduzimanju robe ili im davali mito kako bi oduzimanje izbjegli. Mersad Džafić je među onima koji su to morali učiniti nekoliko puta.
„Bogami da, jer ode mi roba, sine! To je problem!”
Anonimne dojave kao „modus operandi“
Zadatak Grupe za suzbijanje krijumčarenja i prevare UIO-a jeste da spriječi, otkrije, istraži, dokaže i na kraju procesuira krijumčarenje iz oblasti indirektnih poreza. Međutim, grupa inspektora na čelu sa Jelenom Majstorović je ulazila u radnje i koristeći se autoritetom uniforme i institucije od vlasnika tražila novac kako ne bi kontrolisala njihovo poslovanje.
Inspektori Radenko Popović i Stevo Savić su u proljeće 2018. godine ušli u radnju za popravke i preprodaju polovnih kućanskih aparata Mersada Džafića u Velikoj Kladuši.
Džafić kaže da su inspektorima jasne „slabe tačke“ njegovog poslovanja: „Mi to kupujemo pod ‘neispravno’ i onda servisiramo i prodajemo. Oni znaju da mi ne možemo imati sve čisto jer je to polovno.” Kada su utvrdili da dio aparata nije evidentiran u poslovnim knjigama, Džafić se prisjeća da mu je inspektor Popović rekao: „U velikom si prekršaju!” Zaprijetio mu je da će mu oduzeti svu robu, a potom, protivno ovlaštenjima, naredio da zatvori vrata radnje i ponudio mu rješenje.
„Možemo li to riješiti na drugačiji način?”, upitao je Džafić.
„Možemo”, odgovorio mu je Popović i pitao: „Koliko nudiš?”
Džafić je ponudio 500 maraka, ali je to inspektorima bilo malo.
„Ja sam tad prodao u Doboj neki šporet za oko 500 eura. Ponudio sam im to. To su prihvatili i uzeli”, priča Džafić.
Popović je primio novac i rekao da moraju oduzeti i nekoliko aparata kako bi opravdali nalog. „Kaže – što te najmanje boli, to ćemo ti uzeti.” Džafić je na to izdvojio sedam aparata za koje su inspektori napisali prekršajnu prijavu.
U oktobru su po anonimnoj dojavi došli opet – ovaj put sa Jelenom Majstorović i Vladimirom Puzićem. Popović i Majstorović su ušli u radnju. „K’o neki komandos! Bacila je značku sva ponosna, kao da je šefica i kaže znaš li ti ko sam ja”, prepričava Džafić. Popović mu je onda rekao da šeficu mora počastiti.
Ponudio im je 300 maraka, ali im je to ponovo bilo malo. Inspektori UIO-a su tražili 500 KM koje je Džafić predao Popoviću „naruke“.
Džafić kaže da su ga nakon toga pitali za kuću njegovog prijatelja Alena Veladžića i nešto kasnije istog dana četvorka je ušla u dvorište njegove porodične kuće, nekoliko kilometara dalje od Džafićeve radnje. Veladžić je nezaposleni mašinski tehničar i u svom dvorištu popravlja i preprodaje polovne aparate.
„Nakon što sam ih pitao šta rade tu, odgovorili su mi da imaju anonimnu dojavu da nezakonito dobavljam i prebacujem polovnu robu preko granice”, ispričao je inspektorima SIPA-e. Veladžić je novinarima CIN-a potvrdio svoje svjedočenje, ali nije stao pred kameru jer ne želi nove probleme sa inspektorima. Inspektori su rekli da imaju nalog za pretres i drugu dokumentaciju, ali mu je nisu pokazali.
Iako je znao da nema krijumčarenu robu, Veladžić se plašio kazne jer nije imao registrovan servis. Osim aparata koje servisira za mještane, kod njega su bili i oni koje je kupio od prijatelja Zlatana Jušića, legalno uvezeni preko njegove firme „Kum“ iz Velike Kladuše.
Pozvao je Jušića i tražio pomoć. On je inspektorima objasnio o kakvim aparatima je riječ i odveo ih u prostorije svoje firme da im pokaže dokumentaciju o uvozu.
„Jedno ili dvoje je bilo u trgovini, jedno ili dvoje bili su dole u krugu ispod trgovine. Bili su sa Alenom, stajali su, nešto su razgovarali”, prisjeća se Jušić u razgovoru za CIN.
Kod Jušića su inspektori našli dokumentaciju o porijeklu za veći dio robe iz Veladžićevog dvorišta, ali im on nije uspio opravdati aparate koje su mu građani donijeli na popravku. Inspektor Popović je potom Veladžiću rekao da je zbog tih aparata u velikom prekršaju i da će mu oduzeti svu robu.
„Je li treba da vam dam 500 maraka?”, pitao je konačno Veladžić.
Popović mu je odgovorio da je to malo pa je Veladžić ponudio duplo više. Međutim, inspektor mu je nakon konsultacije sa Jelenom Majstorović rekao da bi 1.800 maraka i ručak bili dovoljni da mu ne oduzmu robu i ne napišu prijavu. Veladžiću je falilo novca pa je od prijatelja Mersada Džafića tražio pozajmicu.
„On mene zove i kaže da ona traži 2.000 maraka – nemam toliko para. Rekoh, haj’ daću ja 500, je*i je, da to samo skinemo”, ispričao je Džafić novinarima CIN-a.
Osim iznuđenog novca inspektori su taj dan dobili i ručak na tuđi račun. Veladžić i Jušić su ih odveli u restoran „Kod Abida” na ručak koji je Veladžić platio 132 marke. Jušić nije svjedočio davanju mita, ali razumije zašto je njegov prijatelj pristao na to.
„U tim crnim uniformama kad dođu, nema sa njima razgovora, razumijete? To je ozbiljno i nema za*cije.“
Inspektori i njihovi šefovi, rukovodioci UIOBiH, nisu htjeli razgovarati sa novinarima CIN-a. UIOBiH je na novinarske upite poslao tek djelimične odgovore kojima je potvrdio da je Grupa za suzbijanje krijumčarenja bila kod Džafića i Veladžića i da nisu uočene nepravilnosti u radu inspektora.
Daj šta daš, samo daj
Jelena Majstorović i Radenko Popović su u ljeto 2018. godine došli na Zelenu pijacu u Doboju koja je u nadležnosti drugog regionalnog centra. Vlasnicima štandova sa tekstilom i obućom su prijetili oduzimanjem robe ako ne daju novac.
Prodavačica Kosana Malešić je novinarima CIN-a ispričala da su inspektori tražili „da ih počasti”: “Oni su rekli moramo sad to da riješimo ili će nas kažnjavati, tako da smo se mi uplašili i dali smo”. Od nje su uzeli 200 maraka. Malešić je svoju priču ispričala i inspektorima SIPA-e i sada čeka pravdu u strahu od osvete inspektora UIO-a Bosne i Hercegovine.
“Mi smo se plašili kasnije i da išta govorimo, da Vam iskreno kažem! Ne znamo mi ni ko su oni, ni šta su oni, da ne bismo imali problem”, svjedoči Kosana Malešić o susretima sa inspektorima
Njen komšija Mirko Vračević kaže da radi legalno i redovno plaća sve dažbine. Međutim, to i nisu bili razlozi zbog kojih je do njegovog štanda taj dan došlo dvoje inspektora u službenim uniformama. Tražili su novac.
“On kaže ovol’ko! Ja kažem nemam tol’ko, evo ti ‘vol’ko”, prisjeća se Vračević. Dao im je 200 KM.
Cijeli slučaj je otkriven kada je neko od trgovaca sa pijace iznudu prijavio dobojskoj policiji. Svi oštećeni su bili pozvani da daju izjave, ali su, strahujući od odmazde, rekli da nisu dali novac. Čuvši za to u policijskoj stanici, zatečena ponašanjem kolega sa pijace, i Stoja Kevac je odlučila da odustane od istine. “Kažem ja onim momcima: nemojte ni mene, svi su rekli da nisu dali, evo, i ja nisam dala i gotovo.”
Kevac je novinarima CIN-a ispričala šta se, ustvari, desilo. „Ja joj dajem trenerku, neće! Neće žena trenerku, neće i okreće se oko mene! Evo ti trenerka, ženo, nemam para! Hoće pare! Nije htjela otići dok nije dobila pare”, priča Kevac, tvrdeći da joj je teško išta zaraditi. „Evo, čitav dan ti ovdje blejim, sjedim, nisam marke pazarila.”
Inspektori su taj dan od nje uzeli 100 maraka.
Centar javne bezbjednosti Doboja i Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske odbili su novinarima CIN-a dati podatke u vezi sa istragom jer su slučaj predali Tužilaštvu BiH i SIPA-i. I SIPA je jedan izvještaj o ovim događajima predala Tužilaštvu polovinom 2019. godine, a na drugom i dalje radi. Inspektori su utvrdili da su Jelena Majstorović i Radenko Popović na Zelenoj pijaci u Doboju od vlasnika štandova iznudili ukupno 1.300 maraka.
Nezakoniti pretresi i otimanje
Prema propisima po kojima radi UIOBiH, inspektori Grupe za suzbijanje krijumčarenja i prekršaje mogu kontrolisati poslovne knjige, ali bez sudskog naloga ne smiju pretresati objekte i stvari. Osim toga što se dokazi oduzeti bez naloga ne mogu koristiti u krivičnim postupcima, zakoni na ovaj način štite i prava građana od zloupotrebe položaja službenih lica koja bi im mogla nanijeti štetu. Prema dokumentima do kojih je došao CIN, inspektori za suzbijanje krijumčarenja u Regionalnom centru Banja Luka – Jelena Majstorović, Radenko Popović, Stevo Savić i Vladimir Puzić – najmanje pet puta su nezakonito i bez naredbe suda pretresali vlasnike radnji.
Inspektori su oduzimali robu, uglavnom zlatni i srebrni nakit, vagali i upisivali oduzete količine u zapisnik, bez prisustva vlasnika, te na kraju izdavali potvrde o oduzimanju koje nisu validne jer su izdate bez sudskog naloga. Uprkos tome, inspektori su na potvrdama navodili članove Zakona o krivičnom postupku BiH kao osnov postupanja, dok su osumnjičenim naknadno pisali prekršajne prijave na osnovu Zakona o carinskim prekršajima. Istražitelji vjeruju da su na ovaj način htjeli prikriti da su dokaze prikupljali nezakonito. Vlasnici robe su ove papire potpisivali, prema njihovim tvrdnjama, pod pritiskom i prijetnjama inspektora. Cazinjanin Omer Džaferović je svoje iskustvo sa inspektorima UIOBiH ispričao SIPA-i.
U novembru 2017. godine su njega i suprugu Halidu zaustavili na cesti kod Bužima, pretresli im stvari i iz njihovih ličnih torbi uzeli nakit vrijedan tridesetak hiljada maraka.
Džaferović je pokušao objasniti da je za tu robu platio sve obaveze državi, ali je to bilo uzalud. Inspektori su bez sudskog naloga odnijeli nakit u službeno vozilo UIO-a gdje su ga izvagali bez prisustva vlasnika i spakovali u najlonsku kesu. Od Džaferovića su tražili da se potpiše u rokovnik sa bilješkama o izvaganom nakitu, bez službenog zapisnika, i tako potvrdi da je dobrovoljno predao nakit.
Uprkos cjelodnevnim pritiscima i prijetnjama, on je to odbio pa su ih inspektori držali na cesti duže od deset sati. Konačno, “crnokošuljaši” su zatražili pomoć kolega iz Odsjeka za istrage UIOBiH, a Džaferović je SIPA-i ispričao šta je čuo i vidio kad su oni došli.
“Šta ste ovo uradili? Nа ovaj način rada ovo sve pada u vodu i neće moći poslužiti kao dokaz”, rekle su im kolege, utvrdivši da inspektori nemaju sudski nalog za pretres. “Crnokošuljaši” su pokušali vratiti nakit u kombi, ali Džaferović to nije dozvolio, prisilivši ih tako da nabave usmeni nalog za pretres. Iako im to očito nije bila namjera kad su zaustavili Džaferoviće, inspektori su sa zakašnjenjem i pod pritiskom pokrenuli legalnu proceduru.
Sa sudskim nalogom su po službenoj dužnosti na uviđaj došli i policajci iz Bužima. Džaferović je SIPA-i rekao da je čuo kada su inspektori pokušali nagovoriti jednog od njih da vrati oduzeti nakit u kombi, a potom oduzme kako je propisano.
“Radili ste protivzakonito i sada hoćete da mi uvalite vruć krompir da ја ubacujem nakit”, odgovorio im je policajac i odbio to učiniti. Ipak, podaci o nezakonito oduzetom zlatu su navedeni u potvrdi koju je Džaferović umoran od svega konačno potpisao. Na osnovu toga su inspektori UIO-a protiv njega pokrenuli krivični postupak zbog krijumčarenja.
Nakit kojeg nema
SIPA sumnja da su inspektori UIO-a u drugim slučajevima dio nakita zadržavali za sebe, a na potvrde o oduzimanju upisivali manju količinu robe. Vlasnici oduzete robe to potvrđuju, objašnjavajući da su razliku primijetili tek kada su dobili prekršajne prijave od UIO-a jer ih prije toga niko nije obavijestio niti o otvaranju niti o vještačenju robe.
Šefica Majstorović i inspektor Popović su kod Husnije Kurtovića u zlatari „Atlantis“ u Bihaću bili dvaput tokom 2018. godine. U martu su u radnji pronašli zlato koje nije bilo evidentirano u poslovnim knjigama pa je inspektor Popović rekao Kurtoviću da se mogu dogovoriti ako isključi videonadzor. Zatim mu je Majstorović u rokovnik napisala ponudu – 3.000 KM, što je Kurtović odbio. Inspektori su mu na to tražili da pogledaju sat „Raptor”, vrijedan 120 maraka i zlatni prsten od 350 maraka koje su iznijeli iz radnje, ne plativši. Kurtović je SIPA-i tvrdio da im to nije poklonio.
No, nisu mu oprostili što je odbio „saradnju“. Četiri mjeseca kasnije su opet došli i, utvrdivši da videonadzor ne radi, u pretresu pronašli i oduzeli 1.733,8 grama zlatnog nakita koji nije bio evidentiran u poslovnim knjigama. Kurtović je njegovu vrijednost procijenio na 170.000 maraka. On kaže da je u tome bilo i oko 120 grama nakita koji su građani donijeli na popravak, čišćenje ili poliranje. Inspektori su zabilježili da su oduzeli tek nešto više od kilograma zlata, a Kurtović kaže da to nije primijetio kada je potpisivao dokumente.
„Drži mi samo ćoškove – ‘potpiši tu, potpiši tu, potpiši tu’! Ja nisam gledao šta je u zapisniku.” Kaže da se pomirio sa gubitkom: „Pošto ja nisam gledao šta sam potpisao, gotovo je!“
Robu su mu oduzeli zbog sumnje na krivično djelo, ali je on na kraju platio kazne za neposjedovanje dokumentacije o porijeklu robe jer je samo takvu prekršajnu prijavu i dobio. Oduzet nakit mu nije vraćen. „Ja sam tada vidio da njima ne može niko ništa i to je to”, kaže Kurtović za CIN.
U februaru 2018. godine Majstorović i Popović su bez sudskog naloga ušli u zlataru Senije Lipovača u Bosanskoj Krupi i pod izgovorom da imaju anonimnu prijavu o krijumčarenju oduzeli više od kilograma nakita, vrijednog oko deset i po hiljada maraka. Prije pretresa su, tvrde vlasnici, inspektori tražili da se isključi videonadzor.
„Oni su išli na prepad! Od tresanja zidova, kucanja, otvaranja vodokotlića, diranja moje jakne, moje torbe”, opisuje sin vlasnice Aldin Lipovača. Senija Lipovača je platila kaznu za poreski prekršaj i nakit joj je oduzet. UIOBiH ni protiv nje nije pokrenuo krivični postupak.
I bivši policajac Mujo Čović iz Velike Kladuše je zapamtio susret sa inspektorima UIO-a u Bosanskoj Otoci. On je u maju 2018. godine došao kod vlasnika zlatare „Gumuš“ kako bi mu prodao staro srebro. U autu je, kaže, imao i zlatne dukate za koje tvrdi da su porodično naslijeđe koje nije planirao prodavati.
U prekršajnoj prijavi protiv Muje Čovića piše da su mu inspektori oduzeli 34 dukata dok on tvrdi da je imao četiri dukata više
Policija ga je zaustavila na parkingu na osnovu anonimne dojave, pronašla zlato i srebro i pozvala inspektore UIO-a. Pojavili su se inspektori Stevo Savić i Vladimir Puzić koji su Čoviću oduzeli 38 zlatnih dukata i oko četiri kilograma srebra. On tvrdi da mu nisu rekli zašto i na osnovu čega to rade. Nadležni tužilac nije bio prisutan iako Čović kaže da je to tražio. „Ja njima kažem: ljudi, ovo što se dešava, ovo su nezakonite radnje. Vi mene ovdje zadržavate četiri sata! Hoćete li vi obavijestiti tužioca, zna li iko da sam živ?“, prisjeća se Čović. Ne provjeravajući sadržaj, pod takvim pritiskom je potpisao potvrdu o oduzimanju.
Nekoliko dana kasnije u radnji polovne opreme u Velikoj Kladuši koju drži njegova supruga posjetili su ga inspektor Savić i šefica Majstorović. Uz objašnjenje da traže krijumčareno zlato, pretresali su prostorije i stvari bez sudske naredbe.
„To su radili arogantno, razbacujući robu“, kaže Čović. Nisu pronašli ništa pa je Majstorović dala broj mobitela Čoviću i rekla da je nazove. Svoj broj telefona dao mu je i Savić.
Čekajući svoje srebro i dukate, Čović je nekoliko mjeseci kasnije pozvao Savića da pita hoće li mu ih vratiti, a on mu je rekao da nazove Majstorović jer “ona je šefica, dala ti je broj”. Čović je odlučio da to ne uradi i da sačeka sudski rasplet u regularnoj proceduri.
Inspektori i njihovi šefovi, rukovodioci UIOBiH, ignorisali su pozive CIN-a da novinarima daju na uvid dokaze i argumente koji bi osporili tvrdnje građana o iznudama.
Godinu i po kasnije, u januaru prošle godine Čović je dobio prvi glas od UIO-a – prekršajnu prijavu za neposjedovanje dokumentacije o porijeklu robe u kojoj je njegov nakit procijenjen na 3.233 KM, a umjesto 38 dukata, koliko tvrdi da je imao, piše da su mu oduzeta 34.
“Kad sam to vidio, evo ovdje je mene presjeklo”, prisjetio se vidno uznemiren. Nakit koji su mu Savić i Puzić oduzeli procjenjuje na oko 40.000 maraka. Zbog stresa od pretresa i višesatnog zadržavanja u policijskoj stanici to nije primijetio kad je potpisivao potvrdu o oduzimanju. Kaže da je bio prisiljen da potpiše i nije gledao šta piše u potvrdi.
„I tako su otišli dukati”, zaključuje Čović.
Jelena Majstorović radi u UIOBiH od februara 2013. godine. Deset godina ranije dobila je otkaz u NLB Banci u Prnjavoru. Banka ju je tužila radi počinjenog krivičnog djela i Majstorović je 2005. godine osuđena uslovnom kaznom zatvora. Imala je 26 godina. Presuda je na njen zahtjev izbrisana iz evidencije suda 2016. godine, u vrijeme kada je već tri godine radila po ugovoru za UIOBiH.
Uposlenik institucija u BiH ne može biti osuđen za krivično za koje je zaprijećena kazna zatvora od tri ili više godina, dok državni službenik uopće ne smije biti krivično osuđivan.
Nedugo nakon brisanja presude, u aprilu 2018. godine Majstorović je primljena kao državna službenica u Odsjek za poreze, a desetak dana kasnije ju je direktor Miro Džakula internom odlukom vratio u Grupu za suzbijanje krijumčarenja i prekršaje gdje je radila dok je bila zaposlena po ugovorima. Krajem 2018. godine Džakula je privremeno postavlja za šeficu Grupe. Na ovu poziciju je 2020. godine imenovana za stalno.
CIN