BANJALUKA, Nedavna zabrana izvoza određenih proizvoda iz BiH u Hrvatsku svakako je imala implikacije na domaću proizvodnju. S obzirom na to da se ovaj ili onaj vid prakse ponavlja već duži period, u ovom trenutku ne mogu govoriti o konkretnim brojevima.
U svakom slučaju, aktivnosti BiH su bile usmjerene na ukidanju takve prakse i obezbjeđivanju uslova za robu bosanskohercegovačkog porijekla na izvoznim tržištima identičnih onima koji isti ti proizvodi uživaju na tržištu BiH. Mi smo u svojoj poziciji bilo vrlo jasni i transparentni, a argumenti za naše poteze bili su čvrsto zasnovani na međunarodnim propisima na koje se svi pozivamo. Već sam nekoliko puta naglasio da ovako važni trgovinski partneri moraju blisko sarađivati i razgovarati. Tu mislim na sve u regionu ali i šire, rekao je ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH, Mladen Zirojević.
S Hrvatskom je dogovoreno da se uspostavi nesmetan uvoz i izvoz peradi, prerađevina od peradi i proizvoda od ribe i domaćeg mesa. Očekujete li i da će se uskoro riješiti problem oko uvoza i izvoza mesa sitnih preživara, goveda i ribe i kada?
ZIROJEVIĆ: Na nedavno održanom sastanku u Sarajevu, kada je dio problema riješen, već je dogovoren novi sastanak eksperata koji će razgovarati i pokušati naći obostrano prihvatljivo rješenje i za proizvode o kojima govorite. Nadam se da će ti razgovori uroditi plodom u najkraćem mogućem periodu.
S obzirom na to da je ovo druga kriza u trgovačkim odnosima s Hrvatskom, očekujete li da bi i ubuduće moglo doći do sličnih problema kada su neki drugi proizvodi u pitanju?
ZIROJEVIĆ: Tamo gdje postoje intenzivni odnosi, u ovom slučaju trgovinski, tu se normalno i pojavljuju problemi. Dakle, mi nemamo probleme s nekim dalekim zemljama, jer s njima jednostavno imamo vrlo limitirane trgovinske odnose ili ih uopšte nemamo. Po mom mišljenju, nije problem ako imamo problem, već je problem ako ga zajednički ne rješavamo. Aktivnosti koje Ministarstvo i ja lično, zajedno s drugim relevantnim institucijama preduzimamo, jesu, između ostalog, usmjerene na to da naši trgovinski partneri moraju početi ozbiljno razgovarati s nama i pokazati jednaku posvećenost procesu u kojem svi moramo biti u mogućnosti da prepoznamo svoj interes. Konkretno u slučaju s Hrvatskom, ministar poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Božidar Pankretić i ja dogovorili smo se da se ovakva praksa više ne ponavlja i da ćemo biti u bliskom kontaktu prije nego preduzmemo bilo kakve mjere te prirode. U tom smislu, vjerujem da ne bi trebalo doći do ponavljanja situacija u kojima ćemo se morati braniti na način kako smo to učinili. U slučaju da se to ne desi, uvjeravam vas da nećemo sjedjeti skrštenih ruku.
Postoje li slični problemi i s drugim zemljama potpisnicama CEFTA sporazuma? Ukoliko ima, šta se radi na tome da se oni prevaziđu?
ZIROJEVIĆ: Bosanskohercegovačke institucije su u svojevrsnoj ofanzivi već neko vrijeme. Činjenica da su mjere prema Hrvatskoj bile najuočljivije ne znači da se određene aktivnosti ne odvijaju prema drugim potpisnicama ovog Sporazuma. Redovno pratimo šta se dešava u trgovinskim odnosima u regionu i radimo na tome da se oni poboljšaju za BiH. Unutar uspostavljenih CEFTA struktura, BiH je vrlo aktivna i inicirala je ili insistirala na niz aktivnosti koje imaju za cilj sistemsko rješavanje problema ali i reagovanje na pojedinačne slučajeve. Ipak, mislim da su sistemska rješenja nešto na čemu trebamo istrajavati. S druge strane, iako je to malo poznato u javnosti, mi imamo vrlo bliske kontakte s bh. proizvođačima i izvoznicima. Taj odnos nije formalizovan kroz neku komisiju ili slično ali su svi komunikacioni kanali s naše strane otvoreni i mi slušamo šta je to sa čime se oni suočavaju kao problemom u svom poslovanju a na šta mi možemo uticati.
Kako zaštititi domaću proizvodnju, s obzirom da dosadašnji pokušaji nisu dali značajnije rezultate?
ZIROJEVIĆ: Domaća proizvodnja se može štititi na različite načine. Bojim se da mi nekako stalno insistiramo na onom najlošijem. Možda to nije popularno reći, ali kada sastavite sve informacije od privrede i one do kojih smo došli mi u instititucijama izvršne vlasti, vidi se da smo mi u BiH sami sebi napravili najveće prepreke. Nijednu zaštitnu mjeru prema nekoj drugoj državi ne možete držati vječno, čak i kada je ona formalno-pravno potpuno u skladu s međunarodno preuzetim obavezama. To znači da, ukoliko hitno ne preduzmemo odgovarajuće mjere unutar BiH u smislu bolje zakonodavne i institucionalne uređenosti bh. tržišta, nema te mjere na svijetu koja će pomoći domaćoj privredi. Time bi se samo pokušalo odgoditi ono što bi se desilo prije ili kasnije. Drugo, vrlo je važno da sve relevantne institucije u lancu obave svoj dio posla. Ovo Ministarstvo je u tom lancu, ali sami ne možemo obaviti taj posao. Ako to pokušavamo kompenzovati mjerama uvođenja carina, onda vam moram reći da je to vrlo loš izbor s dugoročno negativnim posljedicama. Da zaključim, vrlo je loša strategija koja se popularizuje u javnosti, a kojom se jedino i isključivo mjere uvođenja carina smatraju načinom zaštite domaće proizvodnje. U međunarodnoj ekonomskoj teoriji je poznat izraz infant industri (industrija u razvoju). Praksa u svijetu je pokazala da, takve industrije, zbog stalnih intervencija države, postanu djeca koja nikada ne prohodaju.
Protekcionizam može biti samo privremeno rješenje i ako nije praćen odgovarajućim, rekao bih sistemskim, rješenjima, posljedice se vraćaju kao bumerang ali u znatno većem obimu.
Zakon o zaštiti domaće proizvodnje
Nadam se da Prijedlog zakona o zaštiti domaće proizvodnje u okviru CEFTA sporazuma nema budućnost, odnosno da neće biti usvojen na Domu naroda i da ćemo jednom konačno prestati s tom pričom, koja je vrlo štetna za BiH.
Svoj stav o tom zakonu vrlo jasno smo artikulisali u samom početku i dalje čvrsto stojimo pri tome. Moje ministarstvo i ja zaista smo izgubili mnogo vremena i energije pokušavajući da ukažemo na činjenicu da zakon ne samo da krši međunarodne obaveze BiH, već nema ama baš nikakve veze sa zaštitom domaće proizvodnje. To smo vrijeme i energiju mogli iskoristiti na druge stvari koje bi imale stvarni efekat.
Deficit
Neosporno je da visok vanjskotrgovinski deficit predstavlja problem čije poboljšanje traži aktivno učešće svih nadležnih institucija. Međutim, treba imati na umu da ne postoji jedna mjera ili jedinstven model za povećanje izvoza i smanjenje uvoza što bi na kraju trebalo da rezultira smanjenjem deficita. Pored spoljnih faktora, na koje male ekonomije mogu malo ili nikako da utiču, napori moraju biti usmjereni prvenstveno na uređenje BiH ekonomije i tržišta.
Ovo bi trebalo imati dvosmjerni efekat. S jedne strane, dobar sistem, standardi, propisi, kontrole i sl. trebaju doprinijeti legalno kontrolisanom uzvozu. S druge strane, to treba doprinijeti lakšem plasmanu BiH robe na stranim tržištima, diverzifikaciji ponude, geografskoj disperziji BiH izvoza, iskorištavanju postojećih, buđenjem potencijalnih i kreiranju novih konkurentskih prednosti.Fokus