Savo Ševaljević: Kasnimo s revizijom privatizacije

BANJALUKA, Savo Ševaljević, novi predsjednik Komisije za reviziju privatizacije državnog kapitala RS, zamijenio je Borislava Bijelića u vrlo nezgodnom trenutku. Iako kaže da je svjestan da dužnost preuzima u trenutku kada se zahuktava predizborna kampanja, kada u javnosti komisija ima loš imidž, Ševaljević smatra da efikasnim radom i dobrom organizacijom za manje od pola godine može riješiti zadatke koje pred njega stavi Vlada RS.

Kaže da jedna komisija ne može da promijeni cjelokupno društvo, ali, uprkos tome, najavljuje da će pored efikasnosti striktno da se drži zakonskih okvira, a da mu je želja i primarni cilj poslije revizija, prevashodno da nađe način za pokretanje proizvodnje u preduzećima koja su devastirana lošim privatizacijama.
Kako ćete se snaći u ulozi prvog čovjeka Komisije za reviziju privatizacije s obzirom na to da su u javnosti velika očekivanja od tog tijela?
ŠEVALJEVIĆ: Prema svim dosadašnjim zadacima koje sam imao odnosio sam se odgovorno i pošteno tako da nemam nikakvog razloga da se i prema ovom poslu odnosim na drugačiji način. Ova kampanja koja se sada vodi oko Komisije je krajnje nepotrebna, jer je ovo posao kao i svi ostali poslovi, tako da ne vidim da bi ovdje trebalo da bude nešto spektakularno. Sama ideja da će nestati kriminala ako se sve sredi u privatizaciji nije tačna, jer privatizacija nije ni više ni manje korumpirana i kriminalizovana od ostalih segmenata društva. Ona pripada društvu, a kakvo je društvo takva je i ona.
Da li ste se upoznali s dosadašnjim radom Komisije i koji će biti vaši prioriteti?
ŠEVALJEVIĆ: Kada budem pismeno dobio rješenje u kojem će se nalaziti zadaci Komisije, ja ću se toga striktno držati. Prvi moj zadatak će svakako biti da proučim svoje obaveze iz rješenja koje sam dobio, drugo, da sagledam i utvrdim dosad učinjeno, treće, utvrdiću metodologiju rada, a kao četvrto ću da pripremim plan budućih aktivnosti u kojem ću tačno navesti nosioca poslova i zadati rokove za izvršavanje tih zadataka.
Da li znate kvalitet članova Komisije i planirate li možda da napravite novi tim?
ŠEVALJEVIĆ: Moj princip je da nikad ne mijenjam ekipu, a pogotovo što niti jednog člana ne poznajem. Ja nisam poznavao ni gospodina Bijelića tako da uopšte ne znam ko su članovi i dok god ih ne vidim i ne upoznam neću nikog mijenjati. Pogotovo bi bilo loše mijenjati ljude koji već rade određene poslove i imaju puno informacija o tim stvarima. Smatram da ću s jednim dobrim rukovođenjem moći obaviti taj posao.
Da li mislite da će biti uticaja sa strane na Vaš rad?
ŠEVALJEVIĆ: Ja to ne mogu da procjenjujem, već mogu samo da govorim o svom metodu rada i samo mogu da uvjeravavam da ću posao da uradim najsavjesnije i najpoštenije. Kakav će odjek svega toga biti, ja stvarno ne znam. Znam samo da je sad trenutno najgori period u kojem može da radi Komisija. To je period predizborne kampanje u kojem su dozvoljene sve loše radnje, pogrešna optuživanja, izmišljene informacije, kojekakve tenzije. S druge strane, moramo da shvatimo da su sredstva informisanja jako naklonjena i stvaraju jednu jako lošu klimu.
Da li se malo kasno krenulo u proces revizije privatizacije?
ŠEVALJEVIĆ: Ne malo, kasni se jako puno. Već je prošlo 12 godina od kad je izvršena privatizacija. Samo zakonski u svim tim preduzećima promijenjene su bar tri upravljačke i menadžerske strukture.
Kad su počeli problemi u privatizaciji?
ŠEVALJEVIĆ: Erozija je počela odmah poslije privatizacije i nije se reagovalo. Već poslije prve godine, bilo je jasno da su se morala izmijeniti neka zakonska akta kako bi se spriječila loša privatizacija. Međutim, za lošu privatizaciju odgovornost ne snose samo menadžeri, vlasnici i kupci, već i državne institucije, a ne mogu se potpuno amnestirati i radnici. Menadžeri i kupci su u nekim slučajevima možda i u najboljoj namjeri kupili ta preduzeća, ali je problem nastao kada su podigli ljestvicu koju ne mogu preskočiti. Vrlo često, u nekom takmičarskom duhu, počeli su pojedinci da kupuju i po nekoliko firmi što možda i ne bi bilo loše da nisu ostali jedini istinski menadžeri u tim firmama koje su raznorodne djelatnosti i oni to apsolutno ne mogu da prate.
Da li su neke firme bile predmet kupovine radi njihovih atraktivnih lokacija i da su kupci u startu imali za cilj uništavanje proizvodnje zbog toga?
ŠEVALJEVIĆ: Sigurno je i toga bilo jer, objektivno rečeno, ako sam ja, na primjer, ljekar, farmaceut ili građevinac trudiću se da se krećem u tim oblastima. Međutim, ovdje su kupovali firme ljudi koji nemaju veze s tom djelatnošću. Bez obzira na to što su imali namjeru ovakvu ili onakvu, ja opet tu krivim državne institucije. Niko lopovu ne može da zabrani da krade, ali zato postoje državne institucije koje moraju da ga u tome spriječe i uhvate ako se usudi da to pokuša. Prema tome, ja uopšte ne osuđujem te ljude koji su htjeli da kupe atraktivnu lokaciju za neku drugu namjenu, ali zato kažem da su državne institucije morale to da spriječe i odmah reaguju na te pojave. Moramo da shvatimo i da su radnici mnogo puta paktirali i davali i podršku i zakonska prava koja su oni legalizovali. E, sada, pobijanje tih radnji ide jako teško jer je to sudski proces u kome se dokazuje nešto protiv nekoga ko je legalno uradio nešto.
Da li je tu legalnost često davala i država kroz fondove?
ŠEVALJEVIĆ: Bilo je sigurno i toga. Zbog svega ovoga je ovo jako složen proces i jedna komisija bez obzira na to kolika je ona ne može sve da apsolvira. Ludost je ako neko misli da je formiranjem jedne komisije riješio problem nezakonitosti privatizacije.
Da li očekujete da će Vas pratiti i druge institucije koje bi Vam mogle biti od koristi?
ŠEVALJEVIĆ: Mi ćemo napraviti informacije i sa tim informacijama naš posao se završava. Na ostalim institucijama je da dalje, na osnovu našeg izvještaja, preduzimaju mjere. Mi se nećemo miješati ni u rad tužilaštva niti policije. To nije naša nadležnost. Mi ćemo samo napraviti izvještaj koji ćemo dostaviti Vladi i određenim institucijama. Ko bude zainteresovan, iz njega će moći da vidi šta je zakonito ili nezakonito.
Poljuljano je povjerenje u Komisiju. Da li ćete raditi da se javnost više informiše o sadržaju izvještaja i da se time napravi neka vrsta pritiska na druge institucije da se postupa po njima?
ŠEVALJEVIĆ: U principu, mi se time nećemo baviti jer svaka institucija ima zakonsku odgovornost čime treba da se bavi i nije na meni kao članu Komisije da upozoravam ili namećem nekome zakonske obaveze. Svako u ovoj zemlji ima svoja zaduženja i ja ću se sigurno u okviru mojih zaduženja maksimalno potruditi da bude korektno i maksimalno odgovorno.
Da li ćete se baviti svim modelima privatizacije?
ŠEVALJEVIĆ: Koliko znam, do sada je Komisija preispitala licitacije i tendere i da su o tome dostavljeni zapisi nadležnim institucijama. Mi se nećemo vraćati na ono čime se Komisija bavila jer bi to bilo trčanje mačke oko svoga repa.
Da li mislite da Vam postojeće zakonske regulative daju dovoljno nadležnosti za uspješan rad?
ŠEVALJEVIĆ: Ne vidim da su zakonska rješenja neka prepreka i s te strane ne bi trebalo da imamo bilo kakvih problema u izvršenju zadataka. Komisija je uvijek ograničena u svom radu jer svaku komisiju formira neka institucija koja joj tačno određuje zadatke i rokove. Ti rokovi moraju da budu kratki, a ako su rokovi dugi onda to više nije komisija, nego stalno tijelo. Ukoliko Komisija za šest mjeseci ne završi svoj posao onda nešto nije uredu. Ili zadaci koji su dati komisiji nisu dobri ili metod rada komisije nije dobar. Ako mi damo izvještaj poslije pet godina on vam ne znači ništa. To je isto kada uzmete vaše novine od prije pet godina pa ih počnete čitati.
Ako je zakon bio loš, ako su radnici i država davali legalitet odlukama, kako je sad moguće uopšte reći da sad nešto nije dobro?
ŠEVALJEVIĆ: Ja smatram da će se odgovor na ta pitanja dati u ocjeni uspjeha privatizacije koju ćemo takođe raditi. Mi ćemo istaći da privatizacija u tom i tom preduzeću nije uspjela, da ugovor nije ispoštovan. Kad se to utvrdi tada bi trebalo da budu preduzete određene mjere. Ja sam sa nadležnim institucijama, ali i sa ljudima iz sindikata, razgovarao da pomognu u pripremanju mjera koje Vlada treba da donese kako bi se revitalizovala ta preduzeća. Za mene su sankcije sporedna stvar, a nova rješenja revitalizacije preduzeća najvažnija stvar. Zato bih želio da pokupim malo pameti iz sindikata i ministarstava kako bi uobličili jedan sistem mjera koji bi Vlada trebalo da donese.
Šta kada se utvrdi da je loše privatizovano preduzeće u kojem vlasnik s najviše akcija ima samo 25 odsto udjela u njemu? Kako locirati odgovornost?
ŠEVALJEVIĆ: Kad su akcionarska društva u pitanju, to je interna stvar akcionara i onih koji rade i Komisija ne može osuđivati nikoga. Bojim se da ne odemo u lošu interpretaciju i da ne rastjeramo investitore. Investitori su zainteresovani da dođu do upravljačke strukture preduzeća preko akcija i ako se mi sada budemo ovako odnosili prema akcionarskom kapitalu rastjeraćemo investitore. Plašim se da s prljavom vodom iz lavora ne istresemo i dijete u jarak. Otišli smo u vrlo široku interpretaciju nezakonitosti i ocjene kompetentnosti Komisije.
Da li će se Vaša Komisija pozabaviti i preduzećima s Berze?
ŠEVALJEVIĆ: Mi ćemo pratiti ugovore, ali se nećemo, niti možemo, miješati u rad Berze. Ali ako utvrdimo da kupac nije ispunio ugovorne obaveze to je drugo pitanje. Mi ćemo se strogo držati ugovorenih obaveza. Ako je neko rekao da će uložiti pet miliona KM, a nije uložio ni pet feninga onda je to problem.
Kako ćete se boriti sa sumnjivim procjenama dokapitalizacija?
ŠEVALJEVIĆ: To mi ne možemo da radimo, time bi mogle da se bave kontrolne komisije. Ne treba niko da pasivizira rad Komisije počev od radnika preko sindikata i Vlade RS. Ne želim da Komisija postane alibi za nerad, već, naprotiv, da komisija podstakne rad.
Da li je uredu bilo da Vaš prethodnik istovremeno bude predsjednik Komisije i istovremeno obavlja dužnosti u preduzećima osoba koje se dovode u vezu sa sumnjivim privatizacijama?
ŠEVALJEVIĆ: Stvarno to ne bih želio da komentarišem.  Nezavisne novine